Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/16 (Prva Bosanskohercegovačka stranka)

Odluka donesena 20. 07. 2016.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2580/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-2580/16, rješavajući apelaciju Prve Bosanskohercegovačke stranke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Prve Bosanskohercegovačke stranke podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 022133 16 Iž od 7. juna 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07- 3-460/16 od 26. maja 2016. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Prva Bosanskohercegovačka stranka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 17. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 022133 16 Iž od 7. juna 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-1-07-3-460/16 od 26. maja 2016. godine.

2. Odlukom CIK-a broj 06-1-07-3-460/16 od 26. maja 2016. godine, ovjerena je prijava apelanta za učešće na lokalnim izborima 2016. godine za izbore za općinsko vijeće, odnosno skupštinu općine, odnosno gradsko vijeće, odnosno skupštinu grada i općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika za općine Cazin, Bihać, Bijeljina, Banja Luka, Doboj, Srebrenik, Zvornik, Zenica, Ilidža, Novi Grad Sarajevo i Trebinje. Stavom dva odluke odbijena je prijava apelanta za učešće na lokalnim izborima 2016. godine za izbore za općinsko vijeće, odnosno skupštinu općine, odnosno gradsko vijeće, odnosno skupštinu grada i općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika za općinu Zavidovići. U obrazloženju odluke CIK-a navodi se da je utvrđeno da uz prijavu za organe vlasti u osnovnim izbornim jedinicana kako je navedeno u stavu 2 dispozitiva odluke, apelant nije priložio dovoljan broj potpisa podrške u smislu člana 4.11 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i člana 2. stav 2. Pravilnika o načinu provjere potpisa podrške i obrasca za ovjeru političkih subjekata za učešće na neposrednim izborima u Bosni i Hercegovini broj 05-1-02-2-520-2/16 od 5. maja 2016. godine, a kako je članom 2. stav 2. Pravilnika propisano da politička stranka ili nezavisni kandidat za koje se utvrdi da su uz prijavu podnijeli manji broj potpisa podrške od zahtijevanog broja potpisa propisanih članom 4.4. stav 5. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine neće ispuniti uslov za ovjeru, odnosno provjera potpisa podrške će biti izvršena samo za one organe za koje je podnesen dovoljan broj potpisa podrške.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv Odluke CIK-a, Sud BiH je rješenjem broj S1 3 022133 16 Iž od 7. juna 2016. godine žalbu odbio. U obrazloženju navedene odluke, Sud BiH je utvrdio da je CIK u postupku provjere utvrdila da je apelant dostavio 175 potpisa podrške za općinsko vijeće i načelnika općine Zavidovići, što je manji broj potpisa podrške od zahtijevanog broja koji je propisan odredbom člana 4.4 stav 5. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Broj upisanih birača u Centralni birački spisak za općinu Zavidovići iznosi 34.367 birača, dakle bilo je potrebno dostaviti 200 glasova podrške. Uz to, Sud BiH je konstatovao da je CIK pravilno postupila kada je odbila da ovjeri učešće apelanta na predstojećim lokalnim izborima za općinu Zavidovići jer je iz dokaza u spisu utvrđeno da apelant predao 4 obrasca potpisa podrške i to str. 1, 2, 3, 4, 7, 8, 107 i 108 dok nije predao obrazac str. 29 i 30, a koje obrasce je predao uz žalbu. Po shvatanju vijeća paušalni su navodi apelanta da je predao potpunu dokumentaciju i sve obrasce potpisa podrške i da je vjerovatno u fazi kontrole ili brojanja slučajno izostavljen jedan obrazac potpisa podrške za općinu Zavidovići ili pomiješan sa nekim drugim obrascem.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je u okviru prava na pravično suđenje povrijeđeno pravo na pristup sudu, pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na saslušanje, pravo na dokaz i pravo na pravnu sigurnost i od Ustavnog suda traži da njegovu apelaciju proglasi dopustivom, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, ukine osporena rješenja i naloži CIK-u da uvaži prijavu apelanta i dopusti učešće na lokalnim izborima za 2016. godine na području općine Zavidovići.

5. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za ovjeru apelantove prijave za učešće na lokalnim izborima. S tim u vezi, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost člana 6. stav 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku, koje se apelacijom osporava, odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta.

6. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Europskog suda koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Europski sud je takav stav usvojio u predmetu Pierre-Bloch v. Francuske (vidi, Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stavu da sporovi u vezi sa pravima i obvezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni kaznenog aspekta člana 6. Europske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine, i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvajao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

7. U konkretnom slučaju, osporenim odlukama se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za ovjeru prijave apelanta kao političke stranke za učešće na lokalnim izborima 2016. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. stav 1. Europske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/16 (Prva Bosanskohercegovačka stranka) | Sudska praksa | Aktio