Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4815/13 (M. G.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Propisano zakonom
  • Suvlasništvo
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Dioba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4815/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4815/13, rješavajući apelaciju Milosava Gajića na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milosava Gajića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 016059 13 Gž od 6. septembra 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 016059 06 V od 21. decembra 2012.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milosav Gajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 016059 13 Gž od 6. septembra 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), te od punomoćnika protivnika predlagača Milije Gajić i Krstana Gajića (u daljnjem tekstu: protivnici predlagači) zatraženo je 17. maja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i punomoćnik protivnika predlagača Krstana Gajića su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 24. maja do 3. juna 2016. godine.

4. Punomoćnik protivnika predlagača Milije Gajić u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelant je 22. februara 2006. godine podnio prijedlog za fizičku diobu nepokretnosti upisanih u p.l. 555 k.o. Banjaluka VIII (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti). Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 V 016059 06 V od 21. decembra 2012. godine izvršena je fizička dioba spornih nepokretnosti na način pobliže preciziran u tač. od I do V dispozitiva rješenja. Istim rješenjem precizirano je da je dioba spornih nepokretnosti izvršena na osnovu nalaza stalnog sudskog vještaka geometra Zorana Gavrića od 23. oktobra 2012. godine, čiji nalaz čini sastavni dio izreke rješenja, te je odlučeno i o troškovima postupka, dok je istim rješenjem Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) naloženo da izvršenu diobu na spornim nepokretnostima provede kroz zemljišne knjige.

7. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da među vanparničnim strankama ni nakon nekoliko vještačenja nije postignut dogovor oko načina podjele spornih nepokretnosti, pa je Osnovni sud u septembru 2011. godine naložio sudskom vještaku Zoranu Gavriću da izvrši cijepanje parcela upisanih u pl. broj 553/3 k.o. Banjaluka VIII prema prijedlogu broj 4 varijanta broj 1 tog sudskog vještaka iz oktobra 2010. godine. Na ročištu održanom 14. decembra 2012. godine apelant i protivnik predlagača Krstan Gajić su se saglasili sa novim prijedlogom sudskog vještaka, ali se sa takvim prijedlogom nije složio protivnik predlagača Milija Gajić koja je na rješenje o provedenoj promjeni u katastru uložila žalbu, ukazujući da je u postupku trebao da učestvuje i posjednik parcele broj 2878/2, uz čiju parcelu se nalazi pristupni put, te da je cijepanje izvršeno suprotno regulacionom planu.

8. Osnovni sud je naveo da među strankama u postupku nije sporan suvlasnički dio, već način diobe. Prvostepeni sud je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i novog nalaza vještaka od 23. oktobra 2012. godine odlučio kao u dispozitivu rješenja ne prihvatajući prigovore protivnice predlagača Milije Gajić, nalazeći da su prigovori neosnovani i da oni samo doprinose odugovlačenju postupka. Nadalje je navedeno da je cijepanje parcela izvršeno na osnovu sudskog naloga i da u tom pravcu nije bila potrebna saglasnost stranaka u postupku. Osnovni sud je odlučujući kao u dispozitivu rješenja poklonio vjeru sudskom vještaku Zoranu Gavriću koji je novi nalaz sačinio stručno, vodeći računa da budu zadovoljeni interesi svih učesnika diobe, te je istakao da je dioba spornih nepokretnosti, koje su prilično nepravilnog oblika, urađena u približnoj razmjeri idealnih dijelova. Još je Osnovni sud naveo da je cijepanje parcela bilo moguće izvršiti i mimo regulacionog plana.

9. Odluku o troškovima postupka Osnovni sud je pobliže pojasnio na strani 4. obrazloženja rješenja, odlučivši da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka, budući da su stranke u postupku dobile približno istu vrijednost nepokretnosti, dok je apelant odbijen sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog.

10. Odlučujući o žalbama apelanta i protivnika predlagača, Milije Gavrić protiv prvostepenog rješenja Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 V 016059 13 Gž od 6. septembra 2013. godine žalbu protivnika predlagača Milije Gajić uvažio, te prvostepeno rješenje preinačio na način što je odbio prijedlog apelanta za fizičku diobu spornih nepokretnosti, uz obavezivanje svih učesnika u postupku da snose svoje troškove postupka, dok je žalba apelanta odbijena tako da je prvostepeno rješenje u odbijajućem dijelu potvrđeno (višak apelantovog zahtjeva za naknadu troškova postupka).

11. Nakon što je drugostepeni sud ispitao osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na eventualne propuste, u smislu člana 221 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 2 stav 2 Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP), taj sud je zaključio da je žalba protivnika predlagača Milije Gajić osnovana, a da nije osnovana apelantova žalba protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka. Nakon što je Okružni sud detaljno elaborirao način cijepanja spornih parcela i njihovu diobu između stranaka, Okružni sud je naveo da je tokom prvostepenog postupka utvrđeno da su sporne nepokretnosti obuhvaćene regulacionim planom Suturlija II koji sporne parcele ne dijeli na takav način da ih je moguće podijeliti na tri jednaka dijela iste tržišne vrijednosti. Navedena činjenica proizlazi iz Nalaza vještaka građevinske struke Jadranke Ivetić od 20. juna 2011. godine koji je proveden tokom prvostepenog postupka. Iz sadržaju tog nalaza, kako je naveo Okružni sud, proizlazi da sporne nepokretnosti u naravi čine građevinsko zemljište koje je obuhvaćeno planom parcelacije iz regulacionog plana Suturlija II, te da fizička dioba nije moguća bez dodatnog novčanog poravnanja, te uz potrebna otvaranja prilaznog puta i prava služnosti, budući da parcela broj 2870 po regulacionom planu nema pristup javnom putu, a parcela k.č. 2871 bi imala pristup sa javne površine uz potok, uz koji je predviđena javna površina koja bi trebala da služi za održavanje korita i čišćenje potoka, ali kao javna može poslužiti i za pristup poljoprivrednim parcelama koje se nalaze uz potok. Slijedom toga, Okružni sud je zaključio da dioba parcela na način kako je to učinio prvostepeni sud, nije moguća iz razloga što cijepanje parcela označenih kao k.č. 2871/2 i 2879/5 nije predviđeno regulacionim planom Suturlija II i planom parcelacije. Okružni sud je nadalje naveo da u konkretnom slučaju nije sporno da se sporne nepokretnosti nalaze na području opštine Banjaluka, da se evidencija tih nepokretnosti vodi kod Republičke uprave i da su sporne nepokretnosti upisane u ZK uložak broj 6841 k.o. Banjaluka VIII, da je zemljište uknjiženo kao društvena svojina s pravom korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u korist Juse Šahmana, Izeta Bukarića, i dr. (apelant i protivnici predlagača nisu upisani kao korisnici građevinskog zemljišta u tom zk. ulošku).

12. Slijedom svega navedenog Okružni sud je primjenom odredbe člana 235 stav 1 tačka 3 ZPP-a u vezi sa članom 2 stav 1 ZVP-a odbio prijedlog apelanta za fizičku diobu spornih nepokretnosti. U vezi sa odlukom Okružnog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, taj sud se pozvao na odredbu člana 27 ZVP-a.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema ocjeni apelanta razlozi koje je drugostepeni sud naveo odbijajući njegov prijedlog za fizičku diobu spornih nepokretnosti su nejasni i nerazumljivi, pri čemu je citirao stavove tog suda koji za apelanta nisu prihvatljivi. Apelant se pozvao na odredbu člana 37 Zakona o stvarnim pravima, te na relevantne odredbe Zakona o uređenju prostora i građenja prema kojima on ima pravo na diobu spornih nepokretnosti, bez obzira na regulacioni plan i plan parcelacije. Nadalje navodi da regulacioni plan predstavlja buduće radnje i aktivnosti upravnog karaktera, koje treba da stvore drugačije odnose na određenom prostoru, a da je razvrgnuće suvlasništva građanskopravni odnos i da ono predstavlja potrebu sadašnjeg, a ne budućeg vremena. Prema regulacionom planu koji je usvojen 5. marta 2009. godine sporne nepokretnosti nemaju nikakav prilaz, niti se mogu koristiti bez diobe na način kako je to učinio prvostepeni sud. Navodi se da je neizvjesno kada će plan parcelacije, kao sastavni dio regulacionog plana, biti izvršen na terenu, pa bi u slučaju da se prihvati ovakav stav drugostepenog suda apelantu bilo onemogućeno da koristi svoju imovinu. Još je navedeno da lica koja se u zemljišnoj knjizi vode kao korisnici spornih nepokretnosti zapravo ne drže u posjedu te nepokretnosti, niti na njih polažu pravo, a apelant i ostali učesnici u postupku imaju pravo da se u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnici na spornim nepokretnostima, pri čemu imaju pravo i na njihovu fizičku diobu. Apelant je predložio da se apelacija usvoji te utvrdi povreda njegovog prava na pravično suđenje i imovinu, te je istovremeno zatražio i naknadu troškovi postupka pred Ustavnim sudom u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Okružni sud je ocijenio neosnovanim sve apelantove prigovore iznesene u apelaciji. Navodi da je u žalbenom postupku uvažio žalbu protivnika predlagača Milije Gajić, te preinačio prvostepeno rješenje i odbio prijedlog apelanta za fizičku diobu spornih nepokretnosti jer je stao na stanovište da fizička dioba spornih nepokretnosti nije moguća iz razloga što su sporne nepokretnosti obuhvaćene regulacionim planom Suturlija 2 i planom parcelacije koji predmetne parcele ne dijeli na način da ih se može podijeliti na tri jednaka dijela, kako je to apelant prijedlogom tražio. Okružni sud je još naveo da je osporeno rješenje doneseno kao rezultat brižljive ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni postupak okončan rješenjem Okružnog suda pri čemu je u prilogu dostavio osporeno rješenje.

16. Protivnik predlagača Krsto Gavrić je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, izrazio slaganje sa navodima iz apelacije uz ocjenu da je rješenje Okružnog suda proizvoljno i neosnovano, te da nije zasnovano na relevantnim odredbama ZVP-a. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 36/09 ) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 3. stav (1) (1) Vanparnični postupak pokreće se pred osnovnim sudom (u daljem tekstu: sud) prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.

Dioba stvari i imovine u suvlasništvu Član 172.

U postupku diobe stvari i imovine u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i imovine.

Član 173. stav (1) (1) Postupak diobe stvari i imovine u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.

18. U Zakonu o stvarnim pravima („Službeni glasnik RS“ br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15) relevantne odredbe glase:

Razvrgnuće Član 37. stav (1) (1) Suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelimično razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, i to pravo ne zastarijeva.

19. U Zakonu o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik RS“ broj 55/10), koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se: osnove organizacije, planiranja i uređenja prostora, vrste i sadržaj dokumenata prostornog uređenja, način izrade i postupak usvajanja dokumenata prostornog uređenja, pravila i plan sprovođenja dokumenata prostornog uređenja, vrste i sadržaj tehničke dokumentacije, obaveze i međusobni odnosi između učesnika u građenju, izdavanje lokacijskih uvjeta, odobrenja za građenje, odobrenja za upotrebu i odobrenja za uklanjanje, vršenje nadzor nad primjenom ovog zakona.

Član 3.

(1) Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu, koji se odnose na uređenje prostora, imaju sljedeća značenja:

i) gradsko građevinsko zemljište je izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je odgovarajućim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama ovog zakona, a ranije je određeno zakonom i drugim propisima, odnosno koje je kao takvo određeno odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave, odnosno grada,

k) građevinska parcela je površina zemljišta sa osiguranim pristupom na saobraćajnu površinu, koja je planom ili na osnovu plana određena numerički i grafički i namijenjena za izgradnju, održavanje i redovnu upotrebu jednog ili više objekata,

l) regulaciona linija je planska linija, određena grafički i numerički, koja odvaja zemljište planirano za javne površine od zemljišta planiranog za druge namjene;

Član 15.

(1) Dokumentima prostornog uređenja određuju se organizacija, namjena i način korištenja i upravljanja prostorom, te kriteriji i smjernice za uređenje i zaštitu prostora Republike.

(2) Strateški dokumenti prostornog uređenja su:

a) strategija prostornog razvoja Republike,

b) strategija prostornog razvoja područja posebne namjene Republike,

v) prostorni plan Republike,

g) prostorni plan područja posebne namjene Republike,

d) zajednički prostorni plan za teritorije dvije ili više jedinica lokalne samouprave,

đ) prostorni plan jedinice lokalne samouprave i

e) urbanistički plan.

(3) Sprovedbeni dokumenti prostornog uređenja su:

a) zoning plan,

b) regulacioni plan,

v) urbanistički projekat i

g) plan parcelacije.

(4) Strategije, prostorni i urbanistički planovi su razvojni, strateški dugoročni dokumenti prostornog uređenja kojima se definiraju osnovni ciljevi i principi razvoja u prostoru. Strategije se donose za period do deset godina, dok se prostorni i urbanistički planovi donose za period do 20 godina.

(5) Zoning plan, regulacioni plan, urbanistički projekat i plan parcelacije su sprovedbeni, odnosno tehničko-regulativni dokumenti prostornog uređenja na osnovu kojih se definiraju uvjeti za projektiranje i izvođenje objekata. Sprovedbeni dokument prostornog uređenja važi do njegove izmjene ili donošenja novog.

(6) Planski period za koji se donosi dokument prostornog uređenja definira se odlukom iz člana 30. ovog zakona.

Član 26.

(1) Regulacioni plan se donosi za pretežno izgrađena urbana područja, pri čemu je nužno detaljno definirati uvjete projektiranja i izgradnje novih objekata, kao i za područja od općeg interesa jedinice lokalne samouprave za razvoj privrede ili izgradnju objekata društvene infrastrukture.

(2) Regulacioni plan utvrđuje: namjenu površina, namjenu i spratnost objekata, gustinu naseljenosti i koeficijent izgrađenosti, koeficijent iskorištenosti, nivelacione podatke, regulacione i građevinske linije, valorizaciju postojećih objekata i prijedlog mjera intervencije, uređenje slobodnih površina, urbanističko-tehničke uvjete za projektiranje i izvođenje, uvjete za izradu urbanističkih projekata, oblik i dimenzije građevinskih parcela (plan parcelacije), podatke o vlasničkom statusu zemljišta, uvjete uređenja građevinskog zemljišta, izgradnju objekata i mreže komunalne, energetske i saobraćajne infrastrukture, mjere zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, mjere zaštite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nepogoda, mjere za uklanjanje arhitektonskih barijera, mjere za zaštitu životne sredine, ekonomsku valorizaciju plana. (3) Osnova za izradu regulacionog plana je zoning plan ili urbanistički plan.

Član 28.

(1) Za prostorne cjeline za koje ne postoji obaveza donošenja regulacionog plana ili urbanističkog projekta može se donijeti plan parcelacije kao poseban i samostalan planski dokument, a na osnovu prostornog, urbanističkog, odnosno zoning plana jedinice lokalne samouprave, ako za to postoje opravdani razlozi.

(2) Plan parcelacije mora sadržavati osnovne elemente za organizaciju i uređenje prostora: plan organizacije prostora, plan saobraćaja, plan energetske, hidrotehničke i tele-komunikacione infrastrukture, plan regulacionih i građevinskih linija, veličina, oblik i položaj parcele, pristup parcelama i urbanističko-tehničke uvjete.

(3) Svaka parcela mora imati trajan pristup na put i riješene priključke na komunalnu i drugu infrastrukturu.

(4) Plan parcelacije usvaja skupština jedinice lokalne samouprave.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 016059 13 Gž od 6. septembra 2013. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 27. septembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 22. novembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant pobija navedeno rješenje tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

26. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

27. U vezi sa primjenjivošću člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni vanparnični postupak pokrenuo radi razvrgnuća suvlasništva na spornim nepokretnostima iz čega slijedi da se predmetni postupak ticao apelantovih građanskih prava, što upućuje na zaključak da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.

28. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Okružnog suda zbog činjenice što je taj sud, uvažavajući žalbu protivnika predlagača i suposjednika na spornim nepokretnostima, odbio apelantov prijedlog za fizičku diobu spornih nepokretnosti koje u naravi čini građevinsko zemljište. Apelant smatra da je Okružni sud za svoj stav dao nejasno i nerazumljivo obrazloženje koje ne korespondira sa relevantnim zakonskim okvirom i to relevantnim odredbama Zakona o stvarnim pravima i Zakonom o uređenju prostora i građenju, pri čemu tvrdi da ima pravo na fizičku diobu spornih nepokretnosti, na način kako je to uradio prvostepeni sud.

29. U vezi sa ključnim prigovorima apelanta, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može da vodi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i mutatis mutandis Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

31. Ustavni sud prije svega zapaža da je apelant, kao suposjednik spornog građevinskog zemljišta, pokrenuo vanparnični postupak za njegovu fizičku diobu koji je osporenim rješenjem Okružnog suda odbijen. Ustavni sud smatra da je Okružni sud, suprotno mišljenju apelanta, dao detaljno pojašnjenje za svoj stav o nemogućnosti fizičke diobe spornih nepokretnosti na način kako je to apelant prijedlogom zahtijevao. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prilikom odlučenja, uvažavajući prigovore protivnika predlagača, koji se nije složio sa ponuđenim rješenjem prvostepenog suda za fizičku diobu spornih nepokretnosti, uzeo u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja na kojima je zasnovao svoj stav o neosnovanosti prijedloga, sa kojim se apelant očigledno ne slaže. Naime, Okružni sud je prilikom odlučenja imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o građevinskom zemljištu koje se nalazi na području opštine Banjaluka koje je obuhvaćeno planom parcelacije iz regulacionog plana, da cijepanje pojedinih parcela nije moguće jer takav način cijepanja nije predviđen provedbenim aktima nadležnih organa uprave, te da, shodno tome, sporne nepokretnosti nije moguće podijeliti na tri dijela iste tržišne vrijednosti. Ustavni sud, takođe, zapaža da je Okružni sud prilikom odlučenja imao u vidu i nalaz i mišljenje vještaka Jadranke Ivetić, koji je proveden tokom prvostepenog postupka, iz kog je između ostalog, proizašlo da fizička dioba spornih nepokretnosti nije moguća i bez novčanog poravnanja, te uz otvaranje prilaznog puta spornim nepokretnostima i uspostavu prava služnosti, te je imao u vidu i zemljišnoknjižno stanje spornih nepokretnosti u kojem se apelant i protivnici predlagača ne vode kao korisnici spornog građevinskog zemljišta.

32. Cijeneći osporeno rješenje Okružnog suda u svjetlu apelacionih prigovora, Ustavni sud iz obrazloženja ne zapaža proizvoljnost tog suda u segmentima na kojima apelant u apelaciji istrajava, niti zapaža da je od tog suda izostalo relevantno i argumentovano obrazloženje. Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba Zakona o prostornom uređenju i građenju na koje se i apelant pozvao u apelaciji, Ustavni sud dodatno učvršćuje stav o neosnovanosti apelacionih prigovora. Konačno, odredba člana 37 stav (1) Zakona o stvarnim pravima, na koju se i apelant poziva, upravo i propisuje mogućnost razvrgnuća suvlasništva, ukoliko je ono dopušteno i moguće. Upravo je Okružni sud u predmetnom postupku utvrdio da ono u konkretnom slučaju nije moguće, uz obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim.

33. Dakle, Ustavni sud iz obrazloženja rješenja Okružnog suda, koji je ispitao prvostepeno rješenje u granicama žalbenih prigovora i po službenoj dužnosti, ne zapaža bilo kakvu proizvoljnost u segmentima na koje je apelant ukazao, niti zapaža da su apelantu u okviru predmetnog postupka bila uskraćena prava koja pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije. Navedeno posebno jer je Okružni sud u osporenom rješenju detaljno obrazložio na kojim je relevantnim propisima materijalnog i procesnog prava zasnovao osporenu odluku, davši za svoj stav jasno obrazloženje koje se ne čini proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

34. U vezi sa apelantovim prigovorima koji se tiču kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da apelant pozivanje na kršenje tog prava dovodi u kontekst sa proizvoljnom primjenom prava i proizvoljnim obrazloženjem Okružnog suda, o čemu se Ustavni sud već izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke, pa stoga Ustavni sud pozivanje apelanta na kršenje prava na imovinu, takođe, smatra neosnovanim.

Naknada troškova postupka

35. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se, u skladu sa specificiranim troškovnikom, dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snose apelanti. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada iz obrazloženja osporenog rješenja Okružnog suda ne proizlazi ništa što bi ukazalo da je bilo proizvoljnosti u segmentima na koje je apelant neosnovano ukazao, a što bi posljedično dovelo do kršenja njegovih ustavnih prava.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4815/13 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio