Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2381/15 (S. S.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2381/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2381/15, rješavajući apelaciju Senade Smajić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Senade Smajić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž od 26. februara 2015. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Senadi Smajić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Senadi Smajić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Senada Smajić (u daljem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 12. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020929 10 Rs i Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž, a koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž od 26. februara 2015. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. juna 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. juna 2016. godine, a Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu 3. juna 2010. godine protiv tužene, radi isplate duga iz radnog odnosa. Općinski sud je apelanticin predmet zaveo pod brojem 33 0 Rs 020929 10 Rs. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena odgovor na tužbu dostavila 15. jula 2010. godine, a da je Općinski sud pripremno ročište održao 12. marta 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu zakazano za 22. maj 2012. godine je odgodio jer vještak nije blagovremeno dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje. Ročište za glavnu raspravu sud je održao i zaključio 11. oktobra 2012. godine. Općinski sud je u predmentom postupku donio Presudu broj 33 0 Rs 020929 10 Rs od 23. oktobra 2012. godine, na koju je apelantica 29. oktobra 2012. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući po apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž od 26. februara 2015. godine kojom je djelimično uvažio navode iz žalbe i prvostepenu presudu preinačio, na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Navedenu presudu Kantonalnog suda apelantica je primila 13. marta 2015. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) zbog čije dužine je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju.
8. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su apelanticini navodi izneseni u apelaciji neosnovani, a iz razloga navedenih u Presudi tog suda broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž od 26. februara 2015. godine, te predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o dužini trajanja postupka pred tim sudom.
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud ima veliki broj neriješenih predmeta, da je velika fluktuacija sudija zbog koje su česte presignacije predmeta, da je loša tehnička opremljenost suda, te da dužina trajanja predmetnog postupka pred prvostepenim sudom nije nerazumno duga s obzirom na okolnosti u kojima se taj sud nalazi.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020929 12 Rsž od 26. februara 2015. godine. Ustavni sud zapaža da je apelantica navedenu presudu Kantonalnog suda primila 13. marta 2015. godine, a da je apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ustavnom sudu podnijela preporučenom pošiljkom 12. maja 2015. godine. Apelantica je, blagovremeno, u roku od 60 dana podnijela apelaciju Ustavnom sudu, a što je u skladu sa odredbom člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelantica u apelaciji žali na cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 3. juna 2010. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do 26. februara 2015. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao približno pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju radni spor, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.
21. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost redovnih sudova u predmentom postupku gdje im je za preduzimanje pojedinih procesnih radnji bio potreban vremenski period duži i od jedne i po godine, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva određenu hitnost u postupanju. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pripremno ročište održao približno dvije godine nakon podnošenja tužbe, da je prvostepenu presudu donio približno dvije i po godine nakon podnošenja tužbe, odnosno da je apelantica do konačne odluke kojom je riješeno njeno pravno pitanje došla približno pet godina nakon podnošenja tužbe. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravosnažne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa.
22. S obzirom na naprijed navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
25. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
26. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, odnosno, ukupan iznos od 1.500,00 KM.
27. Međutim, apelantica zbog dužine trajanja predmetnog postupka potražuje naknadu nematerijalne štete u novčanom iznosu od 750,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM koliko je apelacijom i tražila. Navedeni iznos dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao približno pet godina što ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman