Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-616/16 (M. G.)

Odluka donesena 20. 07. 2016.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-616/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-616/16, rješavajući apelacije Mitra Grgura na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitra Grgura protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 029605 15 Gž od 11. novembra 2015. godine i naredbe Okružnog tužilaštva u Istočnom Istočnom Sarajevu broj T 17 0 KT 0006951 15 od 25.

septembra 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mitar Grgur iz Avtovca (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 029605 15 Gž od 11. novembra 2015. godine i naredbe Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu broj T 17 0 KT 0006951 15 od 25. septembra 2015. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 P 029605 15 Gž od 11. novembra 2015. godine u predmetu zbog klevete i radi naknade štete apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 0299605 14 P od 6. avgusta 2015. godine kojim je apelantova tužba protiv Č.Š. sudije Osnovnog suda u Foči, M.K., Predsjednika Osnovnog suda u Foči i B.S., Predsjednika Okružnog suda u Trebinju, odbačena kao nedopuštena, jer ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe iz člana 67. stav 1 tačka 7) Zakona o parničnom postupku Republike Srpske iz razloga što pravo na pokretanje sudskog postupka protiv sudija iz bilo kojih razloga, a u okviru posutpanja sudije u svom radu, nije podobno za sudsku zaštitu u parničnom posutpku, jer se pravo za naknadu štete može otvariti protiv Republike Srpske .

3. Naredbom Okružnog tužilaštva T 17 0 KT 0006951 15 od 25. septembra 2015. godine određeno je da se po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv G.T. i Č.Š. neće sprovoditi istraga za povrede zakona u parničnom postupku vođenom po tužbi apelanta protiv M.K. u predmetu Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 001055 09 P i predmetu Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 029605 14 P jer radnje opisane u prijavi kao inkriminacija ne predstvaljaju obilježje krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Apelacioni navodi

4. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz čl. 3., 5. i 8. Evropske konvencije, kojim pravima odgovaraju čl. II/3. b), d) i f) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost u odnosu na rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 029605 15 Gž od 11. novembra 2015. godine

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao apelaciji, u ovom dijelu, odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti tužbe koju je apelant podnio protiv sudija redovnih sudova u vezi sa postupanjem i obavljanjem njihove sudijske funkcije u apelantovom predmetu. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.

7. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke kojima je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, odnosno odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u u ovom dijelu u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Budući da je Ustavni sud utvrdio da je osporenim odlukama odlučivano samo o procesnim pitanjima, slijedi da se u tom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravu na ličnu slobodu i pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz čl. 3., 5. i 8. Evropske konvencije, kojim pravima odgovaraju čl. II/3. b), d) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija i u odnosu na navedena prava, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na naredbu Okružnog tužilaštva T 17 0 KT 0006951 15 od 25. septembra 2015. godine

9. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u pogledu navoda apelanta da mu je postupanjem Okružnog tužilaštva po njegovoj krivičnoj prijavi protiv trećih lica povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

10. Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom odlučivano o postojanju uslova za krivično gonjenje trećih lica, te da se apelant ne žali na tužilačke i sudske odluke o njegovoj krivici, već se pojavljuje kao podnosilac krivične prijave, u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u ovom dijelu u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom na zaključak da su apelacioni navodi apelanta u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, takođe su i apelacioni navodi u vezi sa povredom prava iz čl. 3.,5 i 8. Evropske konvencije , kojim pravima odgovaraju čl. II/3. b), d) i f) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-616/16 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio