Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4902/13 (S. B.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upis u sudski registar
  • Propisano zakonom
  • Javni interes
  • Miješanje u imovinu
  • Upravni spor
  • Šta se smatra imovinom
  • Upravni postupak
  • Legitiman cilj
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4902/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4902/13, rješavajući apelaciju Sulje Bjelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sulje Bjelića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 009911 12 U od 27. septembra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suljo Bjelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 28. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 009911 12 U od 27. septembra 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), te od Općinskog pravobranilaštva Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Općinsko pravobranilaštvo) zatraženo je 16. maja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općinsko pravobranilaštvo su odgovore na apelaciju dostavili 25. maja 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 3. februara 2010. godine Službi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba za geodetske poslove) podnio „Prigovor na upis u katastarskom operatu na parceli k.č. 667/2 iz p.l. broj 144 k.o. Živinice Donje“, jer je sporni upis izvršen u korist SO Živinice, pri čemu je zatraženo da se na citiranoj parceli apelant upiše kao stvarni posjednik, budući da se u starom katastarskom operatu vodi kao posjednik na toj parceli i to na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 17. februara 1975. godine.

6. Odlučujući u ponovnom postupku o apelantovom „Prigovoru na upis u katastarskom operatu“, Služba za geodetske poslove je Rješenjem broj 06/1-31-247/10-2 od 7. februara 2012. godine odbila „Prigovor“ kao neosnovan.

7. Na osnovu provedenog postupka, postupajući po uputama Federalne uprave, Služba za geodetske poslove je zaključila da je prigovor neosnovan jer je tokom postupka utvrđeno da ne postoji valjan pravni osnov za izmjenu korisnika na spornoj parceli u katastarskom operatu, u smislu člana 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Služba za geodetske poslove je navela da to rješenje ne može biti osnov za promjenu korisnika u katastarskom operatu jer ono ima određenih manjkavosti u pogledu podataka o nekretninama koji nisu usklađeni sa podacima premjera i katastra zemljišta.

8. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, iz stanja spisa proizlazi da je Federalna uprava Rješenjem broj 05-30-2-490/12 od 17. septembra 2012. godine odbila žalbu.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 03 0 U 009911 12 U od 27. septembra 2013. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu radi poništenja rješenja Federalne uprave. Nakon što je Kantonalni sud razmotrio tužbu i sve upravne spise, taj sud je zaključio da je tužba neosnovana.

10. Iz sadržaja apelantovog podneska koji je 3. februara 2010. godine podnesen prvostepenom organu uprave, a koji je naslovljen kao „Prigovor na upis u novi katastarski operat“ prema ocjeni Kantonalnog suda proizlazi da apelant zapravo traži da prvostepeni organ izvrši ispravku greške upisa nekretnina u novom katastarskom operatu. Dakle, iz sadržaja podneska, kako je naveo Kantonalni sud, proizlazi da je apelant podnesak podnio zbog sumnje da je do upisa spornih nekretnina na SO Živinice u novom katastarskom operatu došlo uslijed greške i da se tim podneskom traži otklanjanje te greške (iako je sam podnesak naslovljen kao „Prigovor na upis u novi katastarski operat“), zbog čega je, prema ocjeni tog suda, podnesak dvosmislen, jer se mogao tretirati kao prigovor podnesen po odredbama člana 49. i 50. Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SRBiH“ br. 14/78, 12/87 i 26/90 i „Službeni list RBiH“ br. 4/93 i 13/94), te kao zahtjev za ispravljanje greške po odredbama člana 56. istog Zakona. Međutim, kako je istakao Kantonalni sud, s obzirom na nesporno činjenično utvrđenje, apelantov podnesak je neosnovan i to bez obzira da li je isti podnesen kao prigovor, odnosno zahtjev za ispravljanje greške u katastarskom operatu, pri čemu je taj sud imao u vidu odredbe čl. 49, 50. i 56. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, koje je citirao.

11. Naime, kako je navedeno u obrazloženju, iz sadržaja citiranih zakonskih odredaba proizlazi da se prigovor na upisane podatke premjera i katastarskog klasiranja zemljišta mogao podnijeti komisiji za izlaganje i to usmeno prilikom saopštavanja u slučaju kada se prigovor podnosi na podatke o korisniku, a u pismenoj formi najdalje u roku od osam dana od dana saopštavanja kada se prigovor podnosi na podatke o površini, kulturi, klasi zemljišta. Međutim, u konkretnom slučaju apelant je predmetni prigovor podnio prvostepenom organu uprave tek 3. februara 2010. godine, odnosno nakon više od 20 godina od završetka postupka izlaganja podataka, zbog čega je takav prigovor ne samo neblagovremen nego i podnesen nenadležnom organu. Nadalje, iz citiranih odredaba proizlazi da nadležni organ u vršenju poslova održavanja premjera i katastru zemljišta otklanja sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu. Nadalje, iz raspoloživih dokaza u spisu ne proizlazi da je upis u novi katastarski operat na SO Živinice izvršen na osnovu bilo kakve greške, odnosno bilo kakvih nedostataka i propusta u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu, nego je upis izvršen na zakonit način po proceduri predviđenoj Zakonom o premjeru i katastru zemljišta (što ni apelant tokom postupka nije osporio), što opet znači da apelantov zahtjev ne bi bio osnovan ni da je podnesen kao zahtjev za ispravljanje greške u katastarskom operatu po odredbama člana 56. Zakona o premjeru i katastru zemljišta.

12. Nadalje, Kantonalni sud je iz apelantovih tvrdnji uočio da je apelant dugogodišnji savjestan posjednik spornog zemljišta, ali da je apelant očito izabrao pogrešan put za ostvarivanje svojih eventualno povrijeđenih prava, jer prvostepeni organ prema odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta, kao i prema odredbama svih kasnije donesenih propisa koji se tiču ove materije, nije nadležan da odlučuje o osnovanosti upisanih prava, nego samo za otklanjanje grešaka i propusta u snimanju detalja, geodetskom operatu, planovima i karti u katastarskom operatu i promjena korisnika na osnovu akata propisanih odredbama člana 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta (pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, te sudski ovjerenog ugovora), dok je za odlučivanje o osnovanosti upisanih prava u katastru nadležan isključivo redovni sud u parničnom postupku. S obzirom na sve navedeno Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu odredba člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji se tvrdi da je osporena presuda donesena kao rezultat pogrešne primjene i tumačenja odredbe člana 56. Zakona o premjeru i katastru zemljišta jer citirana odredba omogućava nadležnom organu da otkloni sve nedostatke i propuste u katastarskom operatu. Apelacijom se naglašava da je apelant sporne parcele naslijedio od svoga oca na osnovu Rješenja o nasljeđivanju od 17. februara 1975. godine, te da je prije uspostavljanja novog katastarskog premjera bio upisan kao isključivi posjednik, odnosno da dugi niz godina sporne nekretnine drži u faktičkom posjedu. Smatra da je Kantonalni sud donoseći spornu presudu povrijedio njegovo pravo na imovinu, te je predložio da se utvrdi kršenje njegovog prava, osporena presuda ukine i da se Kantonalnom sudu naloži da donese novu odluku u skladu sa pravom na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, smatra da apelacija nije ponudila ozbiljne argumente, odnosno činjenice i dokaze koji mogu opravdati tvrdnju da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja predmetnog prava zbog čega je taj sud predložio da se apelacija odbaci kao očigledno prima facie neosnovana, odnosno da se odbije kao neosnovana jer u predmetnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na koje se u apelaciji neosnovano pozvao.

15. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju navela da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju jer nije podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke koji mu je bio na raspolaganju kao vanredni pravni lijek.

16. Općinsko pravobranilaštvo je istaklo da u cijelosti podržava stav nadležnih organa uprave i Kantonalnog suda o neosnovanosti apelantovog prigovora jer je podnesen nakon isteka svih zakonom predviđenih rokova i kao takav protivan je odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana jer ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SRBiH“ br. 14/78, 12/87 i 26/90 i „Službeni list RBiH“ broj 13/94) relevantne odredbe glase:

Član 12. stav 1.

Sudovi i drugi organi koji rješavaju o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama, dužni su da u aktima kojima rješavaju o tim pravima označavaju nekretnine prema podacima premjera i katastra zemljišta i da te akte po njihovoj pravosnažnosti dostave opštinskom organu uprave nadležnom za poslove katastra.

Član 45.

Podaci premjera i katastarskog klasiranja zemljište o površinama, kulturama, klasama i korisnicima zemljišta izlažu se na javni uvid.

Član 49. st. 1., 2. i 3.

Prilikom izlaganja podataka zainteresovano lice može staviti prigovor na upisane podatke premjera i katastarskog klasiranja zemljišta.

Prigovor se podnosi komisiji za izlaganje i to usmeno prilikom saopštavanja kada se prigovor podnosi na podatke o korisniku, a u pismenoj formi najdalje u roku od osam dana od dana saopštavanja kada se prigovor podnosi na podatke o površini, kulturi i klasi.

Nadležan komisija dužna je da razmotri prigovor i ako nađe da je prigovor opravdan, izvršiće odgovorajuću promjenu podataka utvrđenih premjerom i katastarskim klasiranjem zemljišta, a ako prigovor ne uvaži, izdaće podnosiocu prigovora rješenje o odbijanju prigovora.

Član 50. stav 1.

Na rješenje o odbijanju prigovora iz stava 3. prethodnog člana, može se u roku od osam dana od dana prijema rješenja koje je doneseno povodom prigovora izjaviti žalba. Član 54. stav 1.

Održavanje premjera i katastra zemljišta obuhvata: praćenje, utvrđivanje i snimanje nastalih promjena na zemljištu koje su od uticaja na podatke premjera i katastra zemljišta, provođenje utvrđenih promjena na geodetskim planovima, karti i elaboratu i katastarskom operatu, kao i obnavljanje biljega stalnih geodetskih tačaka.

Član 56. stav 1.

Nadležni opštinski organ uprave u vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta dužan je da otklanja sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elobaratu, planovima, karti i u katastarskom operatu.

Član 60. stav 2.

Promjene korisnika u katastarskom operatu provede se na osnovu pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kao i na osnovu ugovora ovjerenog kod suda.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 03 0 U 009911 12 U od 27. septembra 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. oktobra 2013. godine, a apelacija je podnesena 28. novembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

24. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

25. Ustavni sud zapaža da apelant, zbog odbijanja njegovog „Prigovora na upis u novi katastarski operat“, smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da sporne nekretnine, koje je naslijedio od oca, drži u faktičkom posjedu i da je njihov dugogodišnji savjestan posjednik, te da je zbog te činjenice trebalo izvršiti izmjenu u novom katastarskom operatu, te umjesto SO Živinice, upisati apelanta kao korisnika spornog zemljišta. Tvrdi da se u zemljišnoj knjizi vodi kao vlasnik spornog zemljišta, a ta činjenica tokom postupka nije bila sporna. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da sporno zemljište u konkretnom slučaju predstavlja apelantovu imovinu, koja je zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

26. Iako se apelant nije precizirano pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u pravo apelanta na imovinu, jer u postupku koji je okončan osporenom presudom apelant nije ostvario promjenu upisa prava korištenja na nekretninama u novom katastarskom operatu, za koju smatra da mu je zakonom zajamčena, zbog, kako apelant tvrdi, činjenice što su se nadležni organi u postupku, koji je okončan osporenom presudom, svojim tumačenjem zakona i odbijanjem da „isprave grešku upisa u katastarskom operatu“, umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje prava na imovinu, što je rezultiralo navodnom povredom prava na imovinu.

27. Stoga, za Ustavni sud ostaje da odgovori na sljedeća pitanja: a) da li je miješanje predviđeno zakonom, b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i c) da li je miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.

28. Prije svega, Ustavni sud iz navoda apelacije zapaža da se apelantov prigovor na upis u katastarskom operatu odnosio na ispravku greške u katastarskom operatu, u smislu člana 56. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, budući da apelant upravo ukazuje na proizvoljnu primjenu tog člana od Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud prilikom odlučenja, između ostalog, pozvao na član 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta koji propisuje da je nadležni općinski organ u vršenju poslova održavanja premjera i katastra zemljišta dužan da otklanja sve nedostatke i propuste u snimanju detalja, geodetskom elaboratu, planovima, karti i u katastarskom operatu. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, uvidom u spis predmeta, utvrdio da upis u novi katastarski operat na SO Živinice nije izvršen na osnovu bilo kakve greške, odnosno nedostatka ili propusta koji ima u vidu odredba člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, već da je upis izvršen na zakonit način po proceduri propisanoj tim zakonom. U takvim okolnostima, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odrede člana 56. stav 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prilikom odlučenja uzeo u obzir i odredbe čl. 49. i 50. Zakona o premjeru i katastru zemljišta prema kojima je apelantov prigovor podnesen neblagovremeno i usmjeren prema nenadležnom organu, pri čemu je Kantonalni sud imao u vidu, s obzirom na činjenično stanje predmeta, da je apelant zahtjev očito trebao usmjeriti prema nadležnom sudu koji je jedini ovlašten da u parničnom postupku odlučuje o osnovanosti upisanih prava na spornom zemljištu. Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba Zakona o premjeru i katastru zemljišta na kojima je Kantonalni sud zasnovao svoju odluku, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu u okolnostima konkretnog slučaja bilo zakonito.

29. Sljedeće pitanje koje se nameće u vezi sa ovim ustavnopravnim sporom, jeste predstavljaju li citirane odredbe, kao takve, izraz javnog interesa. Ustavni sud zapaža da je relevantnim odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta propisana procedura za korekciju upisa u katastarskom operatu koje propisuju precizne zakonske rokove u okviru kojih su se mogli staviti prigovori na podatke na upis u novi katastarski operat nakon izlaganja nekretnina, odnosno propisuje koje to nedostatke nadležni organ uprave može da otkloni. Ustavni sud smatra da se radi o jasnim zakonskim odredbama i da se javni interes ogleda u potrebi da se podaci o nekretninama vode na jednoobrazan način i po jasno propisanoj proceduri, kako bi se podaci iz katastarskog operata zaštitili od mogućih zloupotreba, a što svakako predstavlja javni interes, s obzirom na značaj katastarske evidencije kao javnog registra.

30. Na kraju, Ustavni sud mora razmotriti pitanje da li je miješanje proporcionalno cilju koji se želio postići, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.

31. Ustavni sud smatra da su relevantne zakonske odredbe koje je imao u vidu Kantonalni sud srazmjerne cilju kojem se težilo, te da iste u konkretnom slučaju ne predstavljaju preveliki teret za apelanta. Navedeno i stoga što apelant ima na raspolaganju mogućnost da u parničnom postupku ishodi odluku koja će biti podobna, u smislu člana 60. stav 2. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, za promjenu upisa korisnika na spornom zemljištu, što je u okolnostima konkretnog slučaja način da apelant ostvari traženu promjenu upisa u novom katastarskom operatu na spornim nekretninama.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da u predmetnom postupku nije došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je miješanje u apelantovu imovinu, odnosno odbijanje prijedloga za promjenu upisa u novi katastarski operat izvršeno u skladu sa zakonom u cilju postizanja legitimnih ciljeva u javnom interesu i uz poštovanje principa proporcionalnosti između prava na imovinu i javnog interesa.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4902/13 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio