Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5198/13 (N. J.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5198/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5198/13, rješavajući apelaciju Nade Jurice, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. rujna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Nade Jurice.

Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 004992 13 Gži od 17. listopada 2013. godine.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda, Nadi Jurici u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati Nadi Jurici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Nade Jurice podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 004992 13 Gži od 17. listopada 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 I 004992 06 I od 4. travnja 2013. godine u odnosu na ostale aspekte prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nada Jurica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nada Dalipagić, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 18. prosinca 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 004992 13 Gži od 17. listopada 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 I 004992 06 I od 4. travnja 2013. godine. Podneskom od 13. lipnja 2016. godine opunomoćenica apelantice je dostavila traženu punomoć za zastupanje apelantice pred Ustavnim sudom.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 8. lipnja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. lipnja 2016. godine.

4. Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 14. veljače 2006. godine prijedlogom za izvršenje pokrenula izvršni postupak protiv „Drvoexporta“ d.o.o. iz Mostara (u daljnjem tekstu: izvršenik) na temelju pravomoćne i izvršne presude radi novčane tražbine u iznosu od 1.443,00 KM zajedno sa kamatama. Predloženo je da se namirenje izvrši na novčanim sredstvima izvršenika na računima banaka koje je apelantica u prijedlogu precizirala.

7. U razdoblju od listopada 2006. godine do srpnja 2009. godine apelantica je Općinskom sudu podnijela 10 podnesaka - urgencija, kako bi taj sud odlučio o podnesenom prijedlogu za izvršenje.

8. Općinski sud je 28. srpnja 2009. godine donio Rješenje o izvršenju broj 07 58 I 004992 06 I kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, kako je apelantica u prijedlogu predložila.

9. Apelantica je u razdoblju od listopada 2009. do travnja 2010. godine u tri navrata intervenirala kod Općinskog suda da taj sud provede rješenje o izvršenju.

10. Iz podneska od 24. lipnja 2010. godine, koji je apelantica uputila Općinskom sudu, vidljivo je da je Općinski sud 5. svibnja 2010. godine poslao obavijest apelantici da je rješenje o izvršenje proslijedio naznačenim bankama.

11. Apelantica je 24. kolovoza 2010. godine ponovno urgirala kod Općinskog suda da taj sud provede izvršni postupak.

12. Iz raspoloživih dokaza proizlazi da je Općinski sud podneskom od 25. kolovoza 2010. godine informirao apelanticu da provođenje rješenja na način na koji je apelantica predložila nije moguće.

13. Podneskom od 20. rujna 2010. godine apelantica je od Općinskog suda zatražila da taj sud temeljem članka 37. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) od izvršenika zatraži dostavu podataka o imovini, nakon čega bi apelantica uredila zahtjev za izvršenje.

14. Iz podneska o imovinskom stanju koji je izvršenik 31. listopada 2010. godine dostavio Općinskom suda proizlazi da su sva novčana sredstva izvršenika na računima banaka blokirana od Porezne uprave u Mostaru, potom, da izvršenik ne posjeduje nekretnine, a da se pokretne stvari izvršenika nalaze pod založnim pravom Porezne uprave u Mostaru.

15. Podneskom broj 07 58 I 004992 06 I od 11. siječnja 2011. godine Općinski sud je pozvao apelanticu da, sukladno informacijama o imovinskom stanju izvršenika, u roku od osam dana dostavi uređen prijedlog za izvršenje uz upozorenje da će u protivnom postupak biti obustavljen.

16. Podneskom od 17. siječnja 2011. godine apelantica je uredila prijedlog za izvršenje tražeći da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se nađu na adresi izvršenika. Istim podneskom apelantica je izrazila nezadovoljstvo načinom na koji je izvršenik popunio podatke o imovini, tražeći od suda da izvršeniku naredi da obrazac popuni uredno, potpuno i precizno.

17. Iz raspoloživih dokaza proizlazi da je popis pokretnih stvari izvršenika zakazan za 6. travanj 2011. godine u 11 sati.

18. Apelantica je 9. prosinca 2011. godine dostavila podnesak Općinskom sudu u kojem je iznijela zabrinutost o tome da li je popis pokretnih stvari izvršen kako je predviđeno, budući da apelantica o tome nije dobila nikakvu obavijest, niti je dobila zapisnik o popisu pokretnih stvari, a navedeno posebno u svjetlu činjenice da je prijedlog o izvršenju podnesen u veljači 2006. godine i da se radi o izvršenju iz radnog spora.

19. Iz raspoloživih dokaza proizlazi da je Općinski sud podneskom od 29. kolovoza 2012. godine od apelantice zatražio izjašnjenje u svezi sa podneskom Porezne uprave iz Mostara vezano za popis pokretnih stvari izvršenika.

20. Apelantica je 6. rujna 2012. godine Općinskom sudu dostavila traženo izjašnjenje.

21. Iz raspoloživih dokaza proizlazi da je Općinski sud podneskom broj 07 58 I 004992 06 I od 8. studenog 2012. godine informirao apelanticu da je 8. studenog 2012. godine bezuspješno održana javna prodaja pokretnih stvari izvršenika, te je istim podneskom eaplantica pozvana da se u svezi s tim izjasni uz upozorenje da će u suprotnom postupak biti obustavljen.

22. Apelantica je, izjašnjavajući se na dopis Općinskog suda iz prethodne točke ove odluke, podneskom od 16. studenog 2012. godine predložila da se zakaže drugo ročište za javnu prodaju pokretnih stvari, te je informirala taj sud da nije zaprimila zapisnik sa prvog ročišta, niti službenu zabilješku sudskog izvršitelja.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom broj I 004992 06 I od 28. siječnja 2013. godine za 8. ožujak 2013. godine zakazao drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika.

24. Podneskom od 31. siječnja 2013. godine apelantica je, između ostalog, informirala Općinski sud da zapisnik o provedenoj prvoj prodaji pokretnih stvari izvršenika nije dobila, čime je apelantici uskraćena procesna mogućnost koja proizlazi iz članka 45. ZIP-a. Istim podneskom apelantica je predložila Općinskom suda da od Porezne uprave iz Mostara zatraži podatke o novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze pod blokadom.

25. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 I 004992 06 I od 4. travnja 2013. godine obustavljen je predmetni izvršni postupak. Iz obrazloženja proizlazi da je razlog za takvu odluku činjenica da se na zakazanom drugom ročištu za javnu prodaju pokretnih stvari izvršenika nije pojavio nitko od potencijalnih kupaca, iako je zaključak o zakazivanju drugog ročišta za javnu prodaju uredno dostavljen strankama u postupku i objavljen na oglasnoj tabli suda. Odlučeno je kao u dispozitivu rješenja na temelju odredbe članka 131. stavak 5. ZIP-a.

26. Odlučujući o apelantičinom prizivu Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 I 004992 13 Gži od 17. listopada 2013. godine kojim je priziv odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio. Iz obrazloženja proizlazi da je Kantonalni sud ocijenio neutemeljenim apelantičine prigovore da je osporeno rješenje doneseno povredom pravila postupka. U svezi s tim, Kantonalni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud podneskom od 8. studenog 2012. godine apelanticu obavijestio da je prvo ročište za prodaju pokretnih stvari bilo neuspješno, pa činjenica da uz obavijest nije dostavljen zapisnik o održanom ročištu nije od utjecaja, niti su zbog toga povrijeđena pravila izvršnog postupka, jer je zakazano drugo ročište za javnu prodaju. Dalje, prema ocjeni Kantonalnog suda, nedostavljanje apelantici zapisnika Kantonalne porezne uprave iz Mostara u kojem je popisana imovina izvršenika, također, ne može utjecati na zakonitost prvostupanjskog rješenja jer su tim zapisnikom popisane stvari izvršenika koje ne mogu biti predmetom izvršnog postupka, budući da je na tim stvarima Porezna uprave FBiH stekla založno pravo. Dalje, Kantonalni sud je prilikom odlučenja imao u vidu da apelantica, iako je bila uredno pozvana, nije bila nazočna pljenidbenom popisu koji je održan 6. travnja 2011. godine u okviru kojeg je Općinski sud, sukladno članku 121. ZIP-a, popisao onoliko stvari koliko je bilo potrebno za namirenje, pa stoga apelantica neutemeljeno ukazuje da joj je propustom suda onemogućeno da promijeni predmet i sredstvo izvršenja. Imajući u vidu da se popisane stvari nisu mogle prodati ni na drugom ročištu za javnu prodaju, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je na temelju članka 131. stavak 5. ZIP-a obustavio predmetni izvršni postupak.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Prema navodima apelacije, provođenjem predmetnog izvršnog postupka redoviti sudovi su načinili brojne povrede izvršnog postupka na koje je apelantica u svojim brojnim podnescima bezuspješno ukazivala, na čemu apelantica suštinski temelji pozivanje na kršenje prava na pravično suđenje. U svezi s tim apelantica naglašava da joj Općinski sud uz obavještenje da prva i druga prodaja nisu bile uspješne nije dostavio zapisnike sa tih ročišta, čime je apelantici uskraćeno pravo koje propisuje članak 45. ZIP-a. Dalje, apelantica ukazuje da je podneskom od 31. siječnja 2013. godine zatražila od Općinskog suda da temeljem članka 37. st. 2. i 3. ZIP-a od Porezne uprave FBiH zatraži podatke o novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze pod blokadom Porezne uprave, te je ukazala da je nepravilno popunjen obrazac P3 jer je iz njega vidljivo da izvršenik ima sredstva koja se nalaze pod blokadom Porezne uprave, ali nije precizirano u kojem iznosu i gdje se sredstva nalaze. Apelacijom se ukazuje da su ti akti (zapisnici sa javne prodaje) bili od velikog značaja za apelanticu jer je ona imala zakonsku mogućnost pobijati ispravnost tih akata donesenih u postupku prodaje, te stavljati primjedbe na rad sudskog izvršitelja. Također se apelacijom ukazuje na neprimjereno dugo trajanje izvršnog postupka koji je apelantica pokrenula prijedlogom od 14. februara 2006. godine, te se naglašava da je izvršenik u momentu stavljanja prijedloga bio likvidno poduzeće, a da je apelantica u razdoblju od 2006. godine do 2013. godine u više navrata intervenirala kod suda da se postupak okonča, pa je zbog duljine trajanja izvršnog postupka prekršeno apelantičino pravo na suđenje u razumnom roku. Predloženo je da se apelacija usvoji, te utvrdi kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

28. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su identični apelacioni navodi onim iz priziva na prvostupanjsko rješenje bili predmetom ocjene Kantonalnog suda u prizivnom postupku o kojima se taj sud jasno i argumentirano izjasnio u svom rješenju od 17. listopada 2013. godine, ocijenivši sve prizivne prigovore neutemeljenim.

V.Relevantni propisi

29. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Članak 37. st. (1), (2) i (3) Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražitelj izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih osoba, odnosno upravnih i drugih tijela i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražitelj izvršenja učini vjerojatnim da bi ove osobe mogle imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stavka 1. ovog članka zaključkom naložiti izvršeniku ili drugoj osobi, odnosno tijelu ili organizaciji da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspolaže o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.

Članak 45.

Nepravilnosti pri provedbi izvršenja (1) Stranka ili sudionik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvršitelj učinio u provedbi izvršenja.

(2) Sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvršitelja. Članak 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja Pljenidba i procjena pokretnih stvari Članak 119.

Obavijest o pljenidbi (1) Po pravilu, sudski izvršitelj prije nego što pristupi pljenidbi predat će izvršeniku rješenje o izvršenju i pozvat će ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje. (2) Ako izvršeniku rješenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom pljenidbe, dostavit će mu se naknadno, prema općim pravilima o dostavi.

(3) Sud može odlučiti, ovisno od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, da uruči rješenje o izvršenju prije pokušaja popisa i pljenidbe izvršenikovih stvari.

(4) Iznimno, popis i pljenidba izvršenikovih stvari može se izvršiti po uručenju rješenja o izvršenju, što sud cijeni u svakom pojedinom slučaju.

(5) O vremenu i mjestu pljenidbe obavijestit će se tražitelj izvršenja, ako je to tražio. (6) Odsutnost tražitelja izvršenja ne sprečava provedbu pljenidbe.

(7) O obavljenoj pljenidbi obavijestit će se stranka koja pljenidbi nije bila nazočna. Članak 131. stavak (5) Ročište za javnu prodaju (5) Sud će obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju, odnosno putem neposredne pogodbe.

VI.Dopustivost

30. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 I 004992 13 Gži od 17. listopada 2013. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelantica je primila 29. listopada 2013. godine, a apelacija je podnesena 18. prosinca 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

33. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njezina prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije uključujući i segment suđenja „u razumnom roku“.

35. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

37. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantica osporava odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obveze. Međutim, pravo na izvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 8/05, točka 27). Obzirom na navedeno, proizlazi da apelantica, kao tražitelj izvršenja, u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – primjena prava

38. U svezi sa prigovorima koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

39. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati jesu li osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.

40. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava rješenja kojim je izvršni postupak obustavljen, sukladno članku 131. stavak 5. ZIP-a, jer se ni nakon druge javne prodaje popisane stvari izvršenika nisu mogle prodati. Apelantica smatra da su donošenju osporenih rješenja prethodili procesni propusti redovitih sudova koji su joj onemogućili da se koristi pravima iz članka 45. ZIP-a. Ustavni sud iz priloženih dokaza ne uočava da su redoviti sudovi prilikom provođenja izvršnog postupka na pokretnim stvarima izvršenika kršili relevantne odredbe ZIP-a. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o svim procesnim radnjama koje je poduzimao tijekom izvršnog postupka na pokretnim stvarima izvršenika obavještavao apelanticu, tako da je apelantica mogla reagirati na svaki podnesak suda, što je i činila. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da osobno bude nazočna ročištu na kojem je izvršena pljenidba pokretnih stvari izvršenika jer je bila uredno pozvana, ali da se tim pravom nije koristila. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da tijekom postupka uređuje prijedlog za izvršenje i da mijenja predmet i sredstvo izvršenja što je također činila tijekom postupka i da joj to pravo ni na koji način nije bilo ograničeno. Konačno, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud o identičnim prigovorima apelantice koje je iznijela u prizivu detaljno izjasnio u osporenom rješenju, ocijenivši prigovore neutemeljenim za što je dao obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

41. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza ne može izvesti zaključak da je prilikom postupanja redovitih sudova bilo kršenja relevantnih odredaba ZIP-a koje reguliraju sporno pitanje. Uz to, imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba ZIP-a, Ustavni sud ne može izvesti zaključak da su redoviti sudovi prilikom postupanja proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a, kako to apelantica neutemeljeno tvrdi.

42. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima redovitih sudova kojima je obustavljen predmetni izvršni postupak nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje u kontekstu primjene prava, pa stoga Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije Pravo na suđenje „u razumnom roku“ a)Relevantni principi

43. Ustavni sud ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

b)Razdoblje koje se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je apelantica 14. veljače 2006. godine pokrenula izvršni postupak podnošenjem prijedloga za izvršenje, a da je postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 17. listopada 2013. godine kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o obustavi postupka. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja postupka jeste sedam godina i osam mjeseci.

c) Analiza duljine trajanja postupka

45. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama ZIP-a (članak 5) smatra žurnim, koji stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud, također, podsjeća na odredbu članka 15. ZIP-a koja propisuje rokove za postupanje nadležnog suda po podnesenom prijedlogu (osam dana) i prigovoru (15 dana). Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Ustavni sud, prije svega, uočava da su Općinskom sudu trebale tri godine i pet mjeseci da odluči o prijedlogu apelantice, što je, obzirom na odredbu članka

15. ZIP-a i u odsustvu relevantnog obrazloženja Općinskog suda, neprihvatljivo dugo razdoblje. . Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, bio nešto aktivniji i da je poduzimao procesne radnje radi provođenja izvršenja na novčanim sredstvima, a potom i na pokretnim sredstvima izvršenika, ali bezuspješno, u prvom redu zbog blokada novčanih sredstava izvršenika, odnosno nemogućnosti prodaje pokretnih stvari, tako da je izvršni postupak okončan obustavom postupka (rješenjem Kantonalnog suda od 17. listopada 2013. godine). Uvažavajući objektivne okolnosti koje su usporile tijek izvršnog postupka (blokada računa, nemogućnost prodaje pokretnih stvari), Ustavni sud ne može opravdati pasivnost Općinskog suda u početnoj fazi postupka kojem su trebale čak tri godine i pet mjeseci da odluči o apelantičinom prijedlogu za izvršenje, što je u konačnici Ustavni sud ključno opredijelilo da donese odluku kao u izreci ove odluke. Stoga, odgovornost za duljinu trajanja predmetnog postupka u pretežnom dijelu snosi Općinski sud. Navedeno stoga što se, shodno odredbi članka 5. ZIP-a, radilo o žurnom postupku i što su odredbama članka 15. ZIP-a propisani rokovi u kojima nadležni sud treba odlučiti o prijedlogu za izvršenje, kojih se Općinski sud u konkretnom slučaju očito nije pridržavao, niti je u odgovoru na apelaciju ponudio relevantno obrazloženje za svoju pasivnost u tom razdoblju. Ustavni sud, također, zapaža da je apelantica u predmetnom postupku bila vrlo aktivna jer je tijekom postupka podnosila podneske Općinskom sudu kako bi postupak ubrzala, te je pravodobno odgovarala na sve podneske tog suda.

46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantičino pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

47. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom u cijelosti ili djelomično usvaja apelacija može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

48. U kontekstu navedenog, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama žuran i da je predmetni postupak trajao dulje od sedam godina, apelantici se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u segmentu suđenja „u razumnom roku“ kada je izvršni postupak, koji je po zakonu žuran, okončan nakon sedam godina i osam mjeseci za što je u pretežnom dijelu odgovoran Općinski sud kojem su trebale tri godine i pet mjeseci da odluči o prijedlogu za izvršenje, što se ključno odrazilo na ukupnu duljinu trajanja postupka za što Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje, pri čemu je apelantica svojim aktivnim postupanjem nastojala da postupak ubrza.

50. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nije bilo kršenja ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika proveden i okončan sukladno relevantnim odredbama ZIP-a, pri čemu su redoviti sudovi u osporenim rješenjima dali jasno i argumentirano obrazloženje za sve prigovore koje apelantica ponavlja u apelaciji.

51. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5198/13 (N. J.) | Sudska praksa | Aktio