Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1455/13 (N. D.)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1455/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1455/13, rješavajući apelaciju Nermina Dizdara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nermina Dizdara.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 048426 13 Pž 2 od 25. januara 2013. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nermin Dizdar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 6. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 048426 13 Pž 2 od 25. januara 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobranilaštva u Mostaru (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) kao zastupnika Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. maja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pravobranilaštvo je 31. maja 2016. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 2. juna 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 58 0 K 047189 08 K od 31. oktobra 2008. godine određeno je da se apelantu, kao braniocu po službenoj dužnosti optuženog F.A., na ime troškova i nagrade za zastupanje isplati iznos od 1.500,00 KM.
6. Apelant je podnio Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažnog Rješenja tog suda broj 58 0 K 047189 08 K od 31. oktobra 2008. godine, protiv izvršenika, predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika i prenosom zaplijenjenog iznosa na transakcijski račun apelantovog punomoćnika i to novčanog iznosa od 1.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. novembra 2008. godine do potpune isplate, na ime troškova izvršnog postupka iznos od 240,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o izvršenju pa do isplate i na ime sudske takse iznos koji sud odredi.
7. Opštinski sud, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio je Rješenje broj 58 0 Ip 048426 08 Ip od 10. decembra 2008. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru protiv navedenog rješenja, Opštinski sud je donio Rješenje broj 58 0 Ip 048426 08 Ip od 30. marta 2009. godine kojim je djelimično usvojio izvršenikov prigovor, te naložio izvršeniku da novčano potraživanje koje je utvrđeno pravosnažnim rješenjem Opštinskog suda od 31. oktobra 2008. godine, u iznosu od 1.500,00 KM, isplati apelantu u roku od osam dana, te da će Rješenje o izvršenju tog suda broj 58 0 Ip 048426 08 Ip od 10. decembra 2008. godine po isteku tog roka proizvoditi pravno dejstvo, dok je u preostalom dijelu izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo, između ostalog, da je u izvršnoj ispravi određen iznos koji je izvršenik dužan isplatiti apelantu, ali da nije određen rok u kojem je izvršenik mogao dobrovoljno da izmiri svoju obavezu, te da je sud to propustio da odredi rješenjem kojim je dozvolio izvršenje. Opštinski sud je naveo da zbog toga usvojio izvršenikov prigovor u tom dijelu i ostavio rok izvršeniku za dobrovoljno izvršenje.
9. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine kojim je djelimično uvažio izvršenikovu žalbu, pa je navedeno rješenje preinačio u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka tako što je izvršni postupak u tom dijelu obustavio i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i navedeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravosnažnim rješenjem Opštinskog suda od 31. oktobra 2008. godine određeno da se apelantu, na ime troškova i nagrade za zastupanje po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku, isplati iznos od 1.500,00 KM. Kantonalni sud je naveo da, dakle, iz navedenog rješenja jasno proizlazi da apelantu kao tražiocu izvršenja nisu dosuđene kamate. Kantonalni sud je dalje naveo da je Opštinski sud donio dva rješenja o izvršenju od 10. decembra 2008. godine, pod istim brojem, koja se razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga – prvim se dosuđuju, a drugo rješenje je nejasno, jer se iz njega vidi da se dosuđuju neke kamate, ali ne i iznos i za koji period. Kantonalni sud je ukazao da iz obrazloženja rješenja Opštinskog suda, kojim je odlučeno o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, proizlazi da taj sud očito smatra da kamate treba dosuditi apelantu na iznos troškova, pozivom na odredbe člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), dok se o kamatama na iznos glavnog duga nije izjasnio, ni u izreci ni u obrazloženju. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da ako se prihvati da je drugo "obrazloženo" rješenje dopuna prvog rješenja na kojem je stavljen pečat, ostalo je nejasno da li je određena naplata kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka. Kantonalni sud je naveo da je, stoga, u tom dijelu otklonio navedenu nejasnoću tako što je obustavio postupak i ukinuo provedene izvršne radnje za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka, na osnovu člana 49. stav 3. ZIP-a. Naime, Kantonalni sud je naveo da u izvršnoj ispravi kamate nisu dosuđene na iznos glavnog duga, tako da se može odrediti njihova naplata u izvršnom postupku (jer se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave), niti se mogla odrediti naplata kamata na troškove izvršnog postupka (jer odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a priznaju samo pravo na kamate na troškove iz izvršne isprave).
10. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine, povodom koje je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je usvojio apelaciju, utvrdio povredu apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te slijedom toga ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Kantonalni sud, odlučujući ponovo o izvršenikovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja od 30. marta 2009. godine, donio je Rješenje broj 58 0 Ip 048426 13 Pž 2 od 25. januara 2013. godine kojim je djelimično uvažio izvršenikovu žalbu, pa je navedeno rješenje preinačio u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka tako što je izvršni postupak u tom dijelu obustavio i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i navedeno rješenje potvrdio.
12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Ustavni sud, odlučujući o apelantovoj apelaciji podnesenoj protiv rješenja tog suda od 11. septembra 2009. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu apelantovog prava na imovinu, te naložio tom sudu da donesene novu odluku. Kantonalni sud je naveo da je u ponovnom postupku donio istu odluku, te da je, pri tome, imao u vidu Odluku o dopustivosti broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine (koja je donesena povodom identičnog činjeničnog stanja) kojom je Ustavni sud odbacio kao nedopuštenu apelaciju (koju su podnijeli apelant i Nikica Vučina), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je Ustavni sud u toj odluci u tački 12. naveo da je navedenim rješenjem (povodom kojeg se vodio predmetni izvršni postupak), nezavisno od činjenice što je doneseno u krivičnom postupku, u stvari odlučivano o građanskim pravima apelanata koji kao advokati, shodno odredbama člana 31. Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine, imaju pravo da zahtijevaju i da prime nagradu za izvršeni rad i nadoknadu troškova nastalih u vezi s radom u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno ukazao da novčani iznos, koji je predmetnom izvršnom ispravom dosuđen apelantima na ime troškova odbrane, predstavlja glavni dug po osnovu te izvršne isprave (tj. da za apelante predstavlja glavno potraživanje). U vezi s tim, Kantonalni sud je jasno ukazao da se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave, a da u predmetnoj izvršnoj ispravi nisu dosuđene zakonske zatezne kamate (na glavni dug), te da se stoga ne može odrediti ni njihova naplata u izvršnom postupku. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pri čemu je pojasnio i zašto je neosnovano pozivanje apelanta na primjenu člana 28. stav 2. ZIP-a, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da se radi o dvije različite odluke koje su zasnovane na istovjetnom činjeničnom stanju, te da su obje odluke obavezujuće u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je ukazao da, prije svega, ostaje pri tvrdnji da je prvostepeni sud donio dva rješenja o izvršenju i treće rješenje povodom prigovora, a što se jasno vidi iz prvostepenog spisa, a zatim je ponovio razloge koje je naveo u obrazloženju ranijeg rješenja (tj. rješenja koje je bilo predmet apelacionog ispitivanja u predmetu broj AP 3744/09).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Kantonalni sud, pri donošenju osporenog rješenja, nije postupio u skladu sa Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3744/09 od 6. decembra 2012. godine. Naime, apelant navodi da je Kantonalni sud u osporenom rješenju odlučio na identičan način kao u rješenju od 11. septembra 2009. godine koje je bilo predmet apelacionog ispitivanje u predmetu broj AP-3744/09. Apelant navodi da je Kantonalni sud bio dužan da prilikom donošenja nove odluke poštuje pravno shvatanje Ustavnog suda o povredi apelantovog ustavnog prava. Apelant smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju svoje odluke, bio dužan da primjeni odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, kako je to ukazao i Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-3744/09 od 6. decembra 2012. godine.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri navodima iz osporenog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je Ustavni sud, povodom identične pravne stvari, donio dvije različite odluke, te da je taj sud u obrazloženju osporenog rješenja ukazao da su za taj sud obavezujuće bile obje odluke, posebno što u kasnije donesenoj odluci nije navedeno da je promijenjen stav koji je zauzet u ranijoj odluci. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da je potrebno da Ustavni sud što prije donese odluku u konkretnom predmetu, budući da taj sud ima veliki broj predmeta u kojima advokati potražuju kamate na dosuđene troškove u krivičnom postupku, te da ne zna na koju odluku da se pozove.
15. Pravobranilaštvo je navelo da je izvršni sud, s obzirom na načelo strogog formalnog legaliteta, vezan za izvršnu ispravu onako kako glasi, te da je uloga suda da kontroliše zakonitost i da se kreće u skladu sa izvršnom ispravom. Pravobranilaštvo je navelo da u konkretnom slučaju izvršnom ispravom nisu dosuđene zakonske zatezne kamate, te da stoga izvršna isprava u tom pogledu nije podobna za izvršenje.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
Član 16.
Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja da nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. [...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja. [...] Član 23.
Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;
Član 24.
Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom.
Član 28.
Naplata zateznih kamata [...] (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 048426 13 Pž 2 od 25. januara 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. februara 2013. godine, a apelacija je podnesena 6. aprila 2013. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
k) Pravo na imovinu.
23. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
24. Ustavni sud, prije svega podsjeća da je u ovom slučaju, tj o istom pravnom pitanju u svojoj prethodnoj odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine već zaključio da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom.
25. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega podsjeća da se pitanje primjene člana 28. Zakona o izvršnom postupku-naplata zakonskih zateznih kamata prvo postavilo u predmetu broj AP 3741/09 u kojem je Ustavni sud donio odluku o dopustivosti od 10. oktobra 2012. godine kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Ovakva odluka Ustavnog suda je značila da je Ustavni sud odlučio da u tom predmetu neće meritorno analizirati način na koji je redovni sud tumačio zakon, niti će tumačenje redovnog suda zamijeniti sa svojim, poštojući nezavisnost sudova općenito, te načelo slobodnog sudijskog uvjerenja u primjeni materijalnog i procesnog prava, osim ukoliko se ne radi o proizvoljnoj primjeni. Međutim, u ponovljem slučaju u predmetu broj AP 3744/09 Ustavni sud je zaključio da je neophodno da sam meritorno ispita da li je miješanje u pravo na imovinu bilo u skladu sa standardima iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz Evropske konvencije, koje dosljedno primjenjuju Evropski sud i Ustavni sud. Nakon meriortnog razmatranja i analize Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu od 6. decembra 2012. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu apelantovog prava na imovinu, te slijedom toga ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio Kantonalnom sudu sa nalogom da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navedenoj odluci Ustavni sud je, za razliku od predmeta broj AP 3741/09, ispitao način na koji je Kantonalni sud primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a u kontekstu standarda "prava na imovinu", te slijedom toga donio meritornu odluku povodom predmetnog pravnog pitanja. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ipak našao i ukazao da je Kantonalni sud, pri donošenju osporenog rješenja, proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a te što je pozivanjem na te odredbe onemogućio apelanta da naplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka. Slijedom toga, Ustavni sud je zaključio da miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo "zakonito" u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
26. Zbog toga, Ustavni sud naglašava, da je, prema članu 62. stav (4) Pravila Ustavnog suda, "sud, odnosno organ čija je odluka ukinuta, dužan da donese novu odluku pri čemu je obavezan poštovati pravno shvatanje Ustavnog suda o povredi prava i osnovnih sloboda podnosioca apelacije utvrđenih Ustavom". Ustavni sud ukazuje da iz navedenog jasno proizlazi da je Kantonalni sud u ponovnom postupku bio dužan dinijeti novu odluku na način kako je to odredio Ustavni sud u Odluci broj AP 3744/09 (kao posljednjoj odluci), tj. da poštuje pravno shvatanje Ustavnog suda izraženo u navedenoj odluci. Ovakav nalog, također znači da redovni sud u ponovnom postupku nije imao mandat da upoređuje ostale odluke Ustavnog suda u traženju najboljeg načina kako riješiti ovo pravno pitanje a da ne bude u suprotnosti sa standardima ustavnog prava na imovnu. Međutim, Ustavni sud nalazi da je, Kantonalni sud u ponovnom postupku odlučio na identičan način kao u ranije donesenom rješenju koje je bilo predmet apelacionog ispitivanje u predmetu broj AP 3744/09, koje rješenje je zbog utvrđene povrede apelantovog prava na imovinu ukinuto i vraćeno tome sudu da donese novu odluku. Proizilazi da redovni sud nije ispoštovao nalog Ustavnog suda, Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, ponovo proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, iz čega slijedi da miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo "zakonito" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda, koja je donesena u ponovnom postupku, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je bilo potrebno, u cilju zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet ponovo vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu sa garancijama iz člana I/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, te na taj način onemogućio apelanta da u skladu s tim odredbama u izvršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove krivičnog postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na te odredbe onemogućio apelanta da u izvršnom postupku naplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman