Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2548/13 (F. M.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Penzija
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2548/13
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2548/13, rješavajući apelaciju Fikrete Muhić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Fikrete Muhić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku:
- u postupku pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske koji je okončan pravomoćnom Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 003944 13 U od 21.
augusta 2013. godine i
- u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini pod brojem broj 80 0 I 070997 15 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fikreta Muhić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijela je 11. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja rješenja o pravu na porodičnu penziju od strane Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO). Apelantica je 2. decembra 2015. godine podnijela dopunu apelacije zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 070997 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda i od Fonda PIO zatraženo je 29. marta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i Fond PIO su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 8. aprila do 9. maja 2016. godine.
4. Ustavni sud je, u smislu člana 34. Pravila Ustavnog suda dopisom od 24. juna 2016. godine zatražio od Osnovnog suda da ga izvijesti da li je predmetni izvršni postupak okončan.
5. Osnovni sud je dostavio tražene podatke 7. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Upravni postupak i postupak upravnog spora
7. Apelantica je 9. decembra 2011. godine Fondu PIO podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penzije iza umrlog muža. Apelantica je 20. marta 2012. godine direktoru Fonda PIO podnijela žalbu zbog nedonošenja rješenja, a 14. maja 2012. godine je podnijela prijavu Upravnoj inspekciji zbog nedonošenja rješenja. Zatim je apelantica 25. oktobra 2012. godine podnijela podnesak Fondu PIO kojim je tražila da Fond donese rješenje.
8. Apelantica je 20. novembra 2012. godine tužbom pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom zbog nedonošenja rješenja o pravu na porodičnu penziju.
9. Fond PIO je 5. januara 2013. godine apelantici poslao zahtjev za ponovnu dostavu dokumentacije na koji je apelantica odgovorila 24. januara 2013. godine. Zaključkom Fonda PIO - Filijala Bijeljina od 21. marta 2013. godine odbačen je apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju. U obrazloženju je navedeno da apelanticin zahtjev nije zasnovan na odgovarajućim dokazima jer nedostaje uvjerenje o učešću apelanticinog umrlog muža u Armiji BiH izdato od strane Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida rata, a koje apelantica nije dostavila ni u naknadno određenom roku.
10. Okružni sud je 18. aprila 2013. godine u upravnom sporu povodom apelanticine tužbe od 20. novembra 2012. godine donio Presudu broj 12 0 U 003514 12 U kojom je apelanticinu tužbu uvažio i naložio nadležnom organu Fonda PIO da u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude odluči o apelanticinom zahtjevu.
11. Direktor Fonda je rješenjem od 30. aprila 2013. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu protiv zaključka Fonda od 21. marta 2013. godine. Okružni sud je 21. augusta 2013. godine donio Presudu broj 12 0 U 003944 13 U kojom je apelanticinu tužbu u upravnom sporu protiv navedenog drugostepenog rješenja direktora Fonda odbio kao neosnovanu.
Parnični postupak
12. Apelantica je 9. januara 2013. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv Fonda PIO u kojoj je navela da je tuženi povrijedio njezino pravo na jednako postupanje jer do dana podnošenja tužbe nije donio nikakvo rješenje o apelanticinom zahtjevu od 9. decembra 2011. godine. Navela je, također, da je udovica i da joj je suprug ubijen u Srebrenici 12. jula 1995. godine. Apelantica je tužbu preinačila 23. jula 2013. godine. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 044602 14 P 2 od 9. decembra 2014. godine odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je tuženi Fond PIO povrijedio apelanticino pravo na jednako postupanje jer nije donio rješenje kojim se apelantici priznaje pravo na porodičnu penziju iza umrlog muža, te da se naloži tuženom da u roku od 15 dana donese rješenje o pravu na porodičnu penziju i da joj isplati zaostale penzije počev od dana podnošenja zahtjeva i naknadi joj troškove parničnog postupka (stav I izreke). Stavom II izreke navedene presude odbijen je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere, a stavom trećim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
13. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 044602 15 Gž 2 od 27. maja 2015. godine apelanticina žalba protiv navedene prvostepene presude Osnovnog suda je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u st. I i III izreke tako što je u cijelosti usvojen apelanticin tužbeni zahtjev. Istom presudom je utvrđeno da je u ostalom dijelu u kojem je odlučeno o privremenoj mjeri (stav II izreke prvostepene presude) apelanticina žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
14. Fond PIO - Filijala Bijeljina je 6. augusta 2015. godine „rješavajući u izvršenju presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 044602 15 Gž 2, od 27. maja 2015. godine“ donio Rješenje broj 1811.36-1943/15 kojim je apelantici utvrđeno pravo na porodičnu penziju počev od 9. decembra 2011. godine u iznosu od 230,80 KM mjesečno.
Izvršni postupak
15. Budući da nije primila nikakav novčani iznos na ime priznatih penzija, apelantica je 30. septembra 2015. godine Osnovnom sudu na osnovu izvršne isprave (presuda Osnovnog suda od 9. decembra 2014. godine i Okružnog suda od 27. maja 2015. godine) podnijela prijedlog za izvršenje. Osnovni sud je 7. decembra 2015. godine naložio uređenje prijedloga da bi 31. decembra 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 80 0 I 070997 15 I. Apelantica je 19. januara 2016. godine izjavila prigovor na navedeno rješenje koji je u međuvremenu povukla. Fond PIO kao izvršenik je 22. januara 2016. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda od 26. februara 2016. godine. Fond PIO je Osnovnom sudu dostavio uvjerenje od 3. marta 2016. godine u kojem je navedeno da se apelantici kao korisniku porodične penzije od 9. decembra 2011. godine, a prema rješenju Fonda od 6. augusta 2015. godine, isplata penzije vrši na račun navedene banke počev od januarske penzije 2016. godine, da razlika penzije za period od 9. decembra 2011. godine do 31. decembra 2015. godine iznosi 12.564,46 KM i da će biti isplaćena uz februarsku penziju u martu 2016. godine.
16. Fond PIO je 8. marta 2016. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 26. februara 2016. godine.
17. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 070997 16 Gž od 28. aprila 2016. godine žalba Fonda PIO je djelimično uvažena i rješenja Osnovnog suda od 26. februara 2016. godine i 31. decembra 2015. godine su preinačena tako što je izvršenje ograničeno na naplatu potraživanja apelantice koje se sastoji od zakonske zatezne kamate na iznos od 2.560,00 KM počev od 27. maja 2015. godine pa do 17. marta 2016. godine i troškova izvršenja u iznosu od 480,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Fond PIO kao izvršenik 11. marta 2016. godine apelantici izmirio na njezin račun na ime neisplaćenih penzija za period od 9. decembra 2011. godine do 30. septembra 2015. godine iznos od 17.797,51 KM, te da je 17. marta 2016. godine izmirio troškove parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 KM. Dalje je utvrđeno da je prema odredbi člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku Fond PIO kao izvršenik u obavezi da apelantici plati zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka počev od 27. maja 2015. godine kao dana donošenja navedene presude tog suda pa do 17. marta 2016. godine kao dana plaćanja parničnih troškova i da je krivicom Fonda PIO došlo do nastanka troškova izvršenja od 480,00 KM koje je dužan isplatiti apelantici u skladu sa odredbama člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i članom 235. tačka
3. Zakona o parničnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja rješenja od strane Fonda PIO u zakonom određenim rokovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku povodom njezinog prijedloga za izvršenje od 30. septembra 2015. godine. Zbog nedonošenja rješenja od strane Fonda PIO u razumnom roku i neprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupcima upravnog spora, parničnog postupka i izvršnog postupka koji su vođeni pred tim sudom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se pozvala u apelaciji, odnosno da su pred tim sudom donesene odluke u korist apelantice. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su u izvršnom postupku koji je vođen pred tim sudom na osnovu izvršne odluke tog suda od 9. decembra 2014. godine i Okružnog suda od 27. maja 2015. godine blagovremeno preduzete sve potrebne radnje u skladu sa zakonskim odredbama tako da su neosnovani apelanticini navodi o povredi materijalnog i procesnog prava. U informaciji o stanju predmeta koja je Ustavnom sudu dostavljena 7. jula 2016. godine je istaknuto da je Osnovni sud u skladu s rješenjem Okružnog suda od 28. aprila 2016. godine kojim je određeno da je izvršenik dužan apelantici platiti zakonske zatezne kamate i troškove postupka (budući da je u međuvremenu izvršenik izmirio ostala potraživanja) pozvao Fond PIO kao izvršenika da izmiri navedena potraživanja, te je 13. juna 2016. godine naložio nadležnom organu - Ministarstvu finansija RS da iz sredstava Fonda PIO obračuna i na apelanticin račun prebaci dosuđena novčana sredstva. Istaknuto je da je Ministarstvo finansija RS 22. juna 2016. godine Osnovnom sudu proslijedilo obavještenje od 16. juna 2016. godine kojim je Fondu PIO naložilo da postupi po nalogu suda.
21. Fond PIO je u odgovoru na apelaciju, nakon što je naveo hronologiju događaja, istakao da je u konkretnom slučaju upravni postupak praktično okončan pravomoćnom i izvršnom presudom donesenom u parničnom postupku. Dalje je istaknuto da je izvršenje provedeno i da je apelantici isplaćena pripadajuća penzija. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtev odbijen. Član 210.
Protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba samo kad je to zakonom izričito predviđeno. Takav zaključak mora biti obrazložen i sadržavati i uputstvo o žalbi. Žalba se izjavljuje u istom roku, na isti način i istom organu kao i žalba protiv rešenja. Zaključke protiv kojih nije dopuštena posebna žalba mogu nezadovoljna lica pobijati žalbom protiv rešenja, osim ako je žalba protiv zaključka ovim zakonom isključena. Žalba ne odlaže izvršenje zaključka osim ako je zakonom ili samim zaključkom drukčije određeno.
Član 232. stav 1.
Rešenje po žalbi mora se doneti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva meseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
23. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:
Član 8.
Pod uslovima iz člana 17. ovog zakona, upravni spor se može pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt. Član 17.
Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ u roku utvrđenim zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.
Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.
24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 16. st.4, 5, 6. i 7.
Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.
(5) Tražilac izvršenja dužan je da izvršeniku nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove.
(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka.
(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da upravni postupak i postupak upravnog spora pred Okružnim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je postupak u međuvremenu okončan presudom Okružnog suda od 21. augusta 2013. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Također, apelantica se dopunom apelacije obratila Ustavnom sudu i zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom koji se vodi pod brojem 80 0 I 070997 15 I. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je dopuna apelacije u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Konačno, apelacija i dopuna apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelantica smatra da su joj zbog nedonošenja rješenja o pravu na penziju u upravnom postupku od strane Fonda PIO i zbog nedonošenja rješenja o izvršenju u izvršnom postupku povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmenta navedenog prava, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku i postupku upravnog spora povodom ostvarivanja prava na penziju koje je građansko-pravne prirode, te apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u „razumnom roku“ Upravni postupak i postupak upravnog spora
34. Ustavni sud zapaža da apelantica predmetni postupak osporava sa aspekta njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti sa tog aspekta.
a)Relevantna načela
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
37. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelantica Fondu PIO podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na penziju 9. decembra 2011. godine, te da je predmetni upravni postupak i postupak upravnog spora okončan presudom Okružnog suda broj 12 0 U 003944 13 U od 21. augusta 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od jedne godine i osam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora radi ostvarivanja prava na porodičnu penziju, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.
40. Zatim, Ustavni sud zapaža da je apelantica zbog šutnje administracije u upravnom postupku podnijela žalbu direktoru Fonda PIO, a nakon toga tužbu u upravnom sporu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica u predmetnom periodu pokrenula dva postupka upravnog spora pred Okružnim sudom (upravni spor zbog šutnje administracije i upravni spor protiv rješenja Fonda PIO), a koji su okončani u rokovima od četiri odnosno tri mjeseca, što su, prema mišljenju Ustavnog suda, razumni rokovi u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zapaža da su korišteni pravni lijekovi bili efikasni budući da je Okružni sud Presudom broj 12 0 U 003514 12 U od 18. aprila 2013. godine uvažio apelanticinu tužbu i naložio Fondu PIO donošenje rješenja. Pored toga Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu Fond PIO pozvao apelanticu da dostavi dodatnu dokumentaciju, nakon čega je Fond PIO 30. aprila 2013. godine donio konačnu odluku u upravnom postupku. O apelanticinoj tužbi protiv navedenog rješenja odlučio je Okružni sud u upravnom sporu u roku od tri mjeseca pravomoćnom Presudom broj 12 0 U 003944 13 U. Imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog postupka Ustavni sud zaključuje da period od jedne godine i osam mjeseci u kojem je predmetni postupak pravomoćno okončan predstavlja period za koji Ustavni sud smatra da zadovoljava zahtjeve razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pored toga Ustavni sud zapaža da je apelantica pravo na penziju ostvarila u parničnom postupku koji je, također, u međuvremenu vodila.
41. Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka pred organima uprave i u postupku upravnog spora nije bila prekomjerna i da zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da ne postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Izvršni postupak
42. U pogledu izvršnog postupka Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
44. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut apelanticinim prijedlogom za izvršenje na osnovu pravomoćne presude kao izvršne isprave 30. septembra 2015. godine, te da se nakon donošenja rješenja Okružnog suda od 28. aprila 2016. godine, nalazi pred Osnovnim sudom shodno članu 64. Zakona o izvršnom postupku. Dakle predmetni postupak od dana podnošenja prijedloga za izvršenje do donošenja ove odluke traje devet mjeseci. Ustavni sud zapaža da su u predmetnom postupku apelantica kao tražilac izvršenja i Fond PIO kao izvršenik koristili pravne lijekove, pravo na prigovor i pravo žalbe, o kojima su redovni sudovi odlučivali u relativno kratkim rokovima. Također, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka Fond PIO isplatio apelantici utvrđene iznose na ime penzija kao i parnične troškove. U pogledu preostale isplate zakonskih zateznih kamata na parnične troškove, kao i troškova izvršnog postupka Ustavni sud zapaža da su u žalbenom postupku pravomoćnim rješenjem Okružnog suda od 28. aprila 2016. godine konačno utvrđeni predmetni iznosi i Fond PIO obavezan i na isplatu navedenih troškova.
45. Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. Međutim, imajući u vidu da je Fond PIO u toku izvršnog postupka već izvršio isplatu glavnog duga, te da je pravomoćnom odlukom suda obvezan i na isplatu preostalih zakonskih zateznih kamata i konačnih troškova izvršnog postupka, kao i nalog Osnovnog suda Ministarstvu finansija od 13. juna 2016. godine, Ustavni sud smatra da period od devet mjeseci koliko traje predmetni postupak u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da su redovni sudovi u toku dosadašnjeg trajanja izvršnog postupka blagovremeno donosili odluke u cilju provođenja predmetnog izvršnog postupka.
46. Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom izvršnom postupku neosnovani.
Ostali navodi
47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o pravu na suđenje u „razumnom“ roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u upravnom postupku i postupku upravnog spora povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju koji je trajao jednu godinu i osam mjeseci i u kojem je apelantica iskoristila dostupne pravne lijekove.
49. Također, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji traje devet mjeseci u kojem su redovni sudovi donosili svoje odluke u skladu s rokovima koji zadovoljavaju zahtjev razumnog roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman