Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2825/16 (D. Đ. iz Bosanskog Broda)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2825/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-2825/16, rješavajući apelaciju D.Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.Đ. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 K 045168 16 Kž 3 od 10.
juna 2016. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. Đ. iz Bosanskog Broda (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 30. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 K 045168 16 Kž 3 od 10. juna 2016. godine.
2. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 K 045168 14 K od 29. januara 2015. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona RS i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kv od 24. marta 2015. godine usvojen je apelantov zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora u novčanu kaznu i kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca zamjenjena je novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 KM koju je apelant dužan platiti u roku od četiri mjeseca od pravosnažnosti rješenja na način da navedeni iznos plati u četiri iste rate s tim što prvu ratu je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja, a ukoliko apelant u ostavljenom roku i na način kako je to određeno u izreci rješenja ne plati novčanu kaznu, ista će se ponovo zamijeniti kaznom zatvora.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kž od 27. maja 2015. godine apelantova žalba je usvojena i rješenje Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kv od 24. marta 2015. godine preinačeno u pogledu roka plaćanja novčane kazne od 12.000,00 KM tako da je apelant obavezan da plati kaznu u roku od šest mjeseci.
5. Apelant je 23. decembra 2015. godine ponovo podnio zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom tražeći da mu se izrekne blaža novčana kazna na način da se ista odredi utvrđivanjem dnevnih iznosa.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kv 2 od 30. decembra 2015. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 84 0 K 045168 16 Kž 2 od 26. februara 2016. godine apelantov zahtjev odbačen je kao nedozvoljen uz obrazloženje da zakon ne predviđa mogućnost ponovnog podnošenja zahtjeva za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, niti preispitivanja pravosnažnog rješenja o zamjeni izrečene kazne zatvora novčanom kaznom.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 16 Kv 4 od 4. aprila 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj broj 84 0 K 045168 16 Kž 3 od 10. juna 2016. godine izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 KM izrečena rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kv od 24. marta 2015. godine, preinačeno rješenjem Okružnog suda broj 84 0 K 045168 15 Kž od 28. maja 2015. godine u pogledu roka plaćanja novčane kazne, ponovo je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od četiri mjeseca, budući da apelant nije u ostavljenom roku koji je istekao 27. novembra 2015. godine, platio izrečenu novčanu kaznu.
8. Osnovni sud je 23. juna 2016. godine apelantu pozvao apelanta da 1. jula 2016. godine pristupi pred sud radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca, po osnovu rješenja Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 16 Kv 4 od 4. aprila 2016. godine.
9. Apelant je takođe podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naloži da se obustavi postupak upućivanja apelanta na izdržavanje kazne do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
Apelacioni navodi
10. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz člana 7. Evropske konvencije, koji garantuje kažnjavanje samo na osnovu zakona.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i pravo na kažnjamavnje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.
13. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. Naime, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 84 0 K 045168 14 K od 29. januara 2015. godine utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija. Nadalje, postupajući po apelantovom zahtjevu izrečena kazna zatvora zamjenjena je za novčanu kaznu. Nakon toga, apelantov ponovni zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom odbačen je kao nedopušten. Postupak koji apelant osporava pred Ustavnim sudom tiče se ponovne zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne izrečene po zahtjevu osuđenog apelanta za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije, odnosno odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne za izrečenu kazne zatvora. Institut zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije.
15. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka, (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2402/08 (vidi Odluku broj AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zapazio „da apelant ne osporava odluku kojom je direktno odlučeno o krivičnoj optužbi, te da apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora“.
16. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant ne osporava odluke kojima je odlučeno o njegovom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom od 12.000,00 KM, koji postupak bi se u skladu s navedenom praksom Ustavnog suda mogao izuzetno smatrati integralnim dijelom suđenja, nego u konkretnom slučaju, nakon što je apelantov ponovni zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu odbačen kao nedopušten, apelant osporava odluke u postupku u kom je utvrđivano da li je apelant postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamjenjena izrečena kazna zatvora, odnosno da li su se stekli uslovi da se apelantu ponovo zamjeni novčana kazna izrečenom kaznom zatvora. Dakle Ustavni sud zapaža da u se u konkretnom slučaju i ne radi se o utvrđivanju krivične sankcije, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku utvrđene sankcije, jer s tim da apelant nije platio utvđenu novčanu kaznu stekli su se uslovi za ponovnu zamjenu novčane kazne kaznom zatvora i njeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o samo o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne pravosnažno izrečenom kaznom zatvora, odnosno o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku izrečene kazne, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava iz člana 7. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Predmetni postupak se tiče modaliteta izvršenja u prethodnom postupku izrečene krivične sankcije.
19. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman