Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-474/16 (E. Č. i drugi)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Penzija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-474/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-474/16, rješavajući apelacije Emira Čole i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Emir Čolo, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 017878 13 U od 18. novembra 2015. godine;

Enver Bećirević, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 017845 13 U od 23. novembra 2015. godine;

Emir Osmanagić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018800 13 U od 4. februara 2016. godine;

Hasan Kličić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018781 13 U od 4. februara 2016. godine;

Asim Porčić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018889 13 U od 5. februara 2016. godine;

Senad Ramović, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018645 13 U od 28. marta 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-474/16 Emir Čolo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 017878 13 U od 18. novembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

2. AP-475/16 Enver Bećirević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 017845 13 U od 23. novembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

3. AP-1757/16 Emir Osmanagić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018800 13 U od 4. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

4. AP-1758/16 Hasan Kličić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018781 13 U od 4. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

5. AP-1759/16 Asim Porčić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018889 13 U od 5. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

6. AP-2271/16 Senad Ramović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. maja 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018645 13 U od 28. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja tuženog (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojim je apelantu, kao korisniku prava na prijevremenu starosnu penziju priznato pravo na isplatu penzije u određenom mjesečnom iznosu, usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim rješenjem je utvrđeno da su sredstva za isplatu penzije osigurana i isplaćena iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine, kao i da apelantu prestaje pravo na penziju po Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-474/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

U toku postupaka, utvrđeno je, između ostalog, da je apelantima priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju pod povoljnijim uslovima u skladu sa članom 48. stav 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o službi u OS BiH). Nadalje, konstatovano je da odredba člana 117. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) propisuje, pored ostalog, da će se za pokriće penzija koje se ostvaruju pod povoljnijim uslovima u odnosu na uslove utvrđene ovim zakonom, osigurati sredstva u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine. Isto tako, konstatovano je da odredba člana 51. navedenog zakona propisuje da se usklađivanje penzija vrši mjesečno po potrebi na osnovu sredstava dodijeljenih za isplatu penzija, koje odredbe se shodno članu 54. Zakona o službi u OS BiH primjenjuju i u slučaju usklađivanja penzija ostvarenih pod povoljnijim uslovima, na osnovu odredaba člana 48. stav 4. Zakona o službi u OS BiH. Iz relevantnih odredaba Zakona o PIO proizilazi da se usklađivanje penzija vrši mjesečno, na osnovu sredstava dodijeljenih za isplatu penzija, pa tako i isplata penzija ostvarenih pod povoljnijim uslovima predstavlja tehničko pitanje o kojem se ne vodi upravni postupak i ne donosi rješenje, već se o visini isplatnog koeficijenta, korisnici obavještavaju putem uplatnice-čeka. Osim toga, navedeno je da se prema odredbi člana

21. Zakona PIO prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču za slučaj starosti, invalidnosti i smrti, pa se shodno navedenoj odredbi, osiguranicima može priznati pravo na starosnu, invalidsku i porodičnu penziju. Obzirom da je apelantima priznato pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima, zaključeno je da apelanti pravo na istu nisu ostvarili pod uslovima utvrđenim odredbama Zakona o PIO, već pod drugim povoljnijim uslovima, koji su različiti od uslova propisanih za osiguranike kojima je priznato pravo na starosnu penziju primjenom Zakona o PIO. Stoga je članom 117. stav 3. Zakona o PIO, propisano da će se za pokriće penzija koje se ostvaruju pod povoljnijim uslovima osigurati sredstva u Budžetu Federacije BiH, što podrazumijeva i mjesečno usklađivanje isplatnog koeficijenta na osnovu dodijeljenih sredstava, pa on može, ali ne mora biti istovjetan za one penzionere koji su ostvarili pravo na penziju primjenom odredaba Zakona o PIO i za one penzionere koji su ostvarili pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima, primjenom odredaba Zakona o službi u OS BiH, odnosno oni mogu biti različiti što zavisi o visini osiguranih sredstava iz Budžeta Federacije BiH. Najzad, navedeno je da je pravilno utvrđeno da apelantima priznata prava po Zakonu o službi u OS BiH prestaju da važe sa određenim danom, iz razloga što je članom 48.a) stav 1. tačka 4. ovog zakona propisano da sva prava koja su ostvarila lica u skladu sa dosadašnjom odredbom člana 48. stav 4. prestaju da važe sa danom primjene tog zakona. Prema tome, zaključeno je, na osnovu navedenih zakonskih odredaba, da je apelantima pravilno utvrđen isplatni koeficijent, kao i da su pravilno primjenjene odredbe relevantnih zakona, te da u konkretnim slučajevima nisu povrijeđene odredbe procesnog prava.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava iz člana 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. godine. Ustavni sud, sumirajući navode iz apelacija zaključuje da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-474/16 (E. Č. i drugi) | Sudska praksa | Aktio