Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5127/15 (H. B.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5127/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5127/15, rješavajući apelaciju Hajrudina Bešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrudina Bešića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 233547 12 I od 15.
februara 2012. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Bešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 19. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 233547 12 I od 15. februara 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 12. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Ustavni sud je, u skladu sa odredbom člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se radi o istom/sličnom pitanju, u obzir uzeo odgovor od 29. oktobra 2015. godine koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dostavila Ustavnom sudu u predmetu broj AP 1098/15. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj P-127/01 od 16. novembra 2001. godine, djelimično preinačenom Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-52/02 od 8. aprila 2002. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade štete za kupljene i nabavljene dijelove za popravku teretnog motornog vozila, marke „mercedes“, tip 2626, isplati iznos od 7.060,00 KM uz pripadajuću zakonsku kamatu od 23. decembra 1995. godine, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.971,75 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik 5. decembra 2011. godine apelantu isplatio glavni dug u iznosu od 7.060,00 KM, dok nije isplatio zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka.
7. Kako izvršenik nije postupio u skladu s navedenom presudom, apelant je 3. februara 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika. Apelant je predložio da Općinski sud odredi izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika na transakcijskom računu otvorenom kod UniCredit Banke d.d. Mostar.
8. Općinski sud je, postupajući povodom apelantovog prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 233547 12 I od 15. februara 2012. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Općinski sud je, rješavajući o prigovoru izvršenika, donio Rješenje broj 65 0 I 233547 12 I od 3. januara 2013. godine, kojim je prigovor odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 15. februara 2012. godine u cijelosti ostavio na snazi. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršenik u prigovoru istakao prigovor apsolutne nenadležnosti suda s obzirom na to da apelantovo predmetno potraživanje ima karakter javnog duga, shodno Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih u periodu rata i neposredne ratne opasnosti, Uredbi o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga FBiH nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, kao i Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Općinski sud je izvršenikove navode ocijenio neosnovanim ukazujući da je odredbom čl. 1. i 4. stav 1. ZIP-a propisano da prinudno ostvarivanje tražbine na temelju izvršne isprave određuje i provodi sud određen Zakonom o izvršnom postupku, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju apelantovo potraživanje utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom koja je, u smislu člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a, izvršna isprava. S obzirom na navedeno, Općinski sud je naveo da u izvršnom postupku nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost izvršne isprave, a članom 4. ZIP-a propisana je dužnost i obaveza suda da odredi i provede predloženo izvršenje. Osim toga, Općinski sud je istakao da bi neprovođenjem predmetne odluke i dostavljanjem odluke Federalnom ministarstvu finansija sud postupio mimo Zakona o izvršnom postupku i Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer je odlukama Ustavnog suda BiH, kao i u odlukama Kantonalnog suda u Sarajevu (AP 288/03, AP 774/04, AP 969/04, AP 2408/05, AP 2653/05, AP 588/05, AP 3297/06 i 009-0-GŽ-07-00239 i 090-0-GŽ-08-004993 od 20. januara 2010. godine i dr.) utvrđeno da postoji povreda Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ukoliko izvršne isprave ostanu neizvršene. Također, Općinski sud je naveo da bi onemogućavanje izvršenja pravomoćne izvršne isprave, i to na način i u obimu koji je utvrđen takvom odlukom, bilo u suprotnosti sa pravom na pristup sudu koji je integralni element prava na pravično suđenje, kao i suđenja u razumnom roku. Konačno, Općinski sud je istakao „da je Evropska konvencija o ljudskim pravima direktno inkorporirana u Ustav BiH i da ona ima prioritet nad svim drugim zakonima i da se direktno primjenjuje, to bi primjena Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH predstavljala direktnu povredu principa vladavine prava i pravičnog suđenja sadržanog u članu 6. Konvencije, kojim se zabranjuje svako miješanje zakonodavne u sudsku vlast, kao i povredu prava na imovinu sadržanog u Protokolu broj 1 uz Konvenciju, a što je i stav Ustavnog suda u istim i sličnim pravnim situacijama uzimajući u obzir da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće“.
10. Općinski sud je istoga dana donio zaključak od 3. januara 2013. godine kojim je rješenje o izvršenju od 15. februara 2012. godine dostavio UniCredit banci d.d. Mostar na provođenje.
11. Općinski sud je donio zaključak od 21. aprila 2014. godine kojim je obavijestio apelanta da je 27. marta 2014. godine UniCredit Banka d.d. Mostar izvršila povrat rješenja o izvršenju od 15. februara 2012. godine zbog toga što je prestala biti poslovna banka izvršenika. Istovremeno, Općinski sud je naložio apelantu da dostavi tačan račun izvršenika otvoren kod neke od komercijalnih banaka, odnosno da se opredijeli u smislu člana 8. Zakona o izvršnom postupku.
12. Apelant je postupio po nalogu suda 12. juna 2014. godine i predložio da se izvršenje provede na računima izvršenika otvorenim kod Union banke d.d. Sarajevo, BOR banke Sarajevo i Sberbanke Sarajevo.
13. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 11. septembra 2014. godine proslijedio transakcijske računa izvršenika Union banci d.d. Sarajevo.
14. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je u izvještaju od 21. oktobra 2014. godine BOR banka Sarajevo obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda, te originalno rješenje o izvršenju proslijedila Sberbanci Sarajevo, a u izvještaju od 18. decembra 2014. godine Sberbank Sarajevo je obavijestila sud da je [rješenje o izvršenju] zavela u evidenciju redoslijeda.
15. Apelant je podneskom od 16. februara 2015. godine tražio informaciju od Općinskog suda o stanju konkretnog predmeta.
16. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je izvršenik izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, te da je Općinski sud 15. februara 2015. godine donio rješenje kojim je prigovor u cijelosti odbio kao neosnovan. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je izvršenik izjavio žalbu, a Kantonalni sud u Sarajevu, rješavajući o njoj, donio je Rješenje broj 65 0 I 233547 13 Gž od 3. juna 2015. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
17. Uz dopis Općinskog suda od 9. aprila 2015. godine apelantu je dostavljen podnesak Sberbank Sarajevo od 12. decembra 2014. godine kojim je obavijestila sud da je postupila po rješenju o izvršenju od 15. februara 2012. godine, odnosno da je zavela rješenje u red prioriteta naloga prinudne naplate, kao i da će navedeno rješenje zadržati do konačnog izvršenja.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik dopisom upućenim Općinskom sudu broj I-I-345/12- VIII od 11. maja 2015. godine predložio da se predmetni postupak obustavi, budući da je predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti vansudski realizirano na način i prema odredbama specijalne zakonske legislative. Naime, izvršenik je u navedenom dopisu naveo da apelantu ne pripada zakonska zatezna kamata na isplaćeni iznos glavnog potraživanja od 7.060,00 KM počev od 23. decembra 1995. godine do 5. decembra 2011. godine, jer prema Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, potraživanja iz člana 3. navedenog Zakona predstavljaju javni dug Federacije BiH, te da se na njih ne obračunavaju kamate od dana nastanka do dana realizacije. Općinski sud je predmetni dopis proslijedio apelantu 21. maja 2015. godine.
19. Apelant je podneskom od 26. maja 2015. godine predložio da se prijedlog izvršenika u cijelosti odbije kao neosnovan.
20. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je, zbog neizvršenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te naveo da mu je u konkretnom slučaju pravosnažnom i izvršnom presudom dosuđena i zakonska zatezna kamata na glavni dug (koji se odnosi na potraživanje iz ratnog perioda) koju u izvršnom postupku želi naplatiti. Međutim, iz svih dosadašnjih radnji, tj. od donošenja presude pa do dana sačinjavanja apelacije se vidi da Federacija BiH čini sve da ne isplati apelantu predmetno potraživanje. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu navedenog prava, naloži Vladi FBiH da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere sa ciljem da apelant naplati svoja potraživanja u što kraćem roku. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi FBiH ili Vladi Kantona Sarajevo da mu naknade nematerijalnu štetu prema praksi Ustavnog suda i to za svaku godinu počev od 16. februara 2012. godine (kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje) do dana donošenja odluke o apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke.
23. Vlada FBiH je u svom odgovoru na apelaciju od 29. oktobra 2015. godine istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je Federalno ministarstvo finansija zaduženo da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167. stav 1. Zakona o izvršnom postupku) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, protivzakonito i neustavno ponašanje, te da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj budžetskoj poziciji, a što je u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH i Zakona o izvršenju budžeta. Dalje, rebalansom budžeta za 2015. godinu naloženo je povećanje iznosa planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora – 8.000.000 KM (u dopisu stoji 8.00.000 KM), kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planiranje sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora, te u nedostatku sredstava u tekućoj godini planiranje sredstava za narednu godinu i na taj način vršenje sukcesivne isplate po osnovu izvršnih sudskih rješenja. V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
25. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
26. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
27. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
28. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
29. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
30. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima – neizvršenju rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
31. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“
32. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje obuhvaća i faze nakon donošenja presude, odnosno izvršni postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi, Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine).“
33. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
34. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda prema kojem „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake radi izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravomoćnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu, planirano 17.000.000,00 KM, od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelant morati čekati na realizaciju svog potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina.
35. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na konkretni predmet, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti da apelant realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njegovu korist, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava zbog dužine trajanja postupka, te nalog Vladi Federacije BiH da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant kao posjednik izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman