Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2855/16 (D. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2855/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2855/16, rješavajući apelaciju Dražena Kuzmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Kuzmanovića protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 K 045953 16 Kž 2 od 10. juna 2016. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dražen Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 K 045953 16 Kž 2 od 10. juna 2016. godine.
2. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 K 045953 15 K od 22. maja 2015. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona RS i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kv od 11. avgusta 2015. godine usvojen je apelantov zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora u novčanu kaznu i kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci zamijenjena je novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 KM na način da navedeni iznos plati u 12 istih rata s tim što je prvu ratu dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja, a ukoliko apelant u ostavljenom roku i na način kako je to određeno u izreci rješenja ne plati novčanu kaznu, ista će se ponovo zamijeniti kaznom zatvora.
4. Apelant je 11. septembra 2015. godine ponovo podnio zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom tražeći da mu se izrekne blaža novčana kazna na način da se ista odredi smanjenjem iznosa utvrđene novčane kazne po osnovu socijalno ugroženog slučaja primjenom odredaba člana 35. stav 2,4,5, i 6. Krivičnog zakona RS.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kv 2 od 15. oktobra 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kž 26. novembra 2015. godine apelantov zahtjev za smanjenje iznosa utvrđene novčane kazne po osnovu socijalno ugroženog slučaja primjenom odredaba člana 35. stv 2,4,5, i 6. Krivičnog zakona RS, utvrđene rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kv od 11. avgusta 2015. godine odbačen je kao nedozvoljen.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kv 3 od 26. februara 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 84 0 K 045953 16 Kž 2 od 10. juna 2016. godine apelantu je ostatak neplaćene novčane kazne u iznosu od 13.500 KM utvrđene rješenjem Osnovnog suda od 11. avgusta 2015. godine, kojim je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci po presudi od 22. maja 2015. godine zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona RS zamijenjena novčanom kaznom od 15.000 KM, pretvoren u kaznu zatvora u trajanju od 135 dana.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 16 Iks 2 od 30. juna 2016. godine apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora po rješenju Osnovnog suda broj 84 0 K 045953 15 Kv 3 od 26. februara 2016. godine i rješenju Okružnog suda broj 84 0 K 045953 16 Kž 2 od 10. juna 2016. godine odbijena je kao neosnovana.
8. Apelant je takođe podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naloži da se obustavi postupak upućivanja apelanta na izdržavanje kazne do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
Apelacioni navodi
9. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz člana 7. Evropske konvencije, koji garantuje kažnjavanje samo na osnovu zakona.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i pravo na kažnjamavnje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.
12. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Naime, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom presudom Osnovnog suda 84 0 K 045953 15 K od 22. maja 2015. godine utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija. Nadalje, postupajući po apelantovom zahtjevu izrečena kazna zatvora zamjenjena je za novčanu kaznu. Nakon toga, apelantov ponovni zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom odbačen je kao nedopušten. Postupak koji apelant osporava pred Ustavnim sudom tiče se ponovne zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne izrečene po zahtjevu osuđenog apelanta za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije, odnosno odlučivanja o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne za izrečenu kazne zatvora. Institut zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene krivične sankcije.
14. Ustavni sud je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji postupak bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka, (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2402/08 (vidi Odluku broj AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zapazio „da apelant ne osporava odluku kojom je direktno odlučeno o krivičnoj optužbi, te da apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora“.
15. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant ne osporava odluke kojima je odlučeno o njegovom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom od 15.000,00 KM, koji postupak bi se u skladu s navedenom praksom Ustavnog suda mogao izuzetno smatrati integralnim dijelom suđenja, nego u konkretnom slučaju, nakon što je apelantov ponovni zahtjev za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu odbačen kao nedopušten, apelant osporava odluke u postupku u kom je utvrđivano da li je apelant postupio po nalogu za plaćanje pravosnažno utvrđene novčane kazne, kojom je zamjenjena izrečena kazna zatvora, odnosno da li su se stekli uslovi da se apelantu ponovo zamjeni novčana kazna izrečenom kaznom zatvora. Dakle Ustavni sud zapaža da u se u konkretnom slučaju i ne radi se o utvrđivanju krivične sankcije, koji postupak bi uživao zaštitu prava na pravično suđenje, već o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku utvrđene sankcije, jer s tim da apelant nije platio utvrđenu novčanu kaznu stekli su se uslovi za ponovnu zamjenu novčane kazne kaznom zatvora i njeno izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o samo o ispunjenosti zakonskih uslova za ponovnu zamjenu novčane kazne pravosnažno izrečenom kaznom zatvora, odnosno o izvršenju u prethodnom krivičnom postupku izrečene kazne, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava iz člana 7. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Predmetni postupak se tiče modaliteta izvršenja u prethodnom postupku izrečene krivične sankcije.
18. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman