Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3409/13 (N. B. iz Banjaluke)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3409/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3409/13, rješavajući apelaciju Nade Bošković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nade Bošković.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je obustavljen Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj I- 2752/06 od 11. juna 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantkinji Nadi Bošković u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nada Bošković iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijela je 31. jula 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog „neažurnosti u postupanju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u izvršnom postupku u predmetu broj I-2752/06“.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor dostavio 13. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je na osnovu pravosnažne i izvršne presude kojom su utvrđena njena novčana potraživanja iz radnog odnosa 6. septembra 2006. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Naš Dom“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik) zabranom na označenim računima izvršenika kod označenih banaka.
6. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju od 6. septembra 2006. godine usvojio predloženo izvršenje.
7. Apelantkinja je 31. avgusta 2007. godine podnijela prijedlog za izvršenje putem pljenidbe imovine izvršenika. U prijedlogu je, pored ostalog, ukazala da je provjerom prometa po računu izvršenika kod označene banke ustanovila da su vršene isplate sa navedenog računa nakon dostavljanja rješenja o izvršenju, te da od drugih banaka kod kojih izvršenik ima otvorene račune označene u rješenju o izvršenju nije mogla dobiti ovu informaciju jer su joj rekli da je mogu dati samo na zahtjev suda.
8. Apelantkinja je 25. septembra 2007. godine na zahtjev suda uredila prijedlog za izvršenje i predložila da se izvršenje sprovede na izvršenikovim potraživanjima koja ima prema zakupcima u poslovnim prostorijama koje se nalaze u Banjaluci, Ulica Grčka broj 4, koje su njegovo vlasništvo. Apelantkinja je predložila i da sud, u skladu sa članom 37 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) pozove izvršenika i zakupce na označenoj adresi da dostave podatke o imovini i potraživanjima izvršenika. Ovaj prijedlog apelantkinja je ponovila i u podnesku sudu od 19. oktobra 2007. godine jer izvršenik očigledno izbjegava da izmiri obavezu po pravosnažnoj sudskoj odluci.
9. Osnovni sud je 26. maja 2008. godine, 30. juna 2009. godine, 30. septembra 2009. godine donio zaključke o prodaji, određujući popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem u Banjaluci, Ulica Grčka broj 4.
10. Osnovni sud je 8. septembra 2011. godine donio zaključak o pljenidbi pokretnih stvari izvršenika, određujući da se popis i procjena zakazuju za 23. septembar 2011. godine.
11. Apelantkinja je 5. decembra 2012. godine dostavila podnesak, tražeći nastavak izvršenja na označenoj adresi izvršenika.
12. Osnovni sud je Rješenjem broj I-2752/06 od 11. juna 2014. godine obustavio izvršni postupak jer je izvršenje postalo nemoguće.
13. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je, budući da nije moglo biti sprovedeno izvršenje na računima izvršenika, apelantkinja predložila izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Nadalje, ukazano je da je sudski izvršilac 26. januara 2010. godine izašao na lice mjesta, te konstatovao da se izvršenik odselio sa označene adrese. Nakon toga donijet je zaključak kojim je određen popis i procjena pokretnih stvari za 23. septembar 2011. godine, a iz zapisnika sačinjenog tom prilikom proizlazi da na adresi iz prijedloga izvršenik više ne postoji (od 2009. godine), a nova adresa nije poznata, kao i da je apelantkinja bila prisutna na licu mjesta. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi i da je apelantkinja 5. decembra 2012. godina podnijela podnesak kojim je tražila nastavak izvršenja na adresi izvršenika, koja nije nova adresa, već ona na koju je sudski izvršilac izlazio, a zbog čega sud nije postupao po dostavljenom podnesku. S tim u vezi je ukazano da činjenica da je izvršenik u sudski registar upisan sa adresom iz prijedloga za izvršenje ne znači da se on zaista i nalazi na toj adresi, a kako je utvrdio i sudski izvršilac izlaskom na lice mjesta.
14. S obzirom da je izvršenje predloženo na pokretnim stvarima izvršenika, a na adresi iz prijedloga za izvršenje nisu pronađene stvari izvršenika, kao ni izvršenik, niti je poznata nova adresa izvršenika, zaključeno je da je nemoguće sprovesti izvršenje.
15. Ustavni sud je 15. aprila 2015. godine obaviješten od Osnovnog suda da apelantkinja nije uložila žalbu na rješenje od 11. juna 2014. godine, pa je predmet arhiviran 17. decembra 2014. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantkinja tvrdi da joj je zbog neažurnosti Osnovnog suda u postupanju u izvršnom postupku povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
17. Apelantkinja tvrdi da je Osnovni sud prvu radnju preduzeo donošenjem zaključka o prodaji u maju 2008. godine, ali da po ovom zaključku nikad nije postupljeno, te da su nakon toga donijeta i dva zaključaka o prodaji u junu i septembru 2009. godine, od kojih niti jedan nije realizovan. Apelantkinja navodi da je u međuvremenu, koristeći neažurnost i nepostupanja Osnovnog suda, izvršenik vršio plaćanja preko računa na kojima je određena zabrana rješenjem o izvršenju, te da je uklonio svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a zbog čega naplata njenog potraživanja više i nije moguća. Apelantkinja ističe da ni na koji način nije doprinijela trajanju postupka, te da je radnje koje su od nje zahtijevane preduzimala blagovremeno i u rokovima koje je odredio sud.
18. Apelantkinja je istakla da je konkretan predmet bio od posebnog značaja za nju zato što se radilo o naplati potraživanja iz radnog odnosa jer je ostala bez posla i bilo kakvih primanja. Apelantkinja je zatražila da joj se odredi naknada nematerijalne štete s obzirom na značaj koji je predmet za nju imao i činjenicu da je od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do podnošenja apelacije proteklo nešto više od sedam godina, te da joj se naknade troškovi sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
19. Osnovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije ukazao na hronologiju postupka, ističući da je sudski izvršilac na licu mjesta ustanovio da se izvršenik ne nalazi na adresi označenoj u prijedlogu za izvršenje, da nova adresa nije poznata, kao i da su apelantkinji ove činjenice takođe bile poznate. Stoga je donijeto rješenje kojim se postupak izvršenja obustavlja.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Sredstva i predmet izvršenja Član 6.
(…) (3) Izvršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv izvršenika i drugih lica u skladu sa ovim zakonom.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja Član 8.
(…) (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37.
(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koje se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.
(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.
(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.
(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.
(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5. ovog člana.
Obustava izvršenja Član 63.
(…) (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(…)
5. Izvršenje na potraživanju po računu kod banke Prinudno izvršenje Član 166.
(…) (2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese sa transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiro-računa kod banke, da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(…) (5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose. Podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci.
(…) VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Apelantkinja smatra da joj je u izvršnom postupku koji je pokrenula radi naplate potraživanja iz radnog odnosa utvrđenih pravosnažnom presudom, a koji se u trenutku podnošenja apelacije Ustavnom sudu nalazio u postupku odlučivanja pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
25. S obzirom na to Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Rješenjem Osnovnog suda broj I-2752/06 od 11. juna 2014. godine, bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelantkinja tvrdi da joj je u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
30. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
32. Apelantkinja je podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude kojom je utvrđeno njeno potraživanje prema izvršeniku 6. septembra 2006. godine. Prema stanju spisa, Osnovni sud je rješenjem od 11. juna 2014. godine postupak obustavio jer je izvršenje postalo nemoguće. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri ocjeni dužine postupka iznosi sedam godina, devet mjeseci i šest dana.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantkinjinog potraživanja na transakcijskim računima izvršenika, a nakon toga na pokretnim stvarima izvršenika) Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom postupku koji je, pri tome, od značaja za apelantkinju jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
34. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u toku postupka promijenila predmet izvršenja. Međutim, Ustavni sud naknadnu promjenu predmeta izvršenja ne smatra odugovlačenjem postupka zato što promjena prijedloga predstavlja apelantkinjino pravo u situaciji kada se rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, što je propisano članom 8 stav 3 Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantkinja svojim radnjama doprinijela dužini predmetnog postupka.
35. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
36. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje na označenim računima izvršenika kod navedenih banaka 6. septembra 2006. godine. U odgovoru na apelantkinjine navode Osnovni sud je istakao da je ovo izvršenje bilo bezuspješno. Pri tome se ne može zaključiti da li je Osnovni sud zatražio od navedenih banaka da ga obavještavaju u smislu člana 166 ZIP-a. Iz apelantkinjinih navoda pak proizlazi da je sama uspjela doći do saznanja da je kod jedne od navedenih banaka vršena isplata sa računa izvršenika i nakon što je banci dostavljeno rješenje o izvršenju. Nadalje, apelantkinja je u septembru, a zatim i u oktobru 2010. godine, zatražila od Osnovnog suda da u smislu člana 37 ZIP-a pozove izvršenika i zakupce izvršenika u Ulici Grčka broj 4, Banjaluka, da dostave potpune podatke o imovini i potraživanjima izvršenika. Ni iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao ni iz odgovora Osnovnog suda na apelantkinjine navode ne može se zaključiti da li je Osnovni sud preduzeo bilo šta u vezi sa ovim prijedlogom, odnosno zbog čega se eventualno nije moglo ništa preduzeti u vezi s tim. Ovo tim prije što je, kako proizlazi, tek u januaru 2010. godine konstatovano da se izvršenik odselio sa adrese koja je označena u prijedlogu za izvršenje (još 2009. godine), a koja je navedena i u sudskom registru u koji je upisan, a nova adresa je nepoznata i sudu i apelantkinji. Takođe, Osnovni sud je do kraja 2008. godine već bio donio zaključak o prodaji po kom, kako apelantkinja ukazuje nikad nije postupljeno, a Osnovni sud nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje u vezi s tim.
37. Ustavni sud podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira da li se radi o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a. Takođe, Ustavni sud podsjeća da se traži naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18). U konkretnom slučaju trajanje postupka izvršenja koji je apelantkinja pokrenula radi ostvarivanja potraživanja iz radnog odnosa utvrđenog pravosnažnom presudom, a koji sporovi su i zakonom određeni kao hitni, nepunih osam godina, u nedostatku razloga i obrazloženja koji bi to mogli opravdati, očigledno ne zadovoljava zahtjev naročite marljivosti i hitnosti koji se od sudova zahtijeva i ne može se smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
38. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja izvršnog postupka do njegovog obustavljanja povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
39. Apelantkinja je zatražila da joj se na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka dodijeli iznos od 3.000,00 KM.
40. Ustavni sud podsjeća da je članom 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se prema stavu (2) istog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
41. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
42. S obzirom na to da je postupak izvršenja trajao sedam godina, devet mjeseci i šest dana, te da se radilo o postupku koji je zakonom određen kao hitan, Ustavni sud nalazi da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
43. Apelantkinja je zatražila da joj se naknade i troškovi sastavljanja apelacije. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te da stoga ovi troškovi padaju isključivo na teret apelanta.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje na osnovu pravosnažne presude trajao više od sedam godina i devet mjeseci do njegovog obustavljanja, iako se prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu koji nije ponudio obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka koji je od značaja za apelantkinju jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
45. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman