Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-928/16 (D. G. i G. G.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-928/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 928/16, rješavajući apelaciju Dragane i Gorana Gluvića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragane i Gorana Gluvića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 072 0 P 048061 15 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Dragani Gluvić i Goranu Gluviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Dragani Gluvić i Goranu Gluviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragana Gluvić i Goran Gluvić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradiške, koje zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 29. februara 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 072 0 P 048061 15 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 24. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 6. aprila 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 30. januara 2015. godine podnijeli tužbu protiv S.G. (u daljnjem tekstu: tuženi) za naknadu štete, vrijednost spora 10.000,00 KM.

6. Osnovni sud je 18. aprila 2015. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor, a njegovo odgovor je zaprimio 15. maja 2015. godine.

7. Osnovni sud je 17. aprila 2015. godine apelantima naložio plaćanje sudske takse a apelanti su 11. maja 2015. godine Osnovnom sudu dostavili dokaz o izvršenoj uplati.

8. Apelanti su u septembru 2015. godine Osnovnom sudu uputili urgenciju s molbom da u što kraćem roku zakaže pripremno ročište u njihovom predmetu.

9. Osnovni sud je pripremno ročište zakazao za 4. maj 2016. godine.

10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da Osnovni sud ni nakon više od godinu dana od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište, te od Ustavnog suda traže da njihovu apelaciju usvoji, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu, naloži Osnovnom sudu da odmah uzme u rad predmet i zakaže pripremno ročište, te da naloži Vladi Republike Srpske da im, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplati pravičnu naknadu štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju dao prikaz dosadašnjeg postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da taj sud ima veliki broj neriješenih predmeta, te da problem preopterećenosti sudova predmetima nije karakterističan samo za taj sud nego je to opšta pojava u svim sudovima u Bosni i Hercegovini. Osnovni sud je napomenuo da se predmeti rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, a prema starosti inicijalnog akta. U toj situaciji, a s obzirom na činjenicu da su apelanti tužbu podnijeli u januaru 2015. godine, nije realno očekivati da se njihov predmet riješi u toku 2015. godine. Štaviše, rješavanje predmeta iz 2015. godine nije ni dopušteno prije nego što se riješe predmeti iz Plana, jer bi to predstavljalo kršenje hronološkog reda u rješavanju predmeta. Osnovni sud je apelaciju ocijenio preuranjenom i neosnovanom.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 75.

Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom.

17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak za naknadu štete pokrenut 30. januara 2015. godine i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste godina i po.

b) Analiza dužine trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom za naknadu štete. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom predmetu.

23. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti ni na koji način nisu uticali na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelanti su urgencijom nastojati uticati na Osnovni sud da zakaže pripremno ročište.

24. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da je taj sud u nekoliko prvih mjeseci bio aktivan, pa je tako dostavio tužbu na odgovor tuženom i od apelanata zatražio uplaćivanje sudske takse. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je zaprimio odgovor tuženog 14. maja 2015. godine, Osnovnom sudu bilo potrebno godinu dana da zakaže pripremno ročište, a što je suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i naročito njegovom članu 75.

25. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da postupak traje godinu i po i u tom periodu je Osnovni sud sproveo samo inicijalne radnje dostavljanja tužbe na odgovor tuženom, te zakazao pripremno ročište godinu dana nakon što su se stekli uslovi za to. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju naveo praksu da se predmeti rješavaju hronološki, prema datumu prijema tužbe, a sve u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano zbog toga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već nekoliko godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Osnovni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u predmetu apelanata u periodu od godinu dana, nakon čega je zakazano pripremno ročište. Imajući u vidu odgovor Osnovnog suda i praksu koju taj sud slijedi, nije izgledno da će predmet apelanata biti riješen u skorije vrijeme. Ustavni sud konstatuje da Osnovni sud sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10 Zakona o parničnom postupku, o sprovođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kao ni odredbe člana 75 istog zakona, a koje se odnose na zakazivanje pripremnog ročišta. Iako je Osnovni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u predmetu apelanata u periodu od godinu i po, u kojem je nakon potpune neaktivnosti Osnovnog suda u periodu od godinu dana pripremno ročište zakazano za maj 2016. godine.

26. Sve navedeno, a posebno da je Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, u periodu od godinu dana bio potpuno neaktivan, a tek nakon toga zakazao pripremno ročište, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

29. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje godinu i po, apelantima se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada parnični postupak traje godinu i po, pri čemu je Osnovni sud bio potpuno pasivan u trajanju od godinu dana prije nego što je zakazao pripremno ročište, a za svoju neaktivnost u tom periodu nije ponudio razumno opravdanje.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-928/16 (D. G. i G. G.) | Sudska praksa | Aktio