Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2526/13 (N. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2526/13
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2526/13, rješavajući apelaciju Nikole Krakića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. rujna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Nikole Krakića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa člankom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Nikoli Krakiću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Nikoli Krakiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa člankom 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Krakića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 064283 07 P od 10. kolovoza 2012.
godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
OBRAZLOŽENJE
a)Uvod
1. Nikola Krakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, podnio je 6. lipnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 064283 07 P od 10. kolovoza 2012. godine, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
2. Apelant je podnescima od 26. lipnja 2013. godine, 13. srpnja 2013. godine, 4. rujna 2013. godine, 23. listopada 2013. godine dopunjavao apelaciju, a podnescima od 2. studenog 2013. godine, 20. veljače 2014. godine i 23. prosinca 2014. godine je osporavao i Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine koja je donesena nakon podnošenja apelacije.
b)Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na temelju članka 34. Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda zatraženo je 22. rujna 2014. godine da obavijesti Ustavni sud je li apelant izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine, a na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog i Osnovnog suda je 6. lipnja 2016. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
4. Osnovni sud je 26. rujna 2014. godine obavijestio Ustavni sud da apelant nije izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda.
5. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 15. lipnja 2016. godine, a Osnovni sud 20. lipnja 2016. godine.
c)Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
7. Apelant je 7. srpnja 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tužene Republike Srpske, zastupane po Pravobraniteljstvu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi predaje u posjed i naknade štete, v.sp. 498.280,00 KM
8. Rješenjem od 19. listopada 2004. godine, Osnovni sud je tužbu vratio radi ispravke i dopune.
9. Podneskom od 27. studenog 2008. godine, Osnovni sud je pozvao apelanta da imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini i da uredi tužbu.
10. Osnovni sud je rješenjem od 1. lipnja 2009. godine odbacio apelantovu tužbu kao neurednu, nalazeći da apelant u ostavljenom roku nije dostavio uređenu tužbu, već je dostavio podnesak koji nije uređena i ispravljena tužba, te da nije imenovao punomoćnika za prijem pismena.
11. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio priziv, a Okružni sud je rješenjem od 31. ožujka 2010. godine apelantov priziv uvažio, rješenje Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju navedenog rješenja Okružni sud je konstatirao da prvostupanjski sud u rješenju kojim je tužba vraćena na ispravku nije dao precizne i jasne upute apelantu, a bio je dužan prema odredbi članka 336. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, čime je učinio povredu postupka, što je utjecalo na donošenja zakonite i pravilne odluke.
12. Tužena je 6. listopada 2010. godine dostavila odgovor na tužbu.
13. U ponovljenom postupku Osnovni sud je održao ročišta 24. ožujka 2011. godine, 24. svibnja 2011. godine, 25. kolovoza 2011. godine, 14. prosinca 2011. godine, 22. ožujka 2012. godine, 5. lipnja 2012. godine i 24. lipnja 2011. godine, na kojima su provedeni dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, vještačenje i saslušanje vještaka geodetske struke i vještaka građevinske struke, te saslušanje svjedoka.
14. Osnovni sud je Presudom broj 71 0 P 064283 07 P od 10. kolovoza 2012. godine odbio kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev i apelanta obvezao tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 KM.
15. Nezadovoljan navedenom presudom apelant je izjavio priziv, a Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine apelantov priziv je djelomično uvažen i presuda Osnovnog suda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je apelantov priziv u preostalom dijelu odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena.
16. Prema stanju u spisu, apelant nije izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine.
d)Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Iz navoda apelacije i dopuna apelacije proizlazi kako apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da prvostupanjski sud donosi pogrešne odluke koje drugostupanjski sud ukida i predmet vraća na ponovno suđenje, što traje više od devet godina, te da drugostupanjski sud odugovlači donošenje odluke o prizivu. Također, apelant je naveo da je Osnovni sud donio pogrešnu presudu, koju je potvrdio Okružni sud, navodeći u obrazloženju da je imovina vraćena apelantu i da mu nije pričinjena šteta, te da nije razmatran apelantov prijedlog za oslobađanje od plaćanja troškova postupka. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, ukine presudu Okružnog suda i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne stoje apelantove tvrdnje iznesene u apelaciji i da ostaje pri svim navodima iz obrazloženja drugostupanjske odluke, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako smatra da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije došlo do povrede Ustava BiH i odredaba Europske konvencije, te predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
e)Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Drugostepeni sud održaće sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 237.
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM.
Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
f)Dopustivost
21. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. g)Dopustivost – neiscrpljivanje pravnih lijekova
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant osporava Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine i Presudu Osnovnog suda broj 71 0 P 064283 07 P od 10. kolovoza 2012. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda koja glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant u smislu članka 237. stavak 1. Zakona o parničnom postupku nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 064283 12 Gž2 od 14. kolovoza 2013. godine.
25. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava u skladu s pozitivnim propisima je iscrpljivanje svih mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da se propustom da izjavi reviziju apelant lišio mogućnosti doći do konačne odluke koju bi mogao ispitivati Ustavni sud. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u dijelu u kojem se osporavaju presude redovitih sudova, i u svezi s tim ukazuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, ne može razmatrati jer se mora odbaciti.
27. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak 3. točka m). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
h)Dopustivost - razuman rok.
28. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud naglašava da, prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer njegov predmet, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom, nije okončan dulje od devet godina. Dakle, imajući u vidu da je apelacija podnesena u vrijeme kada postupak po apelantovoj tužbi pred Okružnim sudom nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u dijelu u kojem se ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku dopustiva prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
30. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu u kojem se ukazuje na duljinu trajanja postupka ispunjava uvjete glede dopustivosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 4710/12 od 10. studenog 2015. godine, st. 29.-34. i AP 20/09 od 6. prosinca 2011. godine (st. 30-38.).
i)Meritum
31. Apelant smatra da je u predmetnom parničnom postupku došlo do povrede njegova prava na „suđenje u razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
32. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
33. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
34. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
Razdoblje koje se uzima u obzir
35. Ustavni sud konstatira da je apelant u predmetnom postupku podnio tužbu 7. srpnja 2003. godine i da je postupak okončan presudom Okružnog suda od 14. kolovoza 2013. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao nešto više od deset godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. Glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed i naknade štete i da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje su redoviti sudovi proveli, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
37. Glede apelantova ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio duljini trajanja postupka. Osim navedenog, imajući u vidu da je apelant u predmetnom parničnom postupku tražio predaju u posjed i naknadu štete na njegovoj imovini, nesporno je da je predmetni postupak od značaja za apelanta.
38. Razmatrajući doprinos redovitih sudova duljini predmetnog postupka, Ustavni sud na temelju stanja u spisu uočava da je Osnovni sud nakon podnošenja tužbe od 7. srpnja 2003. godine prvu procesnu radnju poduzeo nakon što je proteklo više od godinu dana, kada je rješenjem od 19. listopada 2004. godine tužbu vratio radi ispravke i dopune, a da je potom, nakon što je proteklo više od četiri godine, rješenjem od 27. studenog 2008. godine pozvao apelanta da imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud dalje uočava da je Osnovni sud, nalazeći da apelant nije postupio prema uputama, rješenjem od 1. lipnja 2009. godine apelantovu tužbu odbacio kao neurednu. Međutim, navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Okružnog suda od 31. ožujka 2010. godine s obrazloženjem da Osnovni sud nije dao precizne i valjane upute apelantu za ispravku i dopunu tužbe, zbog čega je predmet vraćen na ponovno suđenje. Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud u ponovljenom postupku u razumnim rokovima poduzimao procesne radnje i prvostupanjsku presudu kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev donio nakon što je proteklo približno dvije godine od donošenja rješenja Okružnog suda, kao i da je navedena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka preinačena presudom Okružnog suda od 14. kolovoza 2013. godine. Uzevši u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da je duljini predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti i koji je tijekom prvostupanjskog postupka postupao neučinkovito s obzirom da je prouzročio propuste zbog kojih je njegovo rješenje od 1. lipnja 2009. godine ukinuto kao nepravilno i nezakonito i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, što je u konačnici utjecalo da postupak pred prvostupanjskim sudom bude okončan 10. kolovoza 2012. godine, odnosno nakon što je proteklo više od devet godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije obrazlagao razloge duljine trajanja postupka iz čega proizlazi da nema razumnog opravdanja za duljinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud na temelju stanja u spisu nije mogao uočiti znatna razdoblja neaktivnosti u odlučivanju Okružnog suda koji je odluku po prizivu na rješenje od 1. lipnja 2009. godine donio nakon što je proteklo manje od devet mjeseci, a odluku o prizivu protiv presude Osnovnog suda od 10. kolovoza 2012. godine nakon što je proteklo manje od godinu dana, zbog čega Ustavni sud nije mogao zaključiti da je taj sud doprinio duljini trajanja postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za duljinu postupka koji je trajao više od deset godina u odlučujućoj mjeri snosi Osnovni sud koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti i koji je postupao neučinkovito.
39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka koji je trajao nešto više od deset godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantova prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
41. Prilikom odlučivanja o apelantovu zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48.-51.). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se prema zakonu ne smatra žurnim i koji je trajao nešto više od deset godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 1.500,00 KM.
42. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovitih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. j)Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak trajao nešto više od deset godina, za što odlučujuću odgovornost snosi Osnovni sud koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti i koji je postupao neučinkovito.
44. Na temelju članka 59. st. 1. i 2. i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman