Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-903/16 (M. H.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-903/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 903/16, rješavajući apelaciju Merima Hasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Merima Hasanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 047333 12 rs od 11. novembra 2013. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Merimu Hasanoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Merimu Hasanoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Merim Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 26. februara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Rs 047333 12 rs od 11. novembra 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 22. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 28. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 29. oktobra 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv DOO „Grapt Invest“ (u daljnjem tekstu: tuženi) za naknadu štete u iznosu od 11.755,66 KM, budući da tuženi nije ispunio preuzete i ugovorene obaveze proistekle iz sporazuma o vansudskom poravnanju zaključenog 27. septembra 2012. godine.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 047333 12 Rs od 11. novembra 2013. godine, kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da mu na ime obaveza iz sporazuma o vansudskom poravnanju isplati iznos od 5.000,00 KM na ime glavnice, zatim, iznos od 9.000,00 KM na ime neisporučenog građevinskog materijala, te troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM i 4.860,00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tuženi je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu pred kojim se postupak još vodi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da nema primjedaba na postupanje Općinskog suda, ali da pred Kantonalnim sudom postupak traje predugo. Apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da mu je predmet po žalbi dostavljen 21. januara 2014. godine i da je zaveden pod brojem 33 0 Rs 047333 14 Rsž. Odluka po žalbi još uvijek nije donesena, jer predmet do sada još nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, koji sačinjava predsjednik suda za svakog pojedinog sudiju, za svaku kalendarsku godinu i za svaki kvartal u godini. S tim u vezi, Kantonalni sud napominje da se predmeti rješavaju prema donesenom planu, a donošenje odluke o žalbi u konkretnom predmetu, s obzirom na datum podnošenja inicijalnog akta-tužbe prvostepenom sudu (29. oktobar 2012. godine), orijentaciono bi se moglo očekivati u toku ove godine s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu u Kantonalnom sudu u Tuzli, te s obzirom na nedovoljan broj sudija, kao i na to da tom sudu, radi odlučivanja o žalbama, kontinuirano pristižu predmeti sa starijim datumima inicijalnog akta u odnosu na datum inicijalnog akta u apelantovom predmetu a koji automatski ulaze u Plan rješavanja starih predmeta, prije određenog broja predmeta, koji se već nalaze kod tog suda radi odlučivanja o žalbi.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

[...] (3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

[...]

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, koji se trenutno vodi po žalbi pred Kantonalnim sudom.

14. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

16. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

17. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 29. oktobra 2012. godine i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jesu gotovo četiri godine.

c) Analiza dužine trajanja postupka

18. U konkretnom slučaju radi se o postupku po apelantovoj tužbi za naknadu štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Kantonalnog suda, Ustavni sud ne smatra da se radi o naročito složenom predmetu.

19. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka.

20. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 11. novembra 2013. godine, odnosno godinu dana nakon što je postupak pokrenut, što se ne može ocijeniti kao naročito dug period, niti se apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Predmet je po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu 21. januara 2014. godine, gdje je postupak još u toku.

21. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da postupak traje gotovo četiri godine i da je u tom periodu donesena jedna presuda, te predmet dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi. Ustavni sud je već ocijenio ponašanje Općinskog suda razumnim u smislu dužine trajanja postupka, dok pred Kantonalnim sudom postupak još uvijek nije okončan. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju naveo praksu da se predmeti rješavaju hronološki, prema datumu prijema tužbe, a sve u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano zbog toga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već nekoliko godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke“, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u apelantovom predmetu u periodu od dvije i po godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku, o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao ni odredbe člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu u periodu od dvije i po godine, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će apelantov predmet biti uzet u rad u skorije vrijeme. Navod Kantonalnog suda da bi se orijentaciono moglo očekivati donošenje odluke u apelantovom predmetu u toku ove godine nije siguran pokazatelj da će predmet zaista i biti uzet u rad u skorije vrijeme, a naročito imajući u vidu da se Plan rješavanja starih predmeta prilagođava sa svakim novim zaprimljenim predmetom koji je starijeg datuma inicijalnog akta i koji se prioritetno uzima u rad.

22. Sve navedeno, a posebno to da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije i po godine nije donio odluku po žalbi u apelantovom predmetu, niti je izvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja žalbenog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

25. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje gotovo četiri godine, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje gotovo četiri godine i kada još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud u periodu od dvije i po godine nije proveo nijednu procesnu radnju povodom žalbe u apelantovom predmetu, niti je izvjesno kada će to učiniti, a za svoju neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu nije ponudio opravdanje.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-903/16 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio