Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1975/16 (A. Š.)

Odluka donesena 07. 07. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1975/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1975/16, rješavajući apelaciju Admire Šabetić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Admire Šabetić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu radi postupanja po žalbi podnesenoj na Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 473110 14 P.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu po žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 473110 14 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Admiri Šabetić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Admiri Šabetić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Admira Šabetić (u daljem tekstu: apelantica) iz Kneževa podnijela je 6. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za razvod braka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 P 473110 14 P, koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) radi postupanja po žalbi na Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 473110 14 P od 22. decembra 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 8. juna 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 17. juna 2016. godine, a Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 2. decembra 2014. godine podnijela Općinskom sudu tužbu radi razvoda braka od supruga M. A., koji je državljanin Jordana, zbog teško narušenih bračnih odnosa. Općinski sud je apelanticin predmet zaveo i vodio pod brojem 65 0 P 473110 14 P. Općinski sud je tužbu na odgovor poslao tuženom 3. decembra 2014. godine. Tuženi je 25. decembra 2014. godine dostavio odgovor na tužbu, zajedno sa protivtužbom koju je sud 4. marta 2015. godine proslijedio apelantici na odgovor i Centru za socijalni rad Općine Kneževo (u daljem tekstu: Centar za socijalni rad) radi dostavljanja mišljenja, jer su mldb. djeca bračnih supružnika imala prebivalište u Općini Kneževo. Apelantica je 10. juna 2015. godine dostavila sudu odgovor na protivtužbu, te je sud 15. juna 2015. godine poslao strankama pozive za ročište za 7. oktobar 2015. godine. Opunomoćenik tuženog je podneskom tražio da se zakazano ročište odgodi, te je sud na prijedlog tuženog zakazano ročište odgodio i novo zakazao za 22. decembar 2015. godine. Na zakazano ročište su pristupili apelantica i tuženi, kao i njihovi opunomoćenici i predstavnik Centra za socijalni rad, te je nakon održanog pripremnog ročišta održana i glavna rasprava i donesena presuda koja je opunomoćeniku tuženog dostavljena 28. decembra 2015. godine. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 473110 14 P od 22. decembra 2015. godine razveden je brak između apelantice i tuženog, određeno je da će mldb. djeca živjeti sa apelanticom, tuženom je određeno izdržavanje mldb. djece a međusobni kontakti mldb. djece i tuženog određeni su na način bliže naveden u dispozitivu presude. Tuženi je 27. januara 2016. godine protiv navedene presude Općinskog suda podnio žalbu, koju je sud 4. februara 2016. godine proslijedio apelantici i Centru za socijalni rad na odgovor. Apelantica je posredstvom opunomoćenika odgovor na žalbu dostavila 11. februara 2016. godine, te je sud 31. marta 2016. godine izdao dnevnu naredbu da se odgovor na žalbu dostavi tuženom, koji je 5. aprila 2016. godine primio odgovor na žalbu. Općinski sud je apelanticin predmet radi postupanja po podnesenoj žalbi 4. maja 2016. godine dostavio Kantonalnom sudu.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud apelanticin predmet stavio u evidenciju za 3. maj 2017. godine, tj. da u predmetnom postupku nije donio odluku kojom bi predmetni postupak okončao.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da su bračni odnosi narušeni još tokom 2011. godine, a da je tužbu za razvod braka podnijela Općinskom sudu 2. decembra 2014. godine. Navodi da je teškog imovinskog stanja, da tuženi izbjegava redovno plaćanje alimentacije za izdržavanje njihove mldb. djece, te da zbog toga što presuda Općinskog suda o razvodu braka nije pravosnažna, apelantica nema pravnu zaštitu i sigurnost da državni organi natjeraju tuženog da redovno plaća alimentaciju. Ističe da je Kantonalni sud apelanticin predmet stavio u evidenciju za 3. maj 2017. godine, gdje bi čekanje na konačnu odluku suda apelantici uveliko otežalo i ovako teško imovinsko stanje. Apelantica ističe da ne zna šta je tuženi iznio u žalbi, kao ni to šta je u odgovoru na žalbu napisao njen opunomoćenik.

b) Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je sud tokom postupka u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje i da nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

V. Relevantni propisi

9. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 35/05, 41/05 i 31/14) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

Član 42.

Razvod braka može se zahtijevati tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Član 268.

(1) Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

(2) U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Član 272.

(1) Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka.

(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.

Član 273.

(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak, i nakon jedne i po godine od podnošenja tužbe, nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelantica ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelantica u predmetnom postupku žali na dužinu trajanja postupka od 2. decembra 2014. godine, tj. od dana podnošenja tužbe za razvod braka. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka je duži od jedne i po godine, koliko postupak traje do donošenja ove odluke.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku za razvod braka između apelantice i M. A., koji je državljanin Jordana, da se odlučuje i o starateljstvu i izdržavanju njihove mldb. djece, te da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, koji je po zakonu hitan, od izuzetnog značaja za apelanticu, jer je u pitanju egzistencija njezine djece, pri čemu apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

22. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku u razumnom roku preduzimao procesne radnje u skladu sa relevantnim odredbama zakona i da je donio meritornu odluku u roku od jedne godine od podnošenja tužbe za razvod braka. Ustavni sud zapaža da je protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 473110 14 P od 22. decembra 2015. godine tuženi podnio žalbu, te da se predmet od 4. maja 2016. godine nalazi pred Kantonalnim sudom radi postupanja u drugom stepenu, odnosno donošenja odluke o žalbi. Ustavni sud, međutim, iz spisa zapaža, iako je riječ, između ostalog, o sporu iz odnosa roditelja i djece, odnosno roditeljskom staranju i sporu o izdržavanju djece iz stava (2) člana 272. Porodičnog zakona u kojem se, prema izričitoj odredbi člana 273. Porodičnog zakona, radnje poduzimaju hitno, da je Kantonalni sud apelanticin predmet stavio u evidenciju za 3. maj 2017. godine. Iz tog proizlazi potpuna neizvjesnost kada će Kantonalni sud apelanticin predmet, koji zahtijeva izuzetnu hitnost u postupanju jer su u pitanju interesi djece, uzeti u rad. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kome bi se očitovao o apelanticinim navodima da je njen predmet stavljen u evidenciju za sljedeću godinu, čime je implicitno potvrdio da su ti navodi tačni, pa je Ustavnom sudu preostalo da prihvati apelanticine navode.

23. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku, koji od podnošenja tužbe za razvod braka traje duže od jedne i po godine, da se predmet od 4. maja 2016. godine nalazi pred Kantonalnim sudom radi postupanja po žalbi tuženog protiv prvostepene presude i da postoji ne samo nedopustiva neizvjesnost kada će apelanticin predmet biti uzet u rad, tj. kada će apelantica doći do konačne odluke suda kojom bi bilo riješeno i pravno pitanje koje je bitno za mldb. djecu kao posebno zaštićenu kategoriju lica u društvu, već i nedopustivo dug period za odlučivanje o ovako važnom i po samom zakonu pitanju hitne naravi, pa zaključuje da je, zbog pasivnog držanja Kantonalnog suda u predmetnom postupku, došlo do povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku u kome se ne zna kada će se tačno apelanticin predmet uzeti u rad, odnosno kada je predviđen termin naredne godine apsolutno nedopustiv, došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

27. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba da se isplati je iznos od 300,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, koji je po zakonu hitan i koji je od velikog značaja za apelanticu i maloljetnu djecu, došlo do kršenja apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pri čemu predmetni postupak, koji je po zakonu hitan, traje duže od jedne i po godine, a Kantonalni sud je predmet nakon prijema na postupanje u drugom stepenu samo stavio u evidenciju za 3. maj 2017. godine, pri čemu Ustavnom sudu nije dostavio odgovor na apelaciju niti informaciju o tome kada će apelanticin predmet uzeti u rad, tj. kada će u predmetnom postupku biti donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje koje je bitno za apelanticu i mldb. djecu.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1975/16 (A. Š.) | Sudska praksa | Aktio