Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3448/13 (M. G. iz Ribnika i N. G. iz Beograda)

Odluka donesena 20. 07. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3448/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-3448/13, rješavajući apelaciju Momčila Galića i Neđe Galića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Galića i Neđe Galića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 P 021324 12 Gž od 21. maja 2013. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 021324 11 P od 14. septembra 2012.

godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Momčilo Galić iz Ribnika i Neđo Galić iz Beograda (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Muenes Tutundžić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 5. avgusta 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 P 021324 12 Gž od 21. maja 2013. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 P 021324 11 P od 14. septembra 2012. godine.

2. Osnovni sud je presudom broj 75 0 P 021324 11 P od 14. septembra 2012. godine, koja je u cjelini potvrđena presudom Okružnog suda broj 75 0 P 021324 12 Gž od 21. maja 2013. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim su tražili da se opština Ribnik (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da apelantu Momčilu Galiću, te apelantu Neđi Galiću, preda u posjed označeni dio parcele u površinama označenim za svakog od njih (u daljnjem tekstu: sporni put), te da dozvoli da se na osnovu predmetne presude brišu svi upisi izvršeni na spornim nekretninama na javno dobro putevi, a izvrši upis na apelante u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama.

3. U obrazloženju presuda detaljno su interpretirani dokazi koji su provedeni na glavnoj raspravi, među kojim i nalaz i mišljenje vještaka geodezije. Nadalje, proizilazi da se vještak u svom nalazu izjasnio da je sporni put zasnovan diobom 1977. godine, kada su nastale označene parcele koje su evidentirane stavkama spiska promjena označenih brojeva i na skici promjena naznačene kao put za selo, ucrtan van svih novonastalih parcela, koji nije dobio broj već je označen i snimljen prilikom aviofotogrametrijskog snimanja izvršenog 1982. godine, dešifrovanog 1987. godine i koji je stupio na snagu 2009. godine. Uspostavljanjem i stupanjem na snagu katastra nekretnina sporni put je upisan kao javno dobro putevi Previja-Ribnik pod brojem 70, u listu nepokretnosti 109 KO Previja, a na što nije bilo primjedbi prilikom izlaganja. U vezi s tim je ukazano i da su apelanti javnim pozivom pozvani na javno izlaganje podataka o nepokretnostima, te da u zakonskom roku nisu uložili prigovor za upis spornog puta na tuženog. Nadalje, iz obrazloženja presuda proizilazi da su apelanti propustili raspraviti sporna pitanja prilikom identifikacije spornog puta na licu mjesta, u primjedbama na pisani nalaz i mišljenje vještaka, kao i u pitanjima koja su postavili vještaku na glavnoj raspravi, odnosno da nisu predlagali druge dokaze kojim bi izvedene dokaze doveli u sumnju. Shodno navedenom, rukovodeći se čl. 123. i 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa članom 7. istog zakona, Osnovni sud i Okružni sud su tužbeni zahtjev apelanata odbili kao neosnovan.

4. Apelanti tvrde da su im osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelanti tvrde da je nalaz i mišljenje vještaka geodezije nestručan i da nije mogao biti prihvaćen, da prilikom diobe odnosno nikad nije postojao sporni put, te da je zapisnik Komisije za izlaganje od 27. avgusta 1987. godine potpisala njihova majka bez njihove saglasnosti, da su oni neuke osobe, te da nisu bili prisutni kada su ove radnje vršene.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4.) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su Okružni sud i Osnovni sud pri donošenju osporenih presuda utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantno pravo kada su zaključili da je njihov tužbeni zahtjev neosnovan. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).

8. Ustavni sud ukazuje da su u obrazloženju osporenih odluka dati iscrpni razlozi i obrazloženja zbog čega su redovni sudovi zaključili da apelanti nisu dokazali da je sporni put njihovo vlasništvo, te da je shodno tome neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim su tražili da im tuženi preda u državinu i posjed precizirane parcele odnosno sporni put, a koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U vezi sa tvrdnjama apelanta da je nalaz i mišljenje vještaka nestručno urađen, Ustavni sud zapaža da apelanti ne dovode u pitanje stav Okružnog suda da su propustili raspraviti sporna pitanja prilikom identifikacije spornog puta na licu mjesta, u primjedbama na pisani nalaz i mišljenje vještaka, kao i u pitanjima koja su mu postavili na glavnoj raspravi, odnosno da nisu predlagali druge dokaze kojim bi izvedene dokaze doveli u sumnju. Također, apelanti ne tvrde i da je javni poziv za izlaganje podataka premjera nije bio i objavljen, da su postojali razlozi i okolnosti zbog kog nisu imali saznanja o istom, odnosno da su postojali razlozi i okolnosti zbog kojih su bili spriječeni da uzmu učešće u javnom izlaganju podataka premjera.

9. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3448/13 (M. G. iz Ribnika i N. G. iz… | Sudska praksa | Aktio