Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3828/13 („Termik“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3828/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3828/13, rješavajući apelaciju „Termik“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Termik“ d.o.o. Banjaluka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 088098 10 Mals.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, „Termik“ d.o.o.

Banjaluka u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati „Termik“ d.o.o.

Banjaluka zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Termik“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 088098 10 Mals.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 20. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. maja 2014. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 2. septembra 2010. godine Okružnom privrednom sudu podnio tužbu protiv Veselka Sladojevića, vlasnika „Gradnja plus“ Banjaluka radi isplate duga.

6. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da je Okružni privredni sud dostavio tužbu tuženom na odgovor, kao i da je odgovor tuženog dostavljen apelantu 29. oktobra 2010. godine. Apelant je Okružnom privrednom sudu dostavio očitovanje na odgovor na tužbu 10. novembra 2010. godine.

7. Apelant je u više navrata, 31. januara 2012. godine i 9. avgusta 2012. godine, urgirao da se predmet uzme u rad.

8. Okružni privredni sud je 12. maja 2014. godine donio presudu kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati iznose i kamate na način bliže označen u presudi, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka.

IV.Apelacija Navodi iz apelacije

9. Apelant je istakao da je Okružni privredni sud njegovu tužbu evidentirao pod brojem 57 0 Mals 088098 10 Mals. Nakon podnošenja tužbe apelantu je 29. oktobra 2010. godine dostavljen odgovor tuženog na tužbu, i nakon toga sud nije preduzeo nijednu radnju u predmetu iako je apelant u nekoliko navrata upućivao podneske, bezuspješno moleći sud da što hitnije preduzme zakonom propisane parnične radnje. Apelant je dalje naveo da je od dana podnošenja tužbe do dana pisanja apelacije proteklo više od tri godine, a Okružni privredni sud nije preduzeo nikakvu aktivnost u predmetnoj pravnoj stvari čime su povrijeđeni pravo apelanta na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je na osnovu navedenog predložio Ustavnom sudu da usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, kao i da obaveže Okružni privredni sud da mu isplati pravičnu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.

Navodi iz odgovora na apelaciju

10. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu 12. maja 2014. godine koja je dostavljena parničnim strankama. Sud je konstatovao da je postupak u ovom predmetu završen i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju zbog činjenice da Okružni privredni sud nije postupao po njegovoj tužbi, iako je, do vremena kad je apelacija podnesena, prošlo tri godine od njenog podnošenja, ukazujući da mu je na taj način povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno pravo na pristup sudu, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, Aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

22. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o postupku pokrenutom radi isplate duga, a da je predmet apelacije propust nadležnog suda da u periodu od tri godine procesuira apelantovu tužbu, odnosno da odluči o apelantovim pravima i obavezama građanske prirode, te je stoga u konkretnom predmetu član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. Ustavni sud u konkretnom slučaju primjećuje da je apelant podnio tužbu 2. septembra 2010. godine, te da je presuda u ovom predmetu donesena 12. maja 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine trajanja postupka je period od nešto manje od četiri godine.

24. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama ZPP-a regulisana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja (član 10 ZPP-a), i zapaža da sud nije postupio na takav način. Ustavni sud na osnovu stanja u spisu ne može da pronađe opravdanje zbog čega je bilo potrebno da postupak traje nešto manje od četiri godine, odnosno za potpunu neaktivnost redovnog suda u trajanju od oko tri i po godine. Ustavnom sudu nisu predočeni razlozi zbog čega redovni sud nije preduzeo adekvatne mjere kojima bi se od apelanta, ako su eventualno postojali bilo kakvi nedostaci usljed kojih se ne može zakazati pripremno ročište, zatražilo da otkloni te nedostatke.

25. Uzevši u obzir navedeno, Ustavni sud je stava da je takvo postupanje klasičan primjer postupka u kojem sud nije koristio svoja ovlašćenja i dužnosti iz ZPP-a, a posebno odredbu kojom je propisano da je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje i na praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Uljar i ostali protiv Hrvatske, Aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), prema kojoj je Evropski sud zaključio da redovni sudovi moraju da djelotvorno kontrolišu postupak zato što odlučuju o tome kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju da vode računa o svim zahtjevima zagarantovanim članom 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da Okružni privredni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije dao odgovor na apelantove navode o neprimjerenoj dužini trajanja postupka, osim što je navedeno da je presuda donesena 12. maja 2014. godine i da je time postupak okončan pa da bi apelaciju trebalo odbiti kao neosnovanu. Nasuprot tome, Ustavni sud iz spisa predmeta nije mogao da utvrdi niti jedan razlog iz kog bi proizlazilo da je apelant svojim ponašanjem uticao na dužinu trajanja postupka.

27. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud je stava da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

28. Apelant je naveo da mu je, osim prava na suđenje u razumnom roku, ponašanjem Okružnog privrednog suda povrijeđeno i pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s pravom na pravično suđenje. S obzirom na to da povredu tih prava apelant zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra kako nema potrebe da se oni posebno ispituju u odnosu na ove navode.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

31. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o predmetu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 450,00 KM koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je postupak u predmetu po apelantovoj tužbi trajao nešto kraće od četiri godine, pri čemu se bilježi potpuna neaktivnost redovnog suda u trajanju od oko tri godine i šest mjeseci za što redovni sud uopšte nije ponudio razloge kojima bi opravdao takvu dužinu postupka, a iz spisa predmeta ne može da se utvrdi da je takvoj dužini trajanja postupka doprinio apelant.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (1) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3828/13 („Termik“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio