Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3045/16 (Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka)

Odluka donesena 20. 07. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3045/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 07. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. jula 2016. godine, u predmetu broj AP-3045/16, rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bnja Luke, kojeg zastupa Stevan Dimitrijević advokat iz Banja Luke, podnio je 15. jula 2016.godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog „nepostupanja Okružnog privrednog suda u Banja luci u predmetu broj 57 0 Ps 114426 15 Ps i donošenja odluke u razumnom roku.

2. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje pravosnažne presude broj: 57 0 Ps 086548 10 Ps od 31. decembra 2015. godine u predmetu broj 57 0 Ps 086548 16 lp, do okončanja postupka po protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) s obzirom da ovi predmeti čine pravno jedinstvo i nedjeljivu cjelinu“

3. „Audi Centar“ doo Banjaluka (u daljnjem tekstu : tužilac izvršenja) je 11. maja 2010. godine podnio Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci tužbu protiv apelanta radi isplate 132.721,77 KM.

4. Apelant je 5. novembra 2014. godine u istom ovom postupku podnio protivtužbu, pa je Okružni privredni sud na pripremnom ročištu od 19. juna 2015. godine razdvojio postupak po protivtužbi od postupka po tužbi, te je nastavio da vodi postupak po tužbi u predmetu broj 57 0 Ps 086548 10 Ps dok je postupak po protivtužbi apelanta zaveden pod brojem 57 0 Ps 114426 15 Ps.

5. Odlučujući u predmtu broj 57 0 Ps 086548 10 Ps Okružni privredni sud je donio presudu od 31. decembra 2015. godine kojom je u cijelosi udovoljeno tužbenom zahtjevu. Apelant je protiv navedene presude podnio žalbu Višem privrednom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud). Viši privredni sud je donio presudu broj 57 0 Ps 086548 10 Ps od 27. maja 2016. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

6. Apelant je 24. juna 2016. godine izjavio reviziju protiv drugostepene presude o kojoj još nije odlučeno.

7. Okružni privredni sud je donosi rješenje o izvršenju broj 57 0 Ps 086548 16 lp od 7. jula 2016. godine, kojim dopušta prinudno izvršenje presude broj 57 0 Ps 086548 10 Ps od 31. decembra 2015. godine na računima apelanta. Apelant je 12. jula 2016. godine uložio prigovor na ovo rješenje o kojem Okružni privredni sud nije donio odluku.

8. U postupku po protivtužbi (broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) Okružni privredni sud nije zakazao ni privremeno ročište.

9. Apelant smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da Okružni privredni još uvijek nije zakazao pripremno ročište u postupku po njegovoj protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) iako je istom sudu upućivao urgencije i to 21. januara 2016. godine i 17. juna 2016. godine, te stoga smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se „nalaže Okružnom privrednom sudu da uzme u rad predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps“. Istovremeno apelant je predložio da „Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „zabraniti izvršenje pravosnažne presude broj: 57 0 Ps 086548 10 Ps od 31. decembra 2015. godine u predmetu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086548 16 lp do okončanja postupka po protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) s obzirom da ovi predmeti čine pravno jedinstvo i nedjeljivu cjelinu

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U vezi s navedenim, a imajući u vidu sadržaj zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud smatra da okolnosti na koje se pozvao apelant nemaju karakter posebnih okolnosti koje bi opravdavale usvajanje privremene mjere apelanta. Naime, postavljenim zahtjevom za izdavanje privremene mjere apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio izvršenje pravosnažne presude broj 57 0 Ps 114426 15 Ps od 31. decembra 2015. godine u predmetu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086548 16 lp do okončanja postupka po protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) s obzirom da ovi predmeti čine pravno jedinstvo i nedjeljivu cjelinu.

14. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, te navodima da je očigledno da će provođenjem izvršenja apelant pretrpiti štetu budući da će provođenjem izvršnog postupka ostati bez imovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelanta, na kojima zasniva predmetni zahtjev, u okolnostima konkretnog slučaju nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Ovo osobito imajući u vidu odredbe Zakona o izvršnom postupku kojim je reguliran postupak protivizvršenja. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenje takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koja je neophodna u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

15. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3045/16 (Wiener osiguranje Vienna… | Sudska praksa | Aktio