Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/16 (U. B.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2003/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2003/16, rješavajući apelacije U. B., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio U. B.

protiv:

- rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155734 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine;

- rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155729 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine;

- rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155732 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine;

- rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050958 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine;

- rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050957 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2003/16 U. B. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155734 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu oglašen je odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c) Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

2. AP-2004/16 Apelant je 10. maja 2016. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155729 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu oglašen je odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c) Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

3. AP-2005/16 Apelant je 10. maja 2016. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 155732 16 Pžp 2 od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu oglašen je odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c) Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

4. AP-2006/16 Apelant je 10. maja 2016. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050958 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu oglašen je odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c) Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

5. AP-2007/16 Apelant je 10. maja 2016. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Pr 050957 16 Pžp od 11. aprila 2016. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu oglašen je odgovornim zbog prekršaja iz člana 51. stav 1. tačka c) Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i obavezan je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2003/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

U obrazloženjima osporenih odluka, navedeno je, između ostalog, da je prilikom inspekcijskih nadzora, koji su izvršeni od strane federalnih tržišnih inspektora Federalne uprave za inspekcijske poslove, Sarajevo utvrđeno da je „Petrol BiH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo, u svojstvu trgovca, a u kome je apelant odgovorno lice, prodavao robu sa oznakama ili podacima ili izgledom koji stvara ili bi mogao stvoriti zabunu u pogledu izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe. U vezi s tim, utvrđeno je da se na benzinskim crpkama, koje posluju u okviru „Petrol BiH Oil Company“ d.o.o. Sarajevo, prodaju dvije vrste goriva, deklarirane na aparatima za istakanje goriva kao: Q MAX DISEL BAS EN 590 i Q MAX PREMIUM bezolovni benzin 95 BAS EN 228, dok je Odlukom o kvalitetu tečnih naftnih goriva propisan način označavanja tečnih naftnih goriva koji mora biti usklađen s nazivima propisanim standardom: PREMIUM bezolovni benzin 95 BAS EN 228, NORMAL ili REGULAR bezolovni benzin 91 BAS EN 228, SUPER PLUS bezolovni benzin 98 BAS EN 228, DISEL BAS EN 590, BAS 1001-olovni SUPER i BAS 1002-LEUL, iz čega proizilazi da oznake goriva na benzinskim crpkama, na kojima je izvršen inspekcijski nadzor, nisu označene nazivima propisanim standardom. Dakle, konstatovano je da se isticanjem teksta Q MAX, na aparatima za prodaju goriva, ispred dopuštenog naziva iz Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva, mogla stvoriti zabuna u pogledu kvalitete ili drugih osobina goriva koje se prodaje, te je prekršaj, koji je apelantu stavljen na teret, na taj način dovršen.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnim apelacijama poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih prava, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/16 (U. B.) | Sudska praksa | Aktio