Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1246/16 (R. M., J. D., E. R. i F. M.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1246/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1246/16, rješavajući apelaciju Rabije Malkoč i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rabije Malkoč, Jasne Družić, Edite Rošić i Fatime Mesić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br.

17 0 Rs 057643 15 I od 6. oktobra 2015. godine, 017-0-I-08-002302 od 24. novembra 2008. godine, 17 0 I 007378 09 I od 22. aprila 2009.

godine, 017-0-I-07-004122 od 14. decembra 2007. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi br. I-120/07 od 21.

februara 2007. godine, I-2496/09 od 4. novembra 2009. godine, I- 5863/10 od 5. maja 2010. godine i I-11824/11 od 20. maja 2011.

godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelantica naplati svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rabija Malkoč, Jasna Družić, Edita Rošić i Fatima Mesić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Bihaća podnijele su 21. marta 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 057643 15 I od 6. oktobra 2015. godine, 017-0-I-08-002302 od 24. novembra 2008. godine, 17 0 I 007378 09 I od 22. aprila 2009. godine, 017-0-I-07-004122 od 14. decembra 2007. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi br. I-120/07 od 21. februara 2007. godine, I-2496/09 od 4. novembra 2009. godine, I-5863/10 od 5. maja 2010. godine i I-11824/11 od 20. maja 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da se predmetnom apelacijom pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 1845/15 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1845/15 od 21. jula 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja apelaciju radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljene odgovore.

3. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije od Vlade Unsko-sanskog kantona (Ministarstva finansija), dobiven povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 3706/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3706/12 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1246/16, AP 1247/16, AP 1248/16 i AP 1249/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1246/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti da brže i ekonomičnije donese odluku o apelacijama bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantice su u postupcima pred redovnim sudovima podnijele tužbe protiv Unsko-sanskog kantona (JU OŠ "Harmani II" Bihać, JU OŠ "Ahmet Hromadžić" Bosanski Petrovac, JU OŠ "14. septembar" Bosanski Petrovac, JU OŠ "Brekovica" Brekovica, JU "Prva osnovna škola" Bosanska Krupa) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

7. Apelantice su, nakon što je udovoljeno njihovim tužbenim zahtjevima, podnijele prijedloge za izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda.

8. Postupajući po njihovim prijedlozima, općinski sudovi su donijeli rješenja o izvršenju, navedena u tački 1. ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka izvršenika.

9. Rješenja o izvršenju općinski sudovi su dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune, no, prema stanju u spisima, rješenja o izvršenju nisu provedena. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantice se žale da su njihova ljudska prava prekršena, jer im do dana podnošenja apelacije nisu isplaćena njihova potraživanja. Apelantice se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantice su navele hronologije postupaka, te, između ostalog, istakle da su predmetnim rješenjima Općinskog suda dozvoljena predložena izvršenja koja su dostavljena poslovnim bankama na naplatu. Međutim, glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka - rješenja o izvršenju jeste taj što Vlada Unsko-sanskog kantona u svom budžetu nije osigurala dovoljno novčanih sredstava radi izvršenja sudskih odluka, ili ta sredstva izdvaja u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze, čime Vlada Unsko-sanskog kantona na grub način krši odredbe Zakona o budžetu i odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Osim toga, apelantice su navele da Unsko-sanski kanton u budžetu predviđa manji iznos za sudska izvršenja od 5%, a što je predviđeno ZIP-om („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09). Apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji apelacije i naloži sudu i ostalim učesnicima izvršnog postupka da preduzmu odgovarajuće mjere radi hitnog izvršenja sudskih odluka.

b) Odgovori na apelacije koje su općinski sudovi dali u Odluci broj AP 1845/15

11. Općinski sudovi su u odgovorima na apelacije, uglavnom, naveli da su, nakon donošenja rješenja o izvršenju, rješenja dostavili na provođenje poslovnim bankama izvršenika, čime su u potpunosti preduzeli radnje koje su u njihovoj nadležnosti, te da nisu odgovorni za to što izvršenik ne raspolaže novčanim sredstvima iz kojih bi se trebalo namiriti potraživanje apelanata. Također, sudovi su u pojedinim predmetima naveli da je poslovna banka izvršenika dostavila podneske kojima je obavijestila sud da je postupila po predmetnim rješenjima o izvršenju na način da ih je zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika. Isto tako, sudovi su istakli da je problem neizvršenja rješenja o izvršenju u okviru Unsko-sanskog kantona van njihovog utjecaja, te smatraju da svojim radnjama apelantima nisu povrijedili prava na koja se pozivaju u apelacijama, kao i da nakon dostavljanja rješenja o izvršenju poslovnoj banci nemaju više nikakvih ingerencija u pogledu provođenja izvršenja ili smetnji u provođenju.

c) Odgovor na apelaciju (broj AP 3706/12)

12. Vlada Unsko-sanskog kantona (Ministarstvo finansija) u svom odgovoru na apelaciju navela je da je postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona), te da je na sjednici održanoj 26. septembra 2013. godine donijela zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da urade ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, kao i centralnu evidenciju svih povjerilaca uz objavu te evidencije na internetskoj stranici Vlade. Dalje se navodi da su Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove izradili centralnu evidenciju svih povjerilaca, odnosno da je evidencija objavljena na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, kao i da se Vlada navedenim zaključkom obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta predvidi sredstva za isplatu izvršnih sudskih odluka. Istaknuto je da se budžet kantona planira u skladu s mogućnostima koje se zasnivaju na procjeni privrednog razvoja, razvoja socijalnog sektora, makroekonomskih indikatora i prognozi prihoda i rashoda, te da nije moguće precizno odrediti tok izvršenja. Na kraju je navedeno da Vlada Unsko-sanskog kantona, u okviru realnih mogućnosti, preduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila im da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

[…] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

14. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

15. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…] 2 Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04, a prije toga poslije riječi „zakona“ bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.

16. U Ustavu Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/04) relevantne odredbe glase:

IV - DJELOKRUG KANTONA

Član 3.

Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije, ovlašteni su za:

(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;

[…]

B. IZVRŠNA VLAST KANTONA

1. Vlada Kantona Član 5.

Vlada Kantona ovlaštena je da:

[…]

b) izvršava odluke svakog suda Kantona ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerenu Kantonu od federalne vlasti;

[…]

17. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 5/11) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja i sudske i vansudske nagodbe3.000,000,00 KM

18. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 1.500,000,00 KM

19. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM

20. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14, 9/14, 10/14 i 16/14) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 15,000,00 KM

21. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/15) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM

22. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 5/11 i 20/11) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“, planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

23. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

24. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima

25. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14 i 19/14) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

26. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/15) relevantne odredbe glase:

Član 27.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

VI.Dopustivost i meritum

27. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

28. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u Odluci broj AP 4368/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova nema garanciju da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“

29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade Unsko-sanskog kantona (Ministarstva finansija) vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Unsko-sanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona. Naime, iz navedenog odgovora proizlazi da je Vlada Unsko-sanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima tako što je na sjednici održanoj 26. septembra 2013. godine donijela zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da urade ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, te centralnu evidenciju svih povjerilaca uz objavljivanje evidencije na internetskoj stranici Vlade. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona nalazi „spisak sudskih izvršenja“ koji je 1. oktobra 2014. godine iznosio 62.660.313,91 KM. Također, navedenim zaključkom Vlada Unsko-sanskog kantona se obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta planira veći iznos sredstava za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka (u budžetu za 2014. godinu planirano je 45.000,00 KM koje su rebalansom budžeta smanjene na 15.000,00 KM). Međutim, iako su evidentni napori Vlade Unsko-sanskog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Unsko-sanskom kantonu, ta potraživanja, zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja ovog kantona, ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene, te da Vlada Unsko-sanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelantica, uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.

30. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje se proteže i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).“

31. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC] broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

32. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela neophodne korake radi izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i za isplatu nagodbi prema pravomoćnim sudskim presudama u budžetu Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM (koje su rebalansom smanjene na 15.000,00 KM), dok je u budžetu za 2015. godinu planirano 45.000,00 KM, kao i činjenicu da ukupna potraživanja povjerilaca na teret budžeta Unsko-sanskog kantona iznose 62.660.313,91 KM (zaključno sa 1. oktobrom 2014. godine), proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. Imajući u vidu navedeno, te stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelanticin slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njezinu korist, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ostali navodi

33. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da posebno ispituje navode apelantica u vezi s povredom prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je apelanticama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelantice kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1246/16 (R. M., J. D., E. R. i F. M.) | Sudska praksa | Aktio