Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-132/15 (ZZ "Brka" Brčko)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-132/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-132/15, rješavajući apelaciju ZZ "Brka" Brčko, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela ZZ "Brka" Brčko, protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 059644 14 Už od 23. oktobra 2014.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ZZ "Brka" Brčko (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnijela je 9. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 059644 14 Už od 23. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelanticina žalba podnesena protiv presude, kojom je odbijena apelanticina tužba podnesena protiv tužene (Apelaciona komisija Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH) radi poništenja njenog rješenja.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Apelacioni sud navodi da je u konkretnom upravnom sporu apelantica tražila da sud donese presudu kojom će uvažiti njenu tužbu i poništiti oba upravna akta, rješenje tužene kojim je odbijena njena žalba izjavljena protiv rješenja Odjeljenja za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu (u daljnjem tekstu: prvostepeni upravni akt), kojim je odbijen apelanticin zahtjev za podsticaj u poljoprivrednoj proizvodnji za 2011. godinu za proizvodnju kukuruza i soje, stoga što ne ispunjava kriterije za ostvarivanje podsticaja propisane odredbom člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) Pravilnika o načinu i uslovima za podsticaj u poljoprivrednoj proizvodnji za 2011. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Dalje se navodi, da je u konkretnom upravnom sporu sporno da li je apelantica ispunila uvjet za dodjelu podsticaja za proizvodnju kukuruza i soje, propisan u odredbi člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) Pravilnika, o pravu vlasništva ili pravu korištenja zemljišta na kojem je zasadila kukuruz i soju, dostavljanjem Ugovora o zakupu sklopljenim sa ZZ „RATAR" u likvidaciji Brka, kao zakupodavcem, stoga je zadatak prvostepenog suda bio da raspravi i utvrdi da li su organi uprave u rješavanju ove upravne stvari, zbog stava da ta dokumentacija nije valjan dokaz o pravu korištenja zemljišta, povrijedili, na štetu apelantice, propis (Pravilnik) na temelju kojeg su rješavali konkretnu upravnu stvar. Također se navodi, da je prvostepeni sud razmatrajući tužbu, osporene upravne akte i cjelokupni upravni spis, pošto je utvrdio da je apelantica kukuruz i soju zasijala na zemljištu na kojem je zakupodavac (ZZ „RATAR" u likvidaciji Brka) „upisan samo kao titular posjedovnih prava", dok je Brčko distrikt BiH upisan kao „korisnik svojine", a da je Pravilnikom u odredbi člana 9. stav 1. tačka a) alineja 5) za dobivanje podsticaja, propisan uvjet da je vlasnica ili korisnica zemljišta i da joj u tu svrhu može poslužiti, između ostalog, ugovor o zakupu, pa kako je apelantica dostavila dokaz o zakupu sa zakupodavcem koji nije vlasnik zemljišta, prvostepeni sud je zaključio da nije „dokazao da ispunjava uslove za dobivanje podsticaja" i da su stoga oba upravna akta „pravilna i zakonita, jer su zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava". Apelacioni sud zaključuje, da kada je prvostepeni sud ispitivao da li apelantica ispunjava sve kriterije propisane Pravilnikom za dodjelu sredstava podsticaja, u koje se ubraja i valjanost Ugovora o zakupu, (budući da raspolagati zemljištem u vlasništvu Brčko distrikta BiH može samo Distrikt, a davanje u zakup je također čin raspolaganja, što znači da je trebalo ispitati da li je apelantica Ugovor o zakupu zemljišta sklopila sa vlasnikom zemljišta), da time prvostepeni sud (a ni organi uprave, koji su donijeli osporene akte) nije imao pogrešan pravni pristup u rješavanju konkretne upravne stvari i nije nepravilno tumačio navedenu odredbu Pravilnika na temelju koje se rješava upravna stvar obzirom da ZZ ,,RATAR“ u likvidaciji Brka (zakupodavac) nije vlasnik zemljišta i nije imao zakonske ovlasti raspolagati zemljištem čiji je vlasnik Brčko distrikt BiH, već je na podlozi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenilo odredbe materijalnog prava.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-132/15 (ZZ "Brka" Brčko) | Sudska praksa | Aktio