Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3188/15 (A. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3188/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3188/15, rješavajući apelaciju Amire Kamberović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Amire Kamberović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine kao predmet broj 33 0 Rs 020931 15 Rev.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 33 0 Rs 020931 15 Rev u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Amiri Kamberović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Amiri Kamberović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amira Kamberović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 26. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020931 10 Rs, Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020931 13 Rsž , a koji se nakon izjavljene revizije na drugostepenu odluku nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020931 15 Rev.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 16. juna 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda 14. jula 2016. zatražena je informacija o predmetnom postupku.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 21. juna 2016. godine, Općinski sud 11. jula 2016. godine, a Vrhovni sud je informaciju o predmetnom postupku dostavio 15. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 3. juna 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene radi isplate duga proisteklog iz radnog odnosa. Općinski sud je apelanticin predmet zaveo pod brojem 33 0 Rs 020931 10 Rs. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena odgovor na tužbu sudu dostavila 15. jula 2010. godine, a da je sud pripremno ročište održao 12. aprila 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu sud je održao i zaključio 21. februara 2013. godine. Općinski sud je u apelanticinom predmetu donio Presudu broj 33 0 Rs 020931 10 Rs od 20. marta 2013. godine, na koju je apelantica 3. aprila 2013. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući po apelanticinoj žalbi Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020931 13 Rsž od 18. maja 2015. godine kojom je djelimično uvažio navode iz žalbe i prvostepenu presudu preinačio, na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Iz stanja spisa proizlazi da je protiv navedene drugostepene presude izjavljena revizija i da je predmet dostavljen Vrhovnom sudu, da je sudiji izvjestiocu apelanticin predmet predat u rad 1. jula 2016. godine. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
6. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su apelanticini navodi navedeni u apelaciji neosnovani, a iz razloga navedenih u Presudi Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020931 13 Rsž od 18. maja 2015. godine, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka istaknutog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da sud nije povrijedio apelanticina prava istaknuta u apelaciji, te da se predmetni postupak radi postupanja po izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom.
9. Vrhovni sud je u dopisu naveo da se apelanticin predmet radi postupanja po izjavljenoj reviziji nalazi pred tim sudom i da je predmet 1. jula 2016. godine predat sudiji izvjestiocu u rad. V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od šest godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelantica u apelaciji žali na cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 3. juna 2010. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od šest godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju radni spor, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.
22. Ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost tih sudova u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku, gdje im je za preduzimanje pojedinih procesnih radnji bio potreban vremenski period duži i od jedne i po godine, gdje su zanemarili činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva određenu hitnost u postupanju. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pripremno ročište održao približno dvije godine nakon podnošenja tužbe, da je prvostepenu presudu donio približno tri godine nakon podnošenja tužbe, odnosno da je po žalbi odlučeno u drugom stepenu nakon približno dvije godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su Općinski sud i Kantonalni sud bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa. Ustavni sud zapaža da su parnične stranke protiv drugostepene presude izjavile reviziju i da se predmetni postupak nalazi pred Vrhovnim sudom koji je apelanticin predmet uzeo u rad, tj. predmet je dostavljen sudiji izvjestiocu. Iako Vrhovni sud nije odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka Ustavni sud je našao opravdanim naložiti Vrhovnom sudu hitno okončanje apelanticinog predmeta jer je u pitanju radni spor koji je po zakonu hitan postupak i ukupno traje duže od šest godina.
23. S obzirom na naprijed navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, odnosno ukupan iznos od 1.800,00 KM.
28. Međutim, apelantica zbog dužine trajanja predmetnog postupka potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. S tim u vezi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njezinog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM, koliko je apelacijom i tražila. Navedeni iznos dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje duže od šest godina, a ni Općinski sud ni Kantonalni sud, koji su u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja predmetnog postupka, u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja postupka koja ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman