Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3124/16 (Z. T.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3124/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3124/16, rješavajući apelaciju Zlatka Trebinjca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Trebinjca podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj: 53 0 P 016088 15 Gvlž od 20. juna 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatko Trebinjac (u daljem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 22. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj: 53 0 P 016088 15 Gvlž od 20. juna 2016. godine.
2. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti tužiocima u predmetnom postupku i svim trećim licima korištenje imovine koja se nalazi u Neumu, a koja je pobliže navedena u apelaciji, čiji vlasnik je bio apelantov otac, dok se ne provede ostavinski postupak iza apelantovog umrlog oca koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, odnosno da Općinski sud u Mostaru, Kantonalni sud i Općinski sud u Čapljini obustave postupke koji se vode u vezi predmetnih nekretnina do okončanja ostavinskog postupka iza apelantovog umrlog oca.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj: 53 0 P 016088 12 Gž 2 od 8. marta 2013. godine, uvažena je žalba tužilaca u predmetnom postupku i prvostepeno rješenje Općinskog suda u Čapljini preinačeno je na način da je naloženo apelantu kao tuženom da tužiocima preda ključeve od nasilno promjenjene brave na nekretnini pobliže navedenoj u dispozitivu rješenja, ili da postavi raniju bravu, te da se apelant uzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda i tužiocima nadoknadi troškove parničnog postupka. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka, koji je Kantonalni sud rješenjem broj: 53 0 P 016088 15 Gvl od 27. oktobra 2015. godine odbio kao neosnovan. Apelant je protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda podnio žalbu. Kantonalni sud je rješenjem broj: 53 0 P 016088 15 Gvlž od 20. juna 2016. godine žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i pobijano rješenje Kantonalnog suda broj: 53 0 P 016088 15 Gvl od 27. oktobra 2015. godine potvrdio.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz čl. II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozva u apelaciji, odnose isključivo na odluku donesenu u postupku u kome se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovor je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kome se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponavljanje postupka (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku, ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanta, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka koji je pravosnažno okončan. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
7. Budući da se u predmetnom postupku, odlučuje isključivo o procesnim pitanjima, Ustavni sud dalje konstatuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman