Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4503/13 (Opština Laktaši)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4503/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4503/13 rješavajući apelaciju Opštine Laktaši, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Opštine Laktaši podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Opština Laktaši (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo RS, Sjedište zamjenika u Banjaluci, podnijela je 4. novembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Višeg Privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine. Apelantkinja je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odredio „privremenu mjeru iz razloga što bi po apelantkinju mogle da nastupe neotklonjive štetne posljedice provođenjem predmetnog izvršenja“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je 17. septembra 2014. godine donio odluku kojom je privremenu mjeru apelantkinje odbio kao neosnovanu.

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), od tužioca ZZ Opština Laktaši (u daljnjem tekstu: tužilac), kao i od Republike Srpske koju zastupa Republičko pravobranilaštvo RS, Sjedište zamjenika u Banjaluci zatraženo je 28. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Okružni privredni sud je 20. juna 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Viši privredni sud 10. oktobra 2016. godine, Republika Srpska i ZZ „Milka“ p.o. Laktaši 14. oktobra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 009340 04 Ps od 18. jula 2011. godine apelantkinja je obavezana da tužiocu ZZ ,,MILKA“ Laktaši ( u daljnjem tekstu: tužilac), vrati isporučeno gorivo u količini od 291.900 litara (eurodizel), u roku od 15 dana, po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Nadalje, apelantkinja je obavezana da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu 19.064,00 KM, u roku od 15 dana, po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom je odbijen tužilac sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu apelantkinja, ukoliko nije u mogućnosti da vrati navedeno gorivo, isplati na ime naknade za isporučeno gorivo iznos od 566.268,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od podnošenja tužbe, tj. od 23. decembra 2004. godine, pa do isplate.

7. Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 009340 12 Pž od 12. aprila 2012. godine odbijene su žalbe stranaka i prvostepena presuda potvrđena.

8. Nakon toga, a po prijedlogu tužioca kao tražioca izvršenja Okružni privredni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 17. septembra 2012. godine. Navedenim rješenjem je utvrđeno da se, na osnovu pravosnažne i izvršne presude, određuje izvršenje protiv apelantkinje i nalaže joj se da tražiocu izvršenja ZZ „Milka“ p.o. Laktaši preda, isporuči, 291.900 litara goriva (eurodizel) u roku od osam dana zapljenom navedene količine goriva koje se nalazi kod apelantkinje i prenosom u korist tražioca izvršenja. Dalje je utvrđeno da ako sud kod apelantkinje ne nađe eurodizel gorivo u dovoljnoj količini za potpuno namirenje potraživanja, tražilac izvršenja predlaže da sud, primjenom odredaba čl. 198 i 200 Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03, 85/03 i 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12; u daljnjem tekstu: ZIP), izvrši procjenu 291.900 litara goriva po 2,37 KM po jednom litru. Okružni privredni sud je dalje utvrdio da se nakon toga odredi izvršenje protiv apelantkinje radi naplate potraživanja od 691.803,00 sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine do isplate na novčanim sredstvima koja se vode na računima jedne od banaka koje su navedene u obrazloženju navedenog rješenja zapljenom novčanih sredstava do konačnog namirenja potraživanja i prenosom istih na račun tražioca izvršenja kod „Hipo“ banke.

9. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 8. jula 2013. godine djelimično je usvojen apelantkinjin prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 57 0 lp 098037 12 lp od 12. aprila 2012. godine, te je rješenje o izvršenju ukinuto u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate potraživanja od 691.803,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine, ukidaju se sprovedene radnje u tom dijelu, a prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja se u ovom dijelu odbacuje. U preostalom dijelu prigovor je odbijen kao neosnovan i u tom dijelu rješenje o izvršenju održano na snazi.

10. Okružni privredni sud je utvrdio da je apelantkinjin prigovor osnovan. Naime, tražilac izvršenja je pored prijedloga da mu apelantkinja preda 291.000 litra eurodizela, a koja predaja mu je naložena presudom suda, stavio i prijedlog da sud odredi izvršenje protiv apelantkinje radi naplate potraživanja u iznosu od 691.803,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine. Okružni privredni sud je utvrdio da je ovakav prijedlog za izvršenje neuredan. Naime, prema odredbi člana 198 stav 5 ZIP-a, tražilac izvršenja ima mogućnost da se istovremeno provede postupak izvršenja radi predaje zamjenjivih stvari i da sud donese rješenje kojim će se apelantkinji naložiti da u roku koji sud odredi tražiocu izvršenja isplati iznos novca u visini procijenjene vrijednosti stvari. Međutim, tražilac izvršenja nije stavio prijedlog iz člana 198 stav 1 ZIP-a, već je odmah tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti apelantkinji da isplati iznos od 691.803 KM. Okružni privredni sud smatra da je ovakav prijedlog tražioca izvršenja neuredan jer mu nedostaje rješenje iz člana 198 stav 1 ZIP-a, a koje rješenje predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje se tek može staviti prijedlog za isplatu procijenjene vrijednosti 291.000 litara eurodizel goriva.

11. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine apelantkinjina žalba je odbijena i Rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 12 Ip od 8. jula 2013. godine potvrđeno. Viši privredni sud je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno cijenio da je tražilac izvršenja dostavio prijedlog za izvršenje koje sadrži sve propisane elemente posebno cijeneći činjenicu da je tražilac izvršenja stavio prijedlog da mu se vrati isporučeno gorivo u naznačenoj količini na način kako je apelantkinja i obavezana izvršnom ispravom. Stoga je Viši privredni sud primjenom odredbe člana 235 stav 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21 ZIP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava BiH i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava BiH i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Apelantkinja predlaže da Ustavni sud u prvom redu provjeri da li je redovni sud u konkretnom predmetu rješavao na proizvoljan način, iz razloga što je očigledno da je u određenom postupku došlo do nezakonitog postupanja nadležnog suda u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa. Apelantkinja, stoga, predlaže da se ukine Rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine i „odredi privremena mjera iz razloga što bi po apelantkinju mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice provođenjem predmetnog o izvršenju“.

b) Odgovor na apelaciju

14. Viši privredni sud navodi da se razlozi za ovakvu odluku svode u suštini na to da je tražilac izvršenja dostavio prijedlog za izvršenje koji sadrži sve propisane elemente iz odredbe člana 36 stav 1 Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03, 85/03, 64/03, 118/07 29/10, 57/12 i 67/13), posebno cijeneći činjenicu da je tražilac izvršenja stavio prijedlog da mu se vrati isporučeno gorivo u naznačenoj količini na način kako je izvršenik i obavezan izvršnom ispravom. Apelantkinja ponavlja i ranije iznesene navode da je tuženi (izvršenik) na pravosnažnu presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci uložio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, te da je podnio i prijedlog za ponavljanje postupka. Te činjenice nemaju nikakvog uticaja na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja, koji se pobijao žalbom tražioca izvršenja, niti je to razlog propisan u odredbi člana 41 Zakona o izvršnom postupku, a koji bi mogao da spriječi izvršenje. U skladu sa odredbom člana 239 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude protiv koje je izjavljena.

15. Okružni privredni sud smatra da u postupku pred prvostepenim sudom nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje i pravo na imovinu.

16. Pravobranilaštvo RS iznosi hronološki tok postupka navodeći da nisu povrijeđena ustavna prava apelantkinje.

17. Tužiteljka predlaže da se obje osporene odluke ukinu te da Ustavni sud apelaciju odbaci kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/03, 118/07 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:

Izuzimanje od izvršenja Član 7.

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva obezbijeđena za te namjene.

(3) Nepokretna, pokretna imovina i prava Republike Srpske, gradova, opština i javnih preduzeća koja su neophodna za obavljanje poslova od opšteg interesa ne mogu biti predmet izvršenja.

198. stav 1. i 5.

(1) Ako stvari nisu nađene niti kod izvršenika niti kod trećeg lica, sud će u istom postupku, na prijedlog tražioca izvršenja, procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naložiti izvršeniku da tražiocu izvršenja u određenom roku isplati iznos te vrijednosti.

(....)

(5) Tražilac izvršenja može zajedno s prijedlogom za izvršenje iz člana 197. st. 1. i 2. ovog zakona spojiti i prijedlog za donošenje rješenja iz stava 1. ovog člana. U tom se slučaju izvršenje prema članu 197. ovog zakona i postupak iz ovog člana sprovode istovremeno. Sud može odrediti izvršenje u smislu odredbe stava 3. ovog člana i započeti s njenim sprovođenjem, ali se radnje unovčenja zaplijenjenih dijelova imovine izvršenika ili prenos sredstava s njegovog računa ne mogu sprovesti prije nego što se utvrdi da se izvršenje iz člana 197. st. 1. i 2. ovog zakona nije moglo sprovesti.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ip 098037 13 Pž od 20. septembra 2013. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 20. septembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 3. oktobra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelantkinja je navela da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

26. S obzirom na to da je apelantkinja nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može da podnese apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba ) .

27. Apelantkinja smatra da joj je odlukom redovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je sud, dovoljno jasno i argumentovano obrazložio svoju odluku, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se ni u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantkinjini navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelantkinja, osim ponavljanja navoda koje je sud ispitao u osporenom rješenju i dala razloge zašto oni ne mogu da dovedu do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nije ponudila bilo kakvu drugu argumentaciju. Naime, tražilac izvršenja je pored prijedloga da mu apelantkinja preda 291.000 litra eurodizela, a koja predaja mu je naložena presudom suda, stavio i prijedlog da sud odredi izvršenje protiv apelantkinje radi naplate potraživanja u iznosu od 691.803,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2011. godine. Okružni privredni sud je utvrdio da je ovakav prijedlog za izvršenje neuredan. Ustavni sud podsjeća da prema odredbi člana 198 stav 5 ZIP-a, tražilac izvršenja ima mogućnost da se istovremeno provede postupak izvršenja radi predaje zamjenjivih stvari i da sud donese rješenje kojim će se apelantkinji naložiti da u roku koji sud odredi tražiocu izvršenja isplati iznos novca u visini procijenjene vrijednosti stvari. Međutim, tražilac izvršenja nije stavio prijedlog iz člana 198 stav 1 ZIP-a, već je odmah tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti apelantkinji da isplati iznos od 691.803 KM. Okružni privredni sud smatra da je ovakav prijedlog tražioca izvršenja neuredan jer mu nedostaje rješenje iz člana 198 stav 1 ZIP-a, a koje rješenje predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje se tek može staviti prijedlog za isplatu procijenjene vrijednosti 291.000 litara eurodizel goriva.

29. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra apelantkinjine navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine neosnovanim. Pravo na imovinu

30. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantkinjini navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantkinjino pravo u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine kada u osporenim odlukama ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, pri čemu je sud u obrazloženju osporene odluke za svoje stavove dao jasne i logične zaključke.

32. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, jer apelantkinja kršenje tog prava zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4503/13 (Opština Laktaši) | Sudska praksa | Aktio