Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-129/15 (A. N. i drugi)
Odluka donesena 07. 07. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Eksproprijacija
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-129/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-129/15, rješavajući apelaciju Alena Nikića i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Alen Nikić, Anton Pejković, Ruža Nemec i Jela Pejković protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 068346 15 Rev od 14. maja 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
Alen Nikić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senada Kusturica, advokatica iz Brčkog i Anton Pejković, Ruža Nemec i Jela Pejković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 8. januara 2015. godine, odnosno 18. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 V 068346 14 GŽ od 3. decembra 2014. godine, a koje apelacije je Ustavni sud evidentirao pod brojem AP-129/15 i brojem AP-802/15. U apelaciji koja je evidentirana pod brojem AP-802/15, apelant je naveo da je protiv osporenog rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH od 3. decembra 2014. godine, izjavio reviziju Apelacionom sudu Brčko distrikta BiH, te da je postupak još u toku. Apelanti koji su zastupani po advokatu Osmanu Mulahaliloviću i čija apelacija je evidentirana pod brojem AP- 129/15, podnijeli su 3. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 V 068346 15 Rev od 14. maja 2015. godine, kojim je revizija u odnosu na sve apelante u predmetnoj pravnoj stvari odbijena kao neosnovana. Apelanti se tom prilikom nisu pozvali na broj predmeta pod kojim je evidentirana njihova apelacija od 8. januara 2015. godine (AP-129/15), pa je Ustavni sud ovu apelaciju evidentirao pod brojem AP-2798/15. Imajući u vidu da je revizionom odlukom Apelacionog suda Brčko distrikta BiH obuhvaćen i apelant koji je u svojoj apelaciji naveo da je izjavio reviziju i da je postupak još u toku, Ustavni sud smatra da je navedena reviziona odluka konačna odluka i u odnosu na ovoga apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP-129/15, broj AP-802/15 i broj AP-2798/15, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-129/15.
U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijena je kao neosnovana revizija koju su apelanti izjavili protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH od 3. decembra 2014. godine, kojim su odbijene žalbe apelanata izjavljene protiv rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 20. avgusta 2014. godine kojim je određena naknada za nekretnine eksproprisane djelimičnim rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove od 6. februara 2013. godine (nekretnine pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja), ranijim suvlasnicima za njihov suvlasnički dio u određenom novčanom iznosu.
U toku postupka, utvrđeno je, pored ostalog, da su rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta od 6. februara 2013. godine, eksproprisane nekretnine u suvlasništvu apelanata i drvna masa sa tih parcela, kao i da apelantima nije isplaćena naknada, iz razloga što pred organom uprave stranke nisu postigle sporazum o visini naknade. Nadalje, u obrazloženju osporene odluke se navodi da procjena Direkcije za finansije – Komisija za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina sadrži sve relevantne pokazatelje na osnovu kojih je utvrđena tržišna vrijednost nekretnina. U vezi s tim, navodi se da je predmetno zemljište kategorisano dijelom kao šumsko, a dijelom kao građevinsko zemljište, te da je tržišna vrijednost predmetnog zemljišta utvrđena na osnovu površine, zone gdje se zemljište nalazi, pristup zemljištu, faktor atraktivnosti na osnovu koga je uvećana tržišna vrijednost za 20%, kao i vrijednosti za upotrebu zemljišta, dok posječena šuma – drvna masa pripada trećoj klasi, čija procjena je izvršena od strane vještaka šumarske struke D. Đ.. Isto tako, navedeno je da nalaz vještaka građevinske struke E. Dž. nije prihvaćen iz razloga jer je po ovom vještaku predmetno zemljište po kvaliteti pogodno za gradnju i postoji mogućnost priključka na infrastrukturu, a što je u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke B. S., koji je na licu mjesta utvrdio, da je predmetno zemljište močvarno i sklono plavljenju. Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već ih zasnivaju na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman