Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-557/16 (Mldb. R.B. i I.B.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Razvod braka
- Izdržavanje
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-557/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 557/16, rješavajući apelaciju mldb. R. B. i I. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija R. B. i I. B. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja upravnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, te parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, a oba postupka se vode u predmetu razvoda braka i povjere i izdržavanja djece.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mldb. R. B. i I. B. (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) podnijeli su 5. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), te parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a oba postupka se vode u predmetu razvoda braka i povjere i izdržavanja djece.
2. Drugoapelant je 17. juna 2016. godine dopunio apelaciju dostavljajući nove odluke donesene u predmetnom postupku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 10. marta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. marta, a Općinski sud 21. marta 2016. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Upravni postupak i upravni spor
6. Služba socijalne zaštite Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) je svojim Dopisom broj 35/V-13- 544-727/14 od 19. novembra 2014. godine od drugoapelanta zatražila dokaz o mjesečnim primanjima, potreban za vođenje postupka donošenja odluke organa starateljstva za utvrđivanje visine izdržavanja malodobne djece.
7. Služba je donijela Rješenje broj 35/V-13-544-727/14 od 23. marta 2015. godine kojim se određuje da će mldb. R. B. (prvoapelant) i mldb. H. B. živjeti sa majkom D. B. Istim rješenjem je određen način na koji će se vršiti neposredni lični kontakt djece s njihovim ocem (drugoapelantom), te obaveza drugoapenta da doprinosi izdržavanju prvoapelanta i mldb. H. B. u iznosu od 300,00 KM mjesečno. Rješenje važi do pravosnažnosti odluke o razvodu braka.
8. Odlučujući po žalbi drugoapelanta podnesenoj protiv rješenja Službe, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) je donijelo Rješenje broj 05-35/10-714/15 od 20. maja 2015. godine kojim je uvažilo žalbu, rješenje Službe poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
9. Prvoapelant je 3. jula 2015. godine dao izjavu pred Službom, a nakon toga je istog dana i lično sastavio izjavu i primjedbe, budući da izjava koju je dao pred Službom nije u potpunosti odgovarala njegovoj datoj izjavi.
10. Drugoapelant je 3. juna 2015. godine podnio zahtjev za izuzeće pedagoga i psihologa te službe zbog navodne pristrasnosti i neprofesionalnosti.
11. Služba je donijela Zaključak broj 35/V-13-544-727/14 od 13. jula 2015. godine kojim je odbila zahtjev drugoapelanta kao neosnovan.
12. Služba je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 35/V-13-544-727/14 od 15. jula 2015. godine kojim se određuje da će prvoapelant i mldb. H. B. živjeti sa majkom D. B. Istim rješenjem je određen način na koji će se vršiti neposredni lični kontakt djece sa drugoapelantom, te obaveza drugoapenta da doprinosi izdržavanju prvoapelanta i mldb. H. B. u iznosu od 300,00 KM mjesečno. Rješenje važi do pravosnažnosti odluke o razvodu braka.
13. Apelanti su protiv rješenja Službe od 15. jula 2015. godine podnijeli žalbe, koje je Federalno ministarstvo kao neosnovane odbilo svojim Rješenjem broj 05-35/10-1557/15 od 14. septembra 2015. godine.
14. Apelanti su protiv rješenja Federalnog ministarstva od 14. septembra 2015. godine pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom.
15. Apelanti su se u nekoliko navrata obraćali Kantonalnom sudu urgencijama sa zahtjevom da njihov predmet uzme hitno u rad.
16. Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 024774 15 U od 22. februara 2016. godine kojom je uvažio tužbu, osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
17. JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo je Zaključkom broj 35/X-06-544-469/16 od 21. marta 2016. godine odbila zahtjev drugoapelanta za izuzeće pedagoga i psihologa, kao članova tima Službe koji su postupali u predmetnom postupku.
18. Služba je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 35/V-13-544/727/14 od 11. aprila 2016. godine kojim je odlučila da će prvoapelant živjeti sa ocem, drugoapelantom, do pravosnažnosti sudske odluke o razvodu braka dok će H. B. živjeti s majkom.
19. Na prijedlog drugoapelanta, Služba je 15. aprila 2016. godine donijela dopunsko rješenje u vezi s izdržavanjem djece.
20. Apelanti su 17. i 19. aprila 2016. godine podnijeli žalbe protiv rješenja Službe od 11. aprila 2016. godine, a 19. aprila 2016. godine je drugoapelant podnio žalbu i protiv dopunskog rješenja od 15. aprila 2016. godine.
21. Odlučujući o žalbama, Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-35/9-971/16 od 11. maja 2016. godine kojim je odbilo žalbe apelanata podnesene protiv rješenja Službe od 11. aprila 2016. godine i Rješenje broj 05-35/9-1020/16 od 12. maja 2016. godine kojim je odbilo žalbu drugoapelanta podnesenu protiv dopunskog rješenja od 15. aprila 2016. godine.
22. Apelanti su 2. juna 2016. godine pokrenuli upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva od 11. maja 2016. godine.
23. Kantonalni sud je od drugoapelanta zatražio da uredi tužbu na način da dostavi osporeno rješenje kao i dokaz o zastupanju prvoapelanta.
24. Drugoapelant je 10. juna 2016. godine u pisarnu Kantonalnog suda dostavio dopis kao dokaz da je 6. juna 2016. godine u spis uložio osporeno rješenje, kao i izvod iz matične knjige rođenih za mldb. prvoapelanta.
25. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
Parnični postupak
26. D. B. je pred Općinskim sudom protiv drugoapelanta podnijela tužbu za razvod braka, koju je taj sud 4. novembra 2014. godine dostavio drugoapelantu na odgovor, a na koji je apelant odgovorio 10. decembra 2014. godine.
27. Pripremno ročište je održano 21. septembra 2015. godine.
28. Drugoapelant je 22. septembra 2015. godine podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije zbog okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.
29. Zahtjev drugoapelanta je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Su-15-002516 od 1. oktobra 2015. godine.
30. Drugoapelant je 7. decembra 2015. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za odlaganje glavne rasprave dok se kao prethodno pitanje ne okonča upravni spor pred Kantonalnim sudom.
31. Općinski sud je 14. decembra 2015. godine održao glavnu raspravu, na kojoj je, između ostalog, odbio zahtjev drugoapelanta za prekid postupka iz razloga što konkretno pitanje nije od utjecaja za donošenje odluke u tom predmetu, a s obzirom da se radi o statusnom pitanju i povjeri djece na izdržavanje i da se taj postupak smatra hitnim, te da odluka u upravnom sporu ne bi bila od utjecaja za donošenje odluke. Također, odbijen je i zahtjev drugoapelanta da se prvoapelant pozove i sasluša kao svjedok iz razloga što Porodični zakon ne dozvoljava da se dijete saslušava u svojstvu svjedoka, već predviđa obavljanje neformalnog razgovora s djetetom, a što je sud i predvidio da provede. Glavna rasprava je odložena i nova je zakazana za 3. mart 2016. godine.
32. Nastavak glavne rasprave je održan 3. marta 2016. godine, na kojem je odbijen zahtjev drugoapelanta za tonsko snimanje zbog tehničkih razloga.
33. Glavna rasprava je nastavljena 8. juna 2016. godine kojom prilikom je drugoapelant tražio da se ročište odloži do okončanja upravnog spora koji se vodi pred Kantonalnim sudom u vezi s izuzećem dijela stručnog tima Službe.
34. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
35. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora, te parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da upravni postupak traje preko 15 mjeseci, a parnični preko 16. mjeseci, te da se radi o postupku koji je hitne prirode. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 1.200,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
36. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka i ocijenio da u predmetnom postupku nije došlo do povrede prava apelanata, s obzirom na to da je i sam drugoapelant svojim aktivnostima u izvjesnoj mjeri doprinosio dužini trajanja postupka. Općinski sud je istakao da sudije na porodičnom referatu imaju po oko 340 predmeta, a koji se odnose na predmete slične prirode kao i predmet apelanata.
37. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu donio presudu, kojom je tužbu uvažio, osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Uz odgovor, Kantonalni sud je dostavio svoju presudu od 22. februara 2016. godine.
V.Relevantni propisi
38. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
39. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
40. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
41. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
42. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
43. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja upravnog postupka i upravnog spora, te parničnog postupka, koji se vode u predmetu razvoda braka i povjere i izdržavanja djece.
44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
45. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora, te parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
46. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud zapaža da su oba postupka pokrenuta u novembru 2014. godine i da ti postupci još uvijek traju. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od godinu i po dana.
c) Analiza dužine trajanja postupka
48. U konkretnom slučaju radi se o dva postupka, upravnom i parničnom, po zahtjevu za razvod braka i povjere i izdržavanja djece. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovore Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud ne smatra da predmet sadrži elemente koji bi ih činili naročito složenim i zahtjevnim za rješavanje.
49. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud primjećuje da su se apelanti više puta obraćali urgencijama za hitno okončanje njihovog postupka, ali je drugoapelant u oba postupka tražio izuzeće kako postupajućeg sudije, tako i drugih učesnika u postupku, što je nesumnjivo imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka, budući da su nadležni organi trebali odlučiti o njegovim zahtjevima. Također, drugoapelant je tražio i prekid parničnog postupka do okončanja upravnog postupka, a što je Općinski sud odbio.
50. Posmatrajući ponašanje upravnih organa, Ustavni sud zapaža da su ti organi od početka postupali aktivno i provodili procesne radnje u redovnim intervalima. U tom smislu doneseno je sedam rješenja, jedno dopunsko rješenje i jedan zaključak, dok je Kantonalni sud u upravnom sporu donio jednu presudu. Ustavni sud ne smatra da je period od godinu i po, koliko postupak traje pred upravnim organima, nerazumno dug, a same aktivnosti nadležnih organa govore u prilog tome.
51. U vezi s parničnim postupkom, Ustavni sud zapaža da je taj postupak pokrenut gotovo istovremeno kao i upravni postupak i da se vodio paralelno s njim. Općinski sud je nakon pokretanja postupka tužbu dostavio drugoapelantu na odgovor, a nakon toga zakazao i pripremno ročište za 21. septembar 2015. godine, što je devet mjeseci nakon što je drugoapelant dostavio svoj odgovor na apelaciju. Ustavni sud ne može ocijeniti ovaj period od devet mjeseci kao pretjerano dug, naročito imajući u vidu daljnji tok postupka i napore koje je Općinski sud uložio kako bi se postupak okončao. Apelant je 7. decembra 2015. godine podnio zahtjev za odlaganje glavne rasprave dok se kao prethodno pitanje ne okonča upravni spor pred Kantonalnim sudom, a kojeg je Općinski sud odbio na glavnoj raspravi održanoj 14. decembra 2015. godine. Razlog kojeg je Općinski sud naveo jeste taj da konkretno pitanje nije od utjecaja za donošenje odluke u tom predmetu, a s obzirom da se radi o statusnom pitanju i povjeri djece na izdržavanje i da se taj postupak smatra hitnim, te da odluka u upravnom sporu ne bi bila od utjecaja za donošenje odluke. Glavna rasprava je odložena i nova je zakazana za 3. mart 2016. godine, kada je i održana, a nova zakazana za 8. juni 2016. godine. Očigledno je da je Općinski sud u toku cijelog postupka bio aktivan i provodio procesne radnje, te nisu vidljivi nikakvi duži periodi neaktivnosti u njegovom postupanju.
52. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su oba postupka pokrenuta gotovo u isto vrijeme i da još uvijek traju. Međutim, Ustavni sud konstatuje da su nadležni organi bili iznimno aktivni i da su provodili procesne radnje u redovnim i razumnim rokovima, a da je i sam drugoapelant svojim zahtjevima za izuzeće postupajućeg sudije i drugih učesnika u postupku, te zahtjevom za odlaganje glavne rasprave i sam doprinio da postupak još uvijek bude u toku.
53. Ustavni sud ne može zaključiti da su nadležni organi neopravdano odugovlačili postupke, tim prije što su svojim djelovanjem pokazali volju da se postupci okončaju, pa i uz doprinos drugoapelanta čine sve da se postupci okončaju u razumnom roku. U tom smislu, Ustavni sud nalazi da u ponašanju nadležnih upravnih organa i Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupaka.
54. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja upravnog postupka i upravnog spora, te parničnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
55. Apelanti su zbog nerazumne dužine trajanja predmetnih postupaka tražili naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnim postupcima, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora, te parničnog postupka, jer je evidentno da su nadležni upravni organi i sudovi postupali efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, pri čemu je i sam drugoapelant svojim postupcima utjecao na to da postupci još uvijek traju.
57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman