Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1320/14 (I.J.)
Odluka donesena 20. 07. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1320/14
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 07. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1320/14, rješavajući apelaciju I. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. J.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Doboju u predmetu broj P-163/04, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 001175 14 Rev od 25.
augusta 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici I. J. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici I. J. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Džavid Slamnik, advokat iz Doboja, podnijela je 20. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o reviziji koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 118 0 P 001175 14 Rev.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 29. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 11. aprila 2016. godine.
3. Vrhovni sud je 5. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, Osnovni sud 18. aprila 2016. godine, a Okružni sud 20. aprila 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 13. maja 2004. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv ODP „Bosnaekspres“ Doboj (u daljnjem tekstu: prvotuženi), „Dobojinvesta“ AD Doboj (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Opće bolnice „Sveti Apostol Luka“ Doboj (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđivanja postojanja stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Doboju, u Ulici Vojvode Stepe broj 72/34 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
6. Osnovni sud je donio Presudu broj P-163/04 od 4. februara 2005. godine kojom je utvrdio da je apelantica stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu, da je trećetužena dužna to da prizna, te da predmetna presuda zamjenjuje ugovor o korištenju stana (stav 1. izreke). Istom presudom (stav 2. izreke) odbijen je apelanticin zahtjev u odnosu na prvotuženog i drugotuženog. Također, (stavom 3. izreke) odbijen je i tužbeni zahtjev u dijelu kojim je apelantica tražila da se utvrdi da stanarsko pravo na spornom stanu postoji od 1990. godine. Nadalje, (stavom 4. izreke) je odbačena kao neblagovremena protivtužba trećetužene kojom je tražila da se apelantica obaveže da predmetni stan, slobodan od osoba i stvari, preda trećetuženoj kao vlasnici u posjed. Konačno, (stavom 5. izreke) obavezana je trećetužena da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 100,00 KM.
7. Okružni sud je Presudom broj Gž-325/05 od 23. novembra 2005. godine žalbu trećetužene odbio i potvrdio pobijanu presudu.
8. Nezadovoljna navedenom odlukom, trećetužena je 21. decembra 2005. godine izjavila reviziju na Presudu Okružnog suda od 23. novembra 2005. godine, koju je Okružni sud zaprimio 21. decembra 2005. godine.
9. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud proizlazi da je: „3. februara 2014. godine referent za upravljanje predmetima Osnovnog suda sačinio službenu zabilješku u kojoj je naveo da je 29. januara 2014. godine zaprimljen zahtjev pod brojem 085-0-Su2- 014-000001 da [predmetni] stan nije u sporu od strane [apelantice], te da je provjerom kroz CMS utvrdio da nema spora između stranaka u podnesenom zahtjevu. Prilikom provjere presude P-163/04 utvrđeno je da je pravosnažno okončana, te da navedena presuda zamjenjuje Ugovor o korištenju stana. Nadalje, u odgovoru na apelaciju je navedeno da je referent, radi sigurnosti da nema nekih dešavanja u predmetnom stanu, [kontaktirao drugotuženog koji mu je] saopštio da je na presudu [Okružnog suda] uložena revizija [...]“ Nakon toga, referent je provjerio u Okružnom sudu da revizija nije greškom upućena njima, te je tada utvrdio da je revizija i naslovljena na Okružni sud, te da je u predmetu i da nije nikada proslijeđena Osnovnom sudu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni sud 3. februara 2014. godine proslijedio primjerak revizije Osnovnom sudu koji ju je 5. februara 2014. godine dostavio apelantici na odgovor, a apelantica je putem svog punomoćnika 12. februara 2014. godine dostavila odgovor na reviziju.
