Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1902/16 (A. K., E. K., R. B., nasljednici iza umrle Nade Schmidt i to Bruno Schmidt, M. S. i A. S.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Ništavost
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1902/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1902/16, rješavajući apelaciju Amele Karić i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amele Karić, Elbine Kajić, Refije Baus, Bruna Schmidta, Maria Schmidta i Anje Schmidt.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 P 085615 12 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 126 0 P 085615 12 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Ameli Karić, Elbini Kajić, Refiji Baus, Brunu Schmidtu, Mariu Schmidtu i Anji Schmidt u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Ameli Karić, Elbini Kajić, Refiji Baus, Brunu Schmidtu, Mariu Schmidtu i Anji Schmidt zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Općinskom sudu u Lukavcu, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amela Karić, Elbina Kajić, Refija Baus, nasljednici iza umrle Nade Schmidt i to Bruno Schmidt, Mario Schmidt i Anja Schmidt (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 29. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 P 085615 11 P, a nakon osnivanja Općinskog suda u Lukavcu predmet se vodi pred tim sudom kao predmet broj 126 0 P 085615 12 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli i od Općinskog suda u Lukavcu zatraženo je 20. juna 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Lukavcu je dostavio 23. juna 2016. godine, a Općinski sud u Tuzli 28. juna 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su putem punomoćnika 20. juna 2011. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv tuženog radi utvrđivanja ništavosti ili poništenja ugovora. Općinski sud u Tuzli je predmet apelanata zaveo pod brojem 32 0 P 085615 11 P. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli nakon osnivanja Općinskog suda u Lukavcu predmet apelanata 11. decembra 2012. godine dostavio novoosnovanom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje, koji je predmet apelanata zaveo i vodi pod brojem 126 0 P 085615 12 P. Općinski sud u Lukavcu je tužbu na odgovor dostavio tuženom koji je odgovor na tužbu dostavio Sudu 27. septembra 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Lukavcu Rješenjem broj 126 0 P 085615 12 P od 9. maja 2016. godine u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 5. septembar 2016. godine, o čemu su parnične stranke uredno obaviještene.

6. Apelanti su u cilju okončanja predmetnog postupka prvostepenim sudovima podnosili urgencije, i to: 29. augusta 2012. godine, 6. decembra 2013. godine, 29. decembra 2014. godine, 1. septembra i 13. novembra 2015. godine, 11. februara i 17. marta 2016. godine, 15. i 28. aprila 2016. godine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.500,00 KM. Apelanti ističu da su prvostepenim sudovima podnosili veliki broj urgencija u cilju okončanja predmetnog postupka koji je za njih od većeg značaja.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da je predmet apelanata nakon osnivanja tog suda zaprimio od Općinskog suda u Tuzli. Naveo je da će sud u predmetnom postupku nastaviti preduzimati procesne radnje, ne izjašnjavajući se o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Tuzli je naveo da je predmet apelanata 11. decembra 2012. godine dostavio Općinskom sudu u Lukavcu na dalje postupanje, ne izjašnjavajući se o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98, 3/99 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelanti žale na dužinu trajanja postupka koji su pred Općinskim sudom u Tuzli pokrenuli tužbom 20. juna 2011. godine. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 20. juna 2011. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da je predmetni postupak u početnoj fazi Ustavni sud se ne može izjasniti da li se radi o jednostavnom ili složenom postupku.

23. Ocjenjujući ponašanje apelanata Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te da su prvostepenim sudovima podnosili veći broj urgencija u cilju okončanja predmetnog postupka, iz čega proizlazi da je predmetni postupak za njih od većeg značaja.

24. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža veću neaktivnost prvostepenih sudova u preduzimanju procesnih radnji, gdje je predmet pred Općinskim sudom u Tuzli bio jednu i po godinu, u kom periodu Sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno predmet se od 11. decembra 2012. godine nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu koji je dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na nadležnost zakazao pripremno ročište za 5. septembar 2016. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem pet godina nakon podnošenja tužbe nije održano ni pripremno ročište, odnosno predmet nije okončan ni u prvom stepenu, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

28. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima kao jedinstvenim suparničarima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da se isplati iznos od 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je 750,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koji se, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku pet godina nakon podnošenja tužbe nije održano ni pripremno ročište, odnosno nije donesena ni prvostepena odluka, a u odgovoru na apelaciju prvostepeni sudovi nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1902/16 (A. K., E. K., R. B., nasljednici iza… | Sudska praksa | Aktio