Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5299/15 (Mikrokreditna fondacija „MELAHA“ Sarajevo)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5299/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5299/15, rješavajući apelaciju Mikrokreditne fondacije „Melaha“ Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mikrokreditne fondacije „Melaha“ Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 234629 12 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 65 0 I 234629 12 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Mikrokreditnoj fondaciji „Melaha“ Sarajevo u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici Mikrokreditnoj fondaciji „Melaha“ Sarajevo zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mikrokreditna fondacija „Melaha“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 234629 12 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. januara 2016. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 30. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 65 0 P 180810 11 P od 14. marta 2011. godine protiv izvršenika Smaila Špage (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga u iznosu od 4.447,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, i to pljenidbom do ½ plaće izvršenika koju ostvaruje u Privatnoj stomatološkoj ordinaciji Špago dr. Smail, čije je sjedište u Sarajevu.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 234629 12 I od 22. februara 2012. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
7. Budući da predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno, a izvršenik je odbio da obavijesti sud o provođenju rješenja o izvršenju, odnosno nije obavijestio apelanticu da postoje smetnje u provođenju predmetnog rješenja, apelantica je podneskom od 6. juna 2012. godine predložila da Općinski sud, u skladu sa odredbama člana 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odredi novčanu kaznu poslodavcu izvršenika - Privatnoj stomatološkoj ordinaciji Špago dr. Smail sa sjedištem u Sarajevu.
8. Apelantica je podnescima od 6. septembra i 22. novembra 2012. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud konkretni predmet hitno uzme u rad.
9. Nakon toga apelantica je podneskom od 3. oktobra 2014. godine predložila promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno predložila izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu Privatne stomatološke ordinacije Špago dr. Smail, sa sjedištem u Sarajevu, a koja je vlasništvo izvršenika i koja se vodi kod Vakufske banke d.d. Sarajevo.
10. Apelantica je podnescima od 12. decembra 2014. godine i 5. februara, 13. aprila, 31. augusta, 12. i 29. oktobra 2015. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud donese odluku o podnesku kojim je tražila promjenu predmeta i sredstva izvršenja, da ubrza rad na konkretnom predmetu i da je obavijesti o poduzetim radnjama.
11. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da skoro četiri godine (do dana podnošenja apelacije) čeka na okončanje sudskog postupka, pri čemu više od godinu dana čeka na odluku Općinskog suda povodom podneska od 3. oktobra 2014. godine kojim je predložena promjena predmeta i sredstva izvršenja. Apelantica je predložila da Ustavni sud odluči i o odštetnom zahtjevu, odnosno da obaveže Federaciju BiH da joj isplati iznos od 5.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što sudska odluka u predmetnoj pravnoj stvari nije donesena u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje neizvršavanja pravosnažnog rješenja, kojim je određeno izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Općinskog suda od 14. marta 2011. godine, odnosno neodlučivanja o njenom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja od 3. oktobra 2014. godine, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
18. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
19. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
21. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Općinskog suda od 14. marta 2011. godine, te da apelantica nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodila traženo izvršenje.
22. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
23. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je Općinski sud odlučio o njenom prijedlogu od 3. oktobra 2014. godine kojim je tražila promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
27. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26) a)Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelantica 30. decembra 2011. godine pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirala svoje potraživanje, ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije u cjelini okončan i da traje duže od četiri i po godine.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet ne može smatrati naročito složenim.
31. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je podnescima u više navrata urgirala postupanje Općinskog suda. Dakle, apelantica je preduzimala radnje koje su joj bile na raspolaganju kako bi ubrzala postupak izvršenja. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanticu, Ustavni sud zapaža da je u pitanju izvršni postupak radi provođenja sudske odluke kojom je apelantici dosuđen određeni novčani iznos na ime duga, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.
32. Razmatrajući postupanje Općinskog suda u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenje presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon više od četiri i po godine nije okončao predmetni izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 30. decembra 2011. godine, rješenje o izvršenju donio 22. februara 2012. godine, odnosno nakon gotovo dva mjeseca. Također, Ustavni sud zapaža da, i pored brojnih podnesaka apelantice kojima je tražila da se izvršeniku odredi novčana kazna zbog neprovođenja izvršenja (6. juna 2012. godine), zatim, više urgencija kojima je zahtijevala hitno postupanje tog suda u konkretnom predmetu (6. septembra i 22. novembra 2012. godine, 12. decembra 2014. godine i 5. februara, 13. aprila, 31. augusta, 12. i 29. oktobra 2015. godine), kao i njenog zahtjeva za promjenu predmeta i sredstva izvršenja (3. oktobra 2014. godine), Općinski sud nije odlučio. Pored toga, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, do dana donošenja ove odluke, nije dostavio odgovor na apelaciju iz čega proizlazi da nema opravdanja za navedenu neaktivnost Općinskog suda. Prema tome, uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak koji se, po izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od četiri i po godine može isključivo pripisati Općinskom sudu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period duži od četiri i po godine u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.
33. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost Općinskog suda, a naročito činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. Apelantica traži da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se izvršni postupak prema odredbama ZIP-a smatra hitnim i da traje duže od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos je apelantici dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, imajući u vidu da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje duže od četiri i po godine i kada još uvijek nije okončan zbog toga što je Općinski sud, nepreduzimanjem izvršnih radnji u značajnim vremenskim periodima, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman