Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4798/13 (B. Č. i B. Č.)

Odluka donesena 07. 07. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Stečaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4798/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. jula 2016. godineu predmetu broj AP-4798/13, rješavajući apelaciju Boška Čučića i Bogdana Čučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Čučića i Bogdana Čučića podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Čučić i Bogdan Čučić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Doboja, koje zastupa Novak Borojević advokat iz Broda, podnijeli su 26. novembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, „zabranio stečajnom upravniku prodaju nekretnina stečajnog dužnika“, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP 4798/13 od 21. jula 2015. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 60 0 ST 003595 09 od 9. oktobra 2013. godine odbijen je prigovor apelanata „da stečajni sud u ovom postupku odlučuje o zakonitosti odluke stečajnog upravnika kojom stečajni upravnik nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem Okružnog privrednog suda broj 85 0 St 003595 09ST od 27. novembra 2009. godine otvoren stečajni postupak nad AD „Razvitak“ Tvornica namještaja Doboj (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik). Također je navedeno da su 23. decembra 2009. godine apelanti kao povjerioci podnijeli tom sudu razlučne prijave i to prvoapelant na iznos od 1.089.799,00 KM, a drugoapelant na iznos od 234.781.60 KM na založenim nekretninama i pokretnim stvarima, s prijedlogom da, ukoliko se ne namire prodajom založene imovine, ostatak imovine namire u opštem ispitnom redu.

4. Okružni privredni sud je također obrazložio da je stečajni upravnik, nakon razmatranja i analize razlučnih prijava apelanata dostavio tom sudu izvještaj, koji je i detaljno obrazložio na izvještajnom ročištu od 13. septembra 2013. godine. Naime, Okružni privredni sud je naveo da je stečajni upravnik u svom izvještaju prvoapelantu priznao potraživanje u iznosu od 774.200,00 KM i isti iznos je svrstan u opšti isplatni red, dok je osporio iznos od 315,599,00 KM uz obrazloženje da je prvoapelant kao založni povjerilac podnio razlučnu prijavu na pokretnoj imovini stečajnog dužnika, te da je zaloga registrirana 17. avgusta 2011. godine, odnosno nakon otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom. Dalje, Okružni privredni sud je istakao da je na posebno ispitnom ročištu održanom 7. decembra 2010. godine stečajni upravnik priznao potraživanje drugoapelantu u iznosu od 158.196,80 KM od kojeg iznosa je priznao iznos od 76.636,80 KM kao razlučno pravo dok je iznos od 81.560,00 KM svrstao u opšti isplatni red s obzirom da je drugoapelant dostavio potvrdu o registraciji zaloge sa danom 17. avgust 2011. godine, odnosno nakon otvaranja stečajnog postupka.

5. Okružni privredni sud je nadalje, istakao da su apelanti na izvještajnom ročištu od 9. oktobra 2013. godine istakli „prigovor protiv odluke stečajnog upravnika kojom nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“, te da su sudu predložili da „odluči o prigovoru i zakonitosti odluke stečajnog upravnika“ kojom nisu priznata u cijelosti njihova potraživanja. Potom, Okružni sud je ukazao na odredbu člana 11. stav 1. Zakona o stečajnom postupku kojom je propisano da je „protiv odluka stečajnog suda dopuštena žalba u slučajevima propisanim ovim zakonom“. Budući da odredbama Zakona o stečajnom postupku nije dopuštena žalba odnosno prigovor protiv odluke stečajnog upravnika u konkretnom slučaju, Okružni sud je ukazao da se u smislu odredbe čalana 8. Zakona o stečajnom postupku „primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku“ (u daljnjem tekstu: ZPP-a), te je donio rješenje kojim se „odbija prigovor povjerilaca (apelanata) o zakonitosti odluke stečajnog upravnika kojom stečajni upravnik nije u cijelosti priznao razlučno pravo ovim povjeriocima (apelantima)“. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da je ovo rješenje doneseno u toku pripremanja glavne rasprave, te smatra da stranke protiv ovog rješenja nemaju pravo na žalbu shodno članu 64. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a), a kojim je propisano u stavu 1. da „Sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju postupkom u skladu sa odredbama ovog zakona“, te stavom 2. da „protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena žalba.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti opisuju hronologiju predmetnog postupka, te ukazuju „na nepravilnosti“ za koje smatraju da su učinjene tokom postupka, a što je po njihovom mišljenju dovelo do „pogrešne primjene pozitivnih propisa“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da je Okružni privredni sud, pri donošenju svoje odluke, proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituišu redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža daje Okružni privredni sud, suprotno apelacionim navodima, dovoljno jasno obrazložio svoje rješenje, u pogledu primjene relevantnog procesnog prava (Zakon o stečajnom postupku i ZPP-a), a takva obrazloženja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tom, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u obrazloženju svog rješenja naveo da su apelanti na izvještajnom ročištu održanom 9. oktobra 2013. godine istakli prigovor na odluku stečajnog upravnika kojom je u jednom dijelu osporio razlučno pravo apelanatima za njihova potraživanja kao stečajnih povjerilaca. Nadalje Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u svom rješenju pozivajući se na odredbu člana 11. Zakona o stečajnom postupku jasno ukazao da „protiv odluka stečajnog suda dopuštena je žalba u slučejevima predviđenim ovim zakonom, kao i da za konkretni slučaj odredbama navedenog zakona nije predviđena žalbaprigovor“. Pri tom Okružni privredni sud je pozivajući se na odredbe člana 8. Zakona o stečajnom postupku jasno ukazao da su konkretnom slučaju primjenjive odredbe ZPP-a, te je u vezi s tim u osporenom rješenju pozivajući se na odredbu člana 64. ZPP-a zaključio da je osporeno rješenje, „rješenje kojim sud upravlja postupkom odnosno procesno rješenje, protiv kojeg nije dozvoljena žalba“ pa je shodno navedenim odredbama Zakona o stečaju i ZPP-a donio osporeno rješenje.

11. Dovodeći u vezu navedene zakonske odredbe (koje su citirane u obrazloženju osporene odluke) sa odlučenjem Okružnog privrednog suda, te obrazloženjem koje je dao u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju. Ustavni sud također ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude relevantne argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljani ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4798/13 (B. Č. i B. Č.) | Sudska praksa | Aktio