Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-173/15 (K. J.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-173/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 173/15, rješavajući apelaciju Kasima Jamakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Kasima Jamakovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 K 005279 15 K 4 od 11. decembra 2015.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kasim Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 14. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 K 005279 15 K 4 od 11. decembra 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. aprila 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 27. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je 24. aprila 2008. godine protiv apelanta, Mufida Jamakovića, Muhameda Jamakovića i Hašima Jamakovića podiglo optužnicu zbog počinjenog krivičnog djela šumska krađa iz člana 316. stav 2. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona FBiH, koja je potvrđena 8. maja 2008. godine.
6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je „više puta zakazivano ročište radi izjašnjenja o krivnji na koje nisu pristupali optuženi, te su izdavane naredbe o njihovom privođenju, te kako je koji od optuženih privođen, tako su i održavana ročišta radi izjašnjenja o krivnji“.
7. Naime, iz spomenutog odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud zakazao glavni pretres za 31. juli 2009. godine na koji je pristupio samo optuženi Mufid Jamaković, dok ostali nisu pristupili, te je izdata naredba o njihovom privođenju za glavni pretres zakazan za 10. novembar 2009. godine, kojem je pristupio samo optuženi Mufid Jamaković. Nakon toga, Općinski sud je ponovo izdao naredbu o privođenju ostalih optuženih na glavni pretres od 15. februara 2010. godine kojem je pristupio samo optuženi Mufid Jamaković, te je ponovo odgođen pretres za 19. april 2010. godine kojem nije pristupio niko od optuženih. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je pretres odgođen za 30. juni 2010. godine kojem nije pristupio optuženi Muhamed Jamaković, te su ponovo izdate naredbe o privođenju za 29. septembar 2010. godine na koji pretres nije pristupio niko od optuženih. Nakon toga, ponovo su izdate naredbe o privođenju za 18. novembar 2010. godine, kojem pretresu nisu pristupili optuženi Hašim Jamaković i apelant, pa su izdate ponovo naredbe o privođenju za glavni pretres zakazan za 14. februar 2011. godine, kojem su pristupili svi optuženi, te je tada prvi put i održan glavni pretres. Općinski sud je naveo da je glavni pretres odgođen za 16. februar 2011. godine kojem nisu pristupili optuženi Mufid Jamaković i Muhamed Jamaković, te je izdata naredba o njihovom privođenju za glavni pretres zakazan za 22. april 2011. godine, kojem je pristupio samo apelant, a prije toga su pismenim podneskom advokati tražili odgodu ročišta. Dalje, Općinski sud je naveo da su ponovo izdate naredbe o privođenju optuženih za pretres zakazan za 24. juni 2011. godine, kojem nije pristupio apelant, pa je ponovo odgođen pretres za 28. septembar 2011. godine kojem niko od optuženih nije pristupio, a prije toga su opunomoćenici apelanta i ostalih optuženih tražili odgodu. Pretres je ponovo zakazan za 29. decembar 2011. godine, koji nije održan, pa je pretres zakazan za 31. januar 2012. godine.
8. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, također, naveo da je krajem 2012. godine spis predmeta, nakon formiranja Općinskog suda u Banovićima, dostavljen tom sudu kao mjesno i stvarno nadležnom sudu, ali je taj sud ponovo vratio Općinskom sudu spise predmeta na nadležno postupanje, te je nastavljen postupak pred Općinskim sudom i zakazano ročište za glavni pretres za 31. maj 2013. godine, koji je odgođen na zahtjev apelantovog opunomoćenika. Na zakazani glavni pretres od 10. septembra 2013. godine niko od optuženih nije pristupio, nisu privedeni, a na zakazani glavni pretres od 10. oktobra 2013. godine pristupili su optuženi, ali nije pristupio advokat ostalih optuženih koji je tražio odgodu.
9. Općinski sud je naveo da na pretres od 11. decembra 2013. godine nisu pristupili optuženi i on je odgođen za 21. januar 2014. godine, te je ponovo odgođen za 19. februar 2014. godine kojem nije pristupio apelant, a na kojem je opunomoćenik optuženog Mufida Jamakovića tražio razdvajanje postupka u odnosu na tog optuženog koji je zaključio sporazum o priznanju krivnje.
10. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je glavni pretres od 28. februara 2014. godine, također, odgođen, jer su svi optuženi naveli da su podnijeli zahtjev tužilaštvu za sklapanje sporazuma o priznanju krivnje. Na glavnom pretresu od 22. aprila 2014. godine u spise predmeta je uložen sporazum o priznanju krivnje kojim su svi optuženi, osim apelanta, zaključili sporazum o priznanju krivnje sa tužilaštvom, te je razdvojen krivični postupak u odnosu na apelanta, koji je pod istim brojem nastavljen kod Općinskog suda, dok su ostali predmeti u odnosu na ostale optužene dostavljeni Općinskom sudu u Banovićima uz sporazum o priznanju krivnje na dalju nadležnost.
11. Dalje, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u odnosu na apelanta ponovo zakazan glavni pretres za 27. maj 2014. godine, ali je apelantov opunomoćenik predložio da se on odgodi, jer je apelant želio zaključiti sporazum o priznanju krivnje. Na zakazani pretres od 30. juna 2014. godine nije pristupio apelant, te pošto nije zaključen sporazum o priznanju krivnje, sud je ponovo zakazao glavni pretres za 18. septembar 2014. godine, na kome su izvedeni svi dokazi optužbe i odbrane, te je 25. septembra 2014. godine donesena presuda kojom je apelant oslobođen optužbe. Povodom žalbe tužilaštva Kantonalni sud u Tuzli je svojim rješenjem od 2. aprila 2015. godine ukinuo prvostepenu presudu Općinskog suda i predmet vratio na ponovni postupak. Ponovo je zakazan glavni pretres za 8. juni 2015. godine koji je održan i, pošto je odbrana predložila određeni broj svjedoka, on je odgođen za 3. juli 2015. godine, koji je odgođen zbog nedolaska svjedoka, te je ponovo zakazan za 14. oktobar 2015. godine, te na prijedlog apelantovog opunomoćenika odgođen zbog mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivnje. Pošto sporazum nije zaključen, zakazan je ponovo pretres za 9. decembar 2015. godine i na tom pretresu je dokazni postupak završen, te je Općinski sud ponovo donio Presudu broj 33 0 K 005279 15 K 4 od 11. decembra 2015. godine kojom je apelant oslobođen optužbe. Presuda Općinskog suda je postala pravosnažna 22. februara 2016. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je Općinski sud odluku donio tek 25. septembra 2014. godine, znači šest godina i pet mjeseci nakon podizanja optužnice. Apelant, dalje, navodi da je zakazan neuobičajeno veliki broj ročišta za glavni pretres od kojih je veći dio odgođen zbog raznih procesnih razloga iako je bilo potrebno samo saslušati jednog svjedoka i izvršiti uvid u materijalne dokaze. Kako dalje navodi apelant, ukupno su zakazana 22 ročišta za glavni pretres od kojih su samo tri održana, dok su preostala ročišta odgođena. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju, te, između ostalog, istakao da je apelant odgovoran za dužinu trajanja postupka, jer je najveći broj ročišta upravo odgođen zbog nedolaska optuženih na ročište, koji su, očigledno, svjesno izbjegavali dolazak na sud, te su izdavane brojne naredbe za njihovo dovođenje, a jedan broj ročišta – pretresa je odgođen i na zahtjev opunomoćenika optuženih, između ostalog, i veći broj ročišta na zahtjev apelantovog opunomoćenika. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da je predmetna apelacija potpuno neosnovana, te da nije jasno zašto je apelant podnio apelaciju. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o krivičnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 139.
Naredba za dovođenje (1) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva.
(2) Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1. ovog člana može da izda i tužilac ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim što ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.
(3) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.
(4) Naredba za dovođenje izdaje se pisano. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se treba dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje dovođenje.
(5) Lice kojem je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njim. Ako optuženi to odbije, dovešće ga prinudno.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina krivičnog postupka koji je okončan pred Općinskim sudom.
18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 24. aprila 2008. godine, kada je podignuta optužnica protiv apelanta za krivično djelo šumska krađa, te da je okončan presudom Općinskog suda od 11. decembra 2015. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i sedam mjeseci.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku pokrenutom protiv apelanta zbog počinjenog krivičnog djela šumska krađa. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
26. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant pristupio na tri od 22 zakazana ročišta pred Općinskim sudom, kao i da je u nekoliko navrata apelantov opunomoćenik tražio odgodu ročišta. Ustavni sud čak uočava da je Općinski sud izdao više naredbi za privođenje budući da apelant i ostali optuženi nisu pristupali na zakazana ročišta. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je predmet krajem 2012. godine ustupljen Općinskom sudu u Banovićima kao mjesno i stvarno nadležnom sudu, ali da je taj sud ponovo vratio Općinskom sudu spise predmeta na nadležno postupanje, što su objektivne okolnosti koje su u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini predmetnog postupka. Sve ove činjenice idu u prilog konstataciji da je apelant u velikoj mjeri i sam utjecao na tok i dužinu trajanja postupka, i to od samog njegovog početka. Što se tiče doprinosa Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je optužnica protiv apelanta podignuta 24. aprila 2008. godine, a potvrđena 8. maja 2008. godine, odnosno u roku od 14 dana. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud više puta zakazivao ročišta za izjašnjenje o krivnji na koja nisu pristupali apelant i ostali optuženi, nakon čega su izdavane naredbe o njihovom privođenju, te kako je koji od optuženih privođen, tako su i održavana ročišta radi izjašnjenja o krivnji. Nakon toga, Općinski sud je zakazao više ročišta koja su odgađana zbog toga što apelant i ostali optuženi nisu pristupali na zakazana ročišta, kao i zbog toga što je odgađanje tražio apelantov opunomoćenik.
27. Ustavni sud posebno ima u vidu da je predmetni krivični postupak trajao sedam godina i sedam mjeseci. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, posebno imajući u vidu da se radi o krivičnom postupku, te da je utvrđen značajan apelantov doprinos dužini trajanja postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za apelantovo dovođenje, Ustavni sud nalazi da nema povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.
28. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
c)Pitanje naknade nematerijalne štete
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je utvrdio da je apelant znatno doprinio dužini postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za njegovo dovođenje, iako je predmetni krivični postupak trajao sedam godina i sedam mjeseci.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman