Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4888/13 (D. G.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4888/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4888/13, rješavajući apelaciju Dragoljuba Gentića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Dragoljuba Gentića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenog protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenog protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Dragoljubu Gentiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Dragoljubu Gentiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Gentića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragoljub Gentić (u daljnjem tekstu: apelant) privremeno nastanjen u Valjevu, Republika Srbija, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat sa Pala, podnio je 26. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonlanog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine, kao i zbog dužine trajanja predmetnog postupka za povrat stana.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) zatraženo je 29. juna 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odjel je 13. jula 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 25. jula 2016. godine, dok Ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 30. juna 1999. godine Službi graditeljstva, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Gradske opštine Mostar – Zapad (u daljnjem tekstu: Služba) podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana u Mostaru u Ulici dr. Ante Starčevića broj 38 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelant je uz zahtjev priložio i Ugovor o zamjeni stanova od 22. septembra 1991. godine, iz koga je vidljivo da je apelant sklopio Ugovor o zamjeni stanova sa Filipom Ujevićem.

6. Služba je donijela Rješenje broj 07/II-3-856/99 od 16. oktobra 2003. godine kojim je odbila apelantov zahtjev kao neosnovan.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Službe od 16. oktobra 2003. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPII-09-03-25-457/03 od 13. novembra 2006. godine kojim je poništeno rješenje Službe i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

8. Odjel je, rješavajući u ponovnom postupku po rješenju Ministarstva, donio Rješenje broj 07/II-3-856/99 od 7. januara 2010. godine kojim je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan.

9. Rješenjem Ministarstva broj UPII-09-03-25-457/03 od 17. decembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Odjela od 7. januara 2010. godine.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 005094 11 U od 31. avgusta 2011. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno rješenje Ministarstva od 17. decembra 2010. godine i prvostepeno rješenje Odjela od 7. januara 2010. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

11. Odjel je, rješavajući u ponovnom postupku po presudi Kantonalnog suda od 31. avgusta 2011. godine, donio Rješenje broj 07/II-3-856/99 od 10. maja 2012. godine kojim je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan, a Anici Marjanović, kao privremenom korisniku, je naložio da sa svim članovima domaćinstva napusti predmetni stan.

12. Ministarstvo je Rješenjem broj UPII-09-03-25-457/03 od 5. novembra 2012. godine odbilo apelanatovu žalbu kao neosnovanu.

13. Kantonalni sud je, u upravnom sporu apelanta protiv tuženog rješenja Ministarstva od 5. novembra 2012. godine, u upravnoj stvari povrata stana u posjed, donio Presudu broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.

14. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud, proizlazi da je apelant protiv navedene presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, o kojem, prema stanju spisa, Vrhovni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumanom roku“. Apelant je ukratko opisao hronologiju predmetnog upravnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te, između ostalog, istakao da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant je istakao da zbog enormno dugog vremenskog perioda odlučivanja o njegovom zahtjevu postupak traje više od 14 godina, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Odjel je u odgovoru na apelaciju naveo da je po apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed, na kojem postoji stanarsko pravo, riješio prema materijalnim i drugim dokazima kojima je raspolagao, a primjenjujući pozitivne propise i ujedno postupajući i provodeći sve odluke drugostepenih organa i sudova. Pored toga, Odjel je istakao da osporene odluke predstavljaju mjeru neophodnu u demokratskom društvu s obzirom da je u postupku njihovog donošenja pružena zaštita pojedincu od proizvoljnog uplitanja drugog pojedinca u uživanje njegovog prava na poštovanje doma, a da nije narušen princip proporcionalnosti.

17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo ostaje u svemu kod svoje presude i datog obrazloženja. Kantonalni sud smatra da je pravilno primijenio pozitivnopravne propise o čemu je dao detaljno obrazloženje, te da takvom odlukom nije došlo do povrede apelantovog prava i da nije povrijeđeno njegovo pravo na dom i na imovinu, predviđeno Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. Pored toga, Kantonalni sud je napomenuo da je protiv presude od 6. septembra 2013. godine apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu FBiH o kojem zahtjevu, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda, Vrhovni sud FBiH nije odlučio.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Načelo efikasnosti Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

19. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. Zakon o stambenim odnosima („Službeni list SRBiH“ br. 14/84, 12/87 i 36/89, „Službene novine Federacije BiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 32. stav 6.

Stanarsko pravo, prilikom zamjene stanova, stiče se danom useljenja na osnovu pravovaljanog ugovora o zamjeni stanova.

22. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 24/03 i 29/03) u releventnom dijelu glasi:

Član 3. st. 1. i 2.

Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva, kao što je utvrđeno članom 6. ZOSO (u daljem tekstu: nosilac stanarskog prava) ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Član 4.

Nosilac stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a)Dopustivost apelacije u odnosu na navode kojima se osporava Presuda Kantonlanog suda broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom ustavu koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

27. U konkretnom slučaju, apelant je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje osporene Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 007956 13 U od 6. septembra 2013. godine.

28. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija, u tom dijelu, preuranjena.

b)Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka

29. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

35. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Primjenjivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije

36. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam „građanskih prava i obveza“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv. a)Relativni principi

37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, Aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

38. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pokrenut 30. juna 1999. godine, podnošenjem zahtjeva apelanta za vraćanje u posjed predmetnog stana i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Vrhovnim sudom, po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude. Dakle, postupak traje preko 17 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

40. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi pripada li apelantu pravo na vraćanje u posjed stana u Mostaru. Iako su, radi utvrđivanja navedene činjenice, izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se izvesti zaključak da je postupak značajan za apelanta.

41. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način uticao na dužinu trajanja postupka.

42. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 30. juna 1999. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Službi trebalo više od četiri godine da donese prvu odluku u ovom postupku (16. oktobra 2003. godine) kojom je odbijen apelantov zahtjev, koje rješenje je u žalbenom postupku poništeno rješenjem Ministarstva nakon tri godine (13. novembra 2006. godine) i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Nakon toga je Odjel, kao prvostepeni organ, u ponovljenom postupku donio rješenje tek nakon tri godine (7. januara 2010. godine), koje rješenje je u žalbenom postupku potvrđeno rješenjem Ministarstva nakon 11 mjeseci (17. decembra 2010. godine), nakon čega je apelant tužbom pokrenuo upravni spor u kome je Kantonalni sud donio presudu nakon osam mjeseci (31. avgusta 2011. godine) kojom je tužbu uvažio i osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Nakon toga, Odjel je u ponovljenom postupku donio rješenje nakon osam mjeseci (10. maja 2012. godine) koje rješenje je u žalbenom postupku potvrđeno rješenjem Ministarstva nakon pet mjeseci (5. novembra 2012. godine). Nakon toga, Kantonalni sud je, rješavajući u upravnom sporu protiv spomenutog rješenja Ministarstva, donio presudu nakon 10 mjeseci (6. septembra 2013. godine) kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. Ustavni sud zapaža, što proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda, da je protiv navedene presude Kantonalnog suda od 6. septembra 2013. godine apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, o kojem Vrhovni sud, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio.

43. Promatrajući ovaj postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa i Kantonalnog suda, posebno ako se uzme u obzir da je Ministarstvo svojim rješenjem od 13. novembra 2006. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud svojom odlukom od 31. avgusta 2011. godine poništio rješenja Ministarstva i rješenje Odjela, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.

44. Dakle, Ustavni sud podsjeća na to da se radi o predmetu od posebnog značaja za apelanta, da o apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed nije riješeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo više od 17 godina. Stoga, ocjenjujući ponašanje upravnih organa i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

45. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Budući da je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, kada bez daljnjeg odgađanja ne bi bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).

Pitanje naknade nematerijalne štete

46. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da u odluci kojom usvaja apelaciju odredi naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

47. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. S obzirom na to da postupak traje preko 17 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.550,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu tog prava vidi u tome što postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed, nije završen ni nakon 17 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju nadležnih upravnih organa.

50. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman