Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2969/15 (V. Š.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2969/15

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2969/15, rješavajući apelaciju Veselka Šimića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Veselka Šimića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 016801 11 I od 17. marta 2011. godine.

Ova odluka dostavlja se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Veselko Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Šemsa Droce, advokatica iz Mostara, podnio je 12. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 016801 11 I od 17. marta 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. aprila 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 16. maja 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Osim toga, Ustavni sud je uzeo u obzir Dopis Vlade Zapadnohercegovačkog kantona broj 04-01-49-496/16 od 5. aprila 2016. godine u kojem je opisano postupanje Vlade prilikom planiranja budžeta i dinamika isplata potraživanja povjerilaca po sudskim presudama i rješenjima na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kantona.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 Mal 005119 09 Mal od 15. oktobra 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 005119 10 Gž od 14. decembra 2010. godine, obavezana je Uprava za ceste ŽZH, zastupana po zakonskom zastupniku javnom pravobraniocu Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 2.796,61 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. aprila 2008. godine kao dana nastanka štete pa do isplate, zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 1.782,80 KM.

7. Apelant je 3. februara 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda od 15. oktobra 2010. godine protiv izvršenika.

8. Općinski sud je, postupajući povodom apelantovog prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 64 0 I 016801 11 I od 17. marta 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit banke d.d. Mostar i Nove banke A. D. Iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćno rješenje o izvršenju Općinski sud dostavio UniCredit banci d.d. Mostar u aprilu 2011. godine.

9. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da: „Izvršenikov dužnik ne namjerava provesti rješenje suda bez odluke o redoslijedu isplata koji utvrđuje Zapadno hercegovački kanton. Nadalje, apelant je, između ostalog, istakao da je učesnik u postupku [...] i pored toga što je bio svjestan obaveza utvrđenih u sudskom postupku u Budžetu na ime izvršenja sudskih presuda i rješenja o izvršenju uvijek predviđao nedovoljne iznose [...].“ Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, dostavi odluku Vladi Zapadnohercegovačkog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako da preduzme odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje za koje posjeduje izvršnu sudsku odluku na teret budžetskih sredstava Zapadnohercegovačkog kantona.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko naveo da pred tim sudom nije povrijeđeno niti jedno apelantovo pravo na koje se poziva u apelaciji. Naime, Općinski sud je istakao da su tačni navodi iz apelacije koji se odnose na donošenje rješenja o izvršenju od 17. marta 2011. godine, kao što je tačno da je predmetno rješenje dostavljeno na izvršenje izvršenikovom dužniku (banci) na provođenje, na koji način je sud preduzeo sve radnje u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. Također, Općinski sud je naveo da je apelant u apelaciji naveo nepostupanje izvršenikovog dužnika (banke), te Zapadnohercegovačkog kantona, te je ocijenio da se predmetna apelacija ne odnosi na taj sud. Međutim, opreza radi je predložio da se apelacija u odnosu na Općinski sud odbije kao neosnovana.

c) Dopis Vlade Zapadnohercegovačkog kantona broj 04-01-49-496/16 od 5. aprila 2016. godine

12. Vlada Zapadnohercegovačkog kantona je u dopisu navela da, uvažavajući stav Ustavnog suda da je odredbom člana 138. Zakona o izvršnom postupku stavljen „pretjeran teret na apelante“ i da zbog toga nije zadovoljen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca, Ministarstvo finansija i pored toga nije moglo omogućiti izvršenje svih pravomoćnih sudskih odluka zbog toga što u budžetu Kantona nije bilo dovoljno sredstava za podmirenje povjerilaca koji posjeduju izvršne sudske odluke, zbog čega ta potraživanja nisu mogla biti realizirana u razumnom roku, a da se istovremeno ne ugrozi funkcioniranje Zapadnohercegovačkog kantona. Navedeno je da je Kanton u budžetu za 2015. godinu za podmirenje predmetnih obaveza utvrdio iznos od 300.000,00 KM, što je za tri puta više nego za 2014. godinu, te da je isti iznos predviđen i u budžetu za 2016. godinu, čime je Zapadnohercegovački kanton pokazao ozbiljnost namjere da izvrši postepeno izmirenje obaveza prema povjeriocima. Vlada je dalje navela da je Ministarstvo finansija Zapadnohercegovačkog kantona u fiskalnoj 2015. godini sa svoje pozicije „Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju“ namjenski utrošilo sva sredstva predviđena budžetom. Osim toga, ta je pozicija u budžetu unutrašnjom preraspodjelom uvećana za oko 15.000,00 KM, tako da su izvršena sredstva veća nego što su predviđena budžetom za navedeni iznos. Prilikom plaćanja strogo se poštovao redoslijed zaprimanja sudskih izvršenja, a plaćanja su rađena u komunikaciji s bankom kod koje Kanton ima otvoren transakcijski račun. S ciljem implementacije odluka Ustavnog suda, Ministarstvo finansija je sugeriralo Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da svake naredne godine planira veći iznos sredstava u odnosu na do sada planirane iznose u skladu s finansijskim mogućnostima Kantona, za postepene isplate dugovanja. Vlada je ukazala da ukupna potraživanja koja povjerioci imaju prema Kantonu ne mogu biti isplaćivana znatno većom dinamikom od sada predviđene jer bi se u suprotnom ugrozilo redovno finansiranje Kantona, što ne smije biti dovedeno u pitanje izvršavanjem pravomoćnih sudskih odluka, zbog čega se rješenje traži u postepenoj realizaciji tih potraživanja. Postojeća situacija u pogledu priliva sredstava i stanja trenutne likvidnosti dovela bi u pitanje redovnu isplatu plaća i naknada budžetskim korisnicima, finansiranje zakonskih obaveza Kantona, te obaveza prema dobavljačima tako da, uzevši u obzir ukupna potraživanja koja povjerioci imaju prema Kantonu, ona ne mogu biti isplaćena u kratkom roku, ali se preduzimaju mjere da se kontinuiranim planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine steknu uvjeti da se isplata povjeriocima izvršava u razumnom roku. Konačno, Vlada je ukazala da iz navedenog proizlazi da Vlada i Ministarstvo finansija ni u kojem slučaju nisu odbili izvršenje pravomoćnih odluka suda, niti sprečavali da se takve odluke izvršavaju, ili na bilo koji drugi način onemogućavali njihovo izvršenje, odnosno da je vidljivo da je razlog za neizvršenje predmetnog pravomoćnog rješenja suda kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude sadržan isključivo u nedostatku sredstava u budžetu Kantona, kao i to da Kanton kontinuirano stvara uvjete za njihovu postepenu realizaciju i iznalazi moduse kako izvršiti isplatu svim povjeriocima u razumnom roku. V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

[…] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

14. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

15. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

16. U Ustavu Zapadnohercegovačkog kantona („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona ” br. 1/96, 2/99, 14/00, 17/00, 1/03, 10/04, 17/11) relevantne odredbe glase: Član 12.

U ostvarivanju svojih ovlasti Kanton:

a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje sukladno Ustavu Federacije i ovom Ustavu, […] B. Izvršna vlast kantona Član 36.

Premijer odgovara za:

[…]

h) provođenje politike i provedbu propisa Kantona uključujući osiguranje izvršavanja odluka Kantonalnog suda i sudova Federacije, […]

17. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2013. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona http://www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba/) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 200.000,00 KM.

18. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2013. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantna odredba glasi:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji ''Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju'' onim redom kojim su povjeritelji stekli pravo namirivanja.

19. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2014. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona http://www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba/) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 100.000,00 KM.

20. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2014. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 3/13, 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji “Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju’’.

21. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2015. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona http://www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba/) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 300.000,00 KM

22. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2015. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 3/13, 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji ''Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju''.

VI.Dopustivost i meritum

23. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantona - razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

24. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imatelji izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 i u pogledu merituma apelacije mogu primijeniti i na ovaj predmet, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

25. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz dopisa Vlade Zapadnohercegovačkog kantona vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zapadnohercegovačkog kantona, povećavanjem planiranih finansijskih sredstava u budžetu, kao i preraspodjelom raspoloživih sredstava za isplatu povjerilaca. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Zapadnohercegovačkog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Kantonu, Vlada Zapadnohercegovačkog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelant, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćne sudske odluke, neće moći naplatiti svoje potraživanje za nekoliko godina.

26. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje obuhvaća i faze nakon donošenja presude, odnosno izvršni postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv Bosne i Hercegovine (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. god.).“

27. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u toj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

28. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju još jednom podsjeća da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona tek preduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja, iz čega proizlazi da će apelant morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanta da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njegovu korist, povrijeđeno apelantovo prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2969/15 (V. Š.) | Sudska praksa | Aktio