11. Nakon toga, predmetni spis je dostavljen Vrhovnom sudu 8. aprila 2014. godine, koji je donio Presudu broj 118 0 P 001175 14 Rev od 25. augusta 2014. godine kojom je reviziju usvojio, presudu Okružnog suda od 23. novembra 2005. godine preinačio tako što je žalbu trećetužene uvažio, presudu Osnovnog suda od 4. februara 2005. godine preinačio tako što je odbio apelanticin tužbeni zahtjev da se utvrdi da je stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu i da se obaveže trećetužena da to prizna, kao i da se obaveže trećetužena da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 KM, odnosno usvojio protivtužbeni zahtjev tako što je obavezao apelanticu da predmetni stan, oslobođen od osoba i stvari, preda trećetuženoj i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 325,00 KM.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela kako „način postupanja suda, odnosno nedostavljanja revizije na izjašnjenje apelantici nepunih osam godina, govori u prilog kršenju ljudskih prava i osnovnih sloboda apelantice jer je postupak u ovoj pravnoj stvari još uvijek u toku, a postupak se vodi od 2004. godine. Pored toga, apelantica je istakla da smatramo pomalo nekorektnim i ponašanje trećetužene, koja je i izjavila reviziju, obzirom da je znala da je podnesena revizija, bila je pasivna nepunih osam godina, nije pokušala intervenisati ni na koji način kod suda da se postupak po reviziji okonča, samo je 'jednog dana, iz vedra neba' odlučila da apelanticu obavijesti o postojanju revizije, iz čega izvlačimo zaključak da je trećetuženoj išlo u prilog odugovlačenje postupka po reviziji“. Imajući u vidu navedeno, apelantica smatra opravdanim da joj se dosudi satisfakcija zbog duševnih boli koje trpi zbog povrede njezinih elementarnih prava.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slučaju nema povrede prava na koju se apelantica poziva, a učinjene pred tim sudom. Vrhovni sud je također istakao da je revizija trećetužene, izjavljena protiv presude Okružnog suda od 23. novembra 2005. godine, zajedno s predmetnim spisom, dostavljena tom sudu 13. juna 2014. godine i predmet je zaveden pod poslovnim brojem 118 0 P 001 175 14 Rev, po kojoj je odlučio presudom od 25. augusta 2014. godine, u kojoj je dao jasne razloge za takvu odluku suda, pri kojima u cijelosti ostaje. Pomenuta presuda je dostavljena apelantici 2. oktobra 2014. godine putem njezinog punomoćnika. Imajući u vidu navedeno Vrhovni sud je istakao da je predmetna apelacija u odnosu na taj sud očigledno neosnovana.
14. Osnovni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
15. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naglasio da je predmetni spis uništen u majskim poplavama 2014. godine koje su zadesile grad Doboj. Osim toga, Okružni sud je naveo da nema kršenja navedenih prava apelantice, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 118 0 P 001175 14 Rev od 25. augusta 2014. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica ukazuje da joj je u predmetnom postupku, zbog nepostupanja Okružnog suda da predmet po izjavljenoj reviziji blagovremeno dostavi Vrhovnom sudu na dalje postupanje, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje - razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
25. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava dužinu trajanja postupka od izjavljivanja revizije, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 21. decembra 2005. godine, kao dana kada je trećetužena izjavila reviziju na presudu Okružnog suda, pa do 25. augusta 2014. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao duže od osam godina.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da se ne radi o naročito složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu jer je u pitanju stan koji je dobila na korištenje i na kojem smatra da je stekla stanarsko pravo, kao i da apelantica svojim radnjama nije utjecala na dužinu trajanja postupka.
29. Ustavni sud, također, zapaža da je trećetužena 21. decembra 2005. godine protiv Presude Okružnog suda broj Gž-325/05 od 23. novembra 2005. godine izjavila reviziju putem Okružnog suda, koji se nakon izjavljene revizije u predmetnom postupku ponašao krajnje nemarno jer je propustio da apelanticin predmet bez odlaganja procesuira i dostavi Vrhovnom sudu. Predmet je uzet u rad tek nakon što je apelantica podnijela zahtjev Osnovnom sudu da se utvrdi da predmetni stan nije u sporu. Okružnom sudu je bilo potrebno više od osam godina da bi predmet nakon izjavljene revizije dostavio Vrhovnom sudu na dalje postupanje, a u odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je predmetni spis uništen u majskim poplavama 2014. godine koje su zadesile grad Doboj, kao i da nema kršenja navedenih prava apelantice, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Vrhovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slučaju nema povrede prava na koju se apelantica poziva, učinjene pred tim sudom, dok se Osnovni sud nije izjašnjavao o dužini trajanja postupka pred tim sudom, nego je samo opisao hronologiju predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u predmetnom postupku donio odluku četiri mjeseca nakon što je primio apelanticin predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji trećetužene, čime je predmetni postupak okončan. Međutim, kada se uzme u obzir dužina trajanja postupka od izjavljene revizije pa do njezinog okončanja, na koju se apelantica u apelaciji poziva, evidentna efikasnost Vrhovnog suda nije dovoljna da nadoknadi propust Okružnog suda da u predmetnom postupku postupa blagovremeno, odnosno da apelanticin predmet blagovremeno dostavi nadležnom sudu na postupanje po izjavljenoj reviziji.
30. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Okružnom sudu bilo potrebno više od osam godina da bi apelanticin predmet dostavio nadležnom sudu na postupanje po izjavljenoj reviziji trećetužene, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u osporenom dijelu, koji je trajao duže od osam godina, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila da joj se dosudi satisfakcija zbog duševnih boli koje trpi zbog povrede njezinih elementarnih prava. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem je apelantica tražila da se utvrdi postojanje stanarskog prava na predmetnom stanu i koji je trajao više od osam godina, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 1.200,00 KM.
34. Navedeni iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se i ti navodi odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Okružnom sudu bilo potrebno više od osam godina da bi Vrhovnom sudu dostavio predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji trećetužene protiv Presude Okružnog suda broj Gž-325/05 od 23. novembra 2005. godine.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman