Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-338/15 („Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i T. P.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-338/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-338/15, rješavajući apelacije „Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonija Palaca, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonije Palac, protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 033000 14 Pžp od 18. decembra 2014. godine;

„Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonije Palac, protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 032999 14 Pžp od 18. decembar 2014. godine;

„Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonije Palac, protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 032885 14 Pžp od 18. decembra 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-338/15

1. „Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i Tonije Palac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Gordan Stojić, advokat iz Mostara, podnijeli su 21. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Pr 033000 14 Pžp od 18. decembra 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, prvoapelant i drugoapelant (kao odgovorno lice u prvoapelantu) proglašeni su odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, te im je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena novčana kazna prvoapelantu u iznosu od 2.000,00 KM a drugoapelantu u iznosu od 500,00 KM i istovremeno određeno da se te novčane kazne neće izvršiti ukoliko apelanti ne u roku od šest mjeseci ne počine novi prekršaj.

AP-339/15

2. Apelanti, koje zastupa Goran Stojić, advokat iz Mostara, podnijeli su 21. januar 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Pr 032999 14 Pžp od 18. decembar 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, prvoapelant i drugoapelant (kao odgovorno lice u prvoapelantu) proglašeni su odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, te im je izrečena novčana kazna prvoapelantu u iznosu od 2.000,00 KM a drugoapelantu u iznosu od 500,00 KM.

AP-349/15

3. Apelanti koje zastupa Gordan Stojić, advokat iz Mostara, podnijeli su 21. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Pr 032885 14 Pžp od 18. decembra 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, prvoapelant i drugoapelant (kao odgovorno lice u prvoapelantu) proglašeni su odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, te im je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena novčana kazna prvoapelantu u iznosu od 2.000,00 KM a drugoapelantu u iznosu od 500,00 KM i istovremeno određeno da se te novčane kazne neće izvršiti ukoliko apelanti ne u roku od šest mjeseci ne počine novi prekršaj Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-338/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

5. U svim predmetnim postupcima, utvrđeno je da su apelanti navedene prekršaje učinili na način da su prilikom prijavljivanja putničkog vozila, u svim predmetnim postupcima, nadležnoj carinarnici dali netačne podatke o porijeklu robe (putničkog vozila namijenjenog za puštanje u slobodan promet) sa namjerom plaćanja uvoznih pristojbi u manjem iznosu, primjenom preferencijalnog tretmana. U obrazloženju osporenih odluka, između ostalog, Kantonalni sud navodi da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 60.000,00 KM kaznit za prekršaj pravna osoba ako u ispravama koje se podnose uz prijavu za carinski postupak označi drugi kvalitet, vrstu, količinu, vrijednost ili porijeklo robe ili na drugi način omogući netočno prijavljivanje robe s namjerom izbjegavanja plaćanja uvoznih dažbina vezanih za carinski postupak ili njihovo plaćanje u manjem iznosu (član 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH), te da će se za radnje iz stava 1. člana 6. kaznit e za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 6.000,00 KM (član 6 stav 2. Zakona o carinskim prekršajima u BiH). Dalje se navodi, da počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je bio svjestan svojeg djela i htio njegovo počinjenje, a da počinitelj postupa s neizravnom namjerom kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili ne činjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje (član 35. Krivičnog Zakona BiH u vezi s članom 16. Zakona o prekršajima BiH). Također se navodi da proizvodi koji vode porijeklo iz Europske unije uživaju pogodnosti tarifnih preferencijala (član 17. stav 4. tačka c) i član 24. Zakona o carinskoj politici BiH), te da se uz carinsku prijavu prilažu i dokumenti potrebni za primjenu preferencijalnih tarifnih mjera te svi ostali dokumenti potrebni za primjenu propisa koji uređuju stavljanje prijavljene robe u slobodni promet (član 125. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH). Kantonalni sud konstatuje da su apelanti prilikom podnošenja carinskih prijava popunili rubriku 36 - podatkom EUP na koji način je zatražena primjena preferencijalnog tarifnog postupanja, pa samim tim stope carine 3%, što ima izravnu posljedicu plaćanja carine u manjem iznosu, iako predmetna vozila nemaju EU porijeklo, pa ne ispunjavaju uvjete u pogledu pogodnosti spomenutih tarifnih preferencijala. Kantonalni sud zaključuje, da su vozila dakle uvezena uz povlašteni carinski tretman i da je namjera apelanata, u predmetnim postupcima, realizirana, stoga je, imajući u vidu naprijed spomenute zakonske odredbe kao i odredbe Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH, valjalo apelante oglasiti odgovornim za predmetne prekršaje.

Apelacioni navodi

6. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na imovinu), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-338/15 („Auto Salon – Pal“ d.o.o. Grude i… | Sudska praksa | Aktio