Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/16 (S. B.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2479/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2479/16, rješavajući apelaciju Stevana Bukinaca, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stevan Bukinac, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 005730 15 Rsž 2 od 21. marta 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stevan Bukinac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banovića, kojeg zastupa Kemal Đulović, advokat iz Živinica, podnio je 10. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 005730 15 Rsž 2 od 21. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant (vlasnik SZR „Autoservis“ Banovići) da na ime tužitelja (S. G.), po osnovu neuplaćenih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, kod nadležnog Fonda PIO/MIO, za određeni vremenski period, uplati određeni novčani iznos.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Kantonalni sud navodi da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je tužitelj bio uposlenik apelanta, u određenom vremenskom periodu, po osnovu ugovora o zapošljavanju, da je dana 18. novembra 2005. godine došlo do zaključenja sudske nagodbe, te da je na osnovu iste tužitelju za određeni period po osnovu neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa isplaćen određeni novčani iznos, a da tužitelju u određenom periodu nisu uplaćeni doprinosi za PIO, da je vještačenjem utvrđeno da neuplaćeni doprinosi za navedeni period iznosi dosuđeni iznos, da je obračun izvršen u skladu sa uputstvom direktora Federalnog zavoda za PIO. Dalje se navodi, da je odredbom člana 11. Zakona o doprinosima, propisano da se doprinosi obračunavaju pri obračunu plaće, a dospijevaju za plaćanje istovremeno sa isplatom plaće, a da je odredbom člana 2. stav 1. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa, propisano da osnovica ne može biti niža od najniže plaće utvrđene odredbama propisa o radu. Kantonalni sud konstatuje da iz zaključenog ugovora o zapošljavanju, parničnih stranaka, proizlazi da je ugovoreno da tužitelju pripada mjesečna plaća u visini zagarantovanog ličnog dohodaka, te da je pravilno prvostepeni sud cijenio, a kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, iz predmeta broj P 655/04 u kojem je došlo do zaključenja sudske nagodbe, da su prema tužitelju od strane apelanta do sedmog mjeseca 1999. godine izmirene obaveze koje se tiču plaće, toplog obroka i regresa, a apelant izvedenim dokazima suprotno nije dokazao, a da su za period od 1. avgusta 1999. godine pa do 18. maja 2005. godine, navedena davanja utvrđena i isplaćena kroz zaključenu sudsku nagodbu, te da tužitelju za utuženi period pripadaju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, bez obzira što nije utvrđena visina iznosa plaća koje su tužitelju isplaćene do avgusta 1999. godine, te bez obzira što se iz zaključene sudske nagodbe nije mogla utvrditi struktura isplaćenog iznosa, s tim da prvostepeni sud pravilno utvrđuje, a na osnovu vještaka ekonomske struke, da su isplaćeni iznosi po osnovu plaća, u periodu na koji se odnosi nagodba, u svakom slučaju manji od iznosa koji za utuženi period predstavlja najniža plaća. Također se navodi, da je visinu tužbenog zahtjeva prvostepeni sud pravilno utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, jer je vještak obračun izvršila prema osnovici koja je važila u momentu vršenja obračuna, na način da je za određeni period, uzela u obzir osnovicu u skladu sa uputstvom direktora Federalnog zavoda PIO/MIO, te bez obzira što takvo uputstvo nije sastavni dio nalaza, žalbeni navodi apelanta u tom smislu se ne mogu prihvatiti odnosno uticati na pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja vještaka, jer je zadatak vještaka i bio da nalaz uradi prema podacima PlO-a, pravashodno cijeneći da je vještak na glavnoj raspravi dao iscrpno izjašnjenje na takvu primjedbu apelanta. Prema ocjeni Kantonalnog suda apelant je predloženim i izvedenim dokazima, propustio dokazati činjenično stanje suprotno od onog koje je utvrdio prvostepeni sud.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/16 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio