Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/16 (H. K.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3185/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3185/16, rješavajući apelaciju Hasana Krehe na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Krehe podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 Iž 022176 16 Iž od 23. juna 2016. godine i Odluke o raspisivanju i održavanju lokalnih izbora 2016. godine Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-02-2-500-1/16 od 4. maja 2016.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Kreho (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 26. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 Iž 022176 16 Iž od 23. juna 2016. godine i Odluke o raspisivanju i održavanju lokalnih izbora 2016. godine Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: CIK) broj: 05-1-02-2-500-1/16 od 4. maja 2016. godine.

2. Apelant je protiv Odluke o raspisivanju i održavanju lokalnih izbora 2016. godine CIK broj: 05-1-02-2-500-1/16 od 4. maja 2016. godine podnio žalbu Apelacionom odjeljenju Sudu Bosne i Hercegovine navodeći da je navedena odluka neustavna, nezakonita i nestručno napisana. Apelant je kao osnov žalbe naveo da je Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine stupio na snagu 7. maja 2016. godine, tj. osmi dan od objavljivanja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj: 31. od 29. aprila 2016. godine, a da je pobijana odluka CIK-a, donesena 4. maja 2016. godine.

3. Sud Bosne i Hercegovine je rješavajući po žalbi apelanta donio rješenje broj: S1 3 Iž 022176 16 Iž od 23. juna 2016. godine kojim je žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja sud je naveo da apelant ne posjeduje pravni interes za podnošenje žalbe, jer nije politički subjekat prijavljen za učešće na Lokalnim izborima 2016. godine, čime bi njegovo pasivno biračko pravo moglo biti povrijeđeno. Navodi da bi kao nosilac aktivnog biračkog prava, apelant imao pravo na ulganje pravnog lijeka samo ako bi njegovo biračko pravo bilo povrijeđeno i to najkasnije u roku od 24. sata od učinjene povrede u izbornom periodu, koji uslovi se nisu stekli na strani apelanta u konkretnom slučaju. Sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo i to da je Odluka CIK-a donesena na osnovu zakonskih ovlaštenja, odnosno na osnovu propisane nadležnosti za donošenje navedenih akata i protiv takve odluke se ne može izjaviti žalba niti voditi upravni spor. Osporeni akt predstavlja akt uprave koji je donesen u okviru poslovanja i protiv njega nije moguće voditi upravni spor i protiv te odluke se ne može izjaviti bilo koji pravni lijek.

4. Apelant je u apelaciji naveo da su osporenim odlukama povrijeđena prava propisana Evropskom konvencijom i drugim Međunarodnim aktima. Međutim, Ustavni sud zaključuje iz sadržaja apelacije da se apelant u apelaciji primarno poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, povredu prava propisanih članovima 3., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i povrede prava propisanih članovima 7. i

21. Opšte deklaracije o pravima čovjeka. Apelant ističe da je CIK kršenjem zakona i ustava donio osporenu Odluku o raspisivanju izbora prije nego što je Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine stupio na snagu, zbog čega je apelant Sudu BiH i podnio žalbu protiv takve odluke. Apelant ističe da su neosnovani navodi Suda BiH istaknuti u osporenom rješenju da apelant nema pravni interes za podnošenje žalbe na osporenu Odluku CIK. Ističe da apelant ima lični, javni interes, da je politički aktivan i motivisan kako ličnim tako i opštim interesom, da je dva puta bio nezavisni kandidat za općinsko Vijeće na lokalnim izborima 1997. i 2000. godine, kao i kandidat političke stranke za načelnika Općine Zenica na lokalnim izborima 2004. godine. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporeno rješenje Suda BiH i osporenu odluku CIK-a.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku Suda BiH, kojom se odlučilo o procesnom pitanju dozvoljenosti apelantove žalbe na odluku CIK i same odluke CIK-a u vezi sa raspisivanjem i održavanjem izbora 2016. godine. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch v. France (vidi, Pierre-Bloch protiv France, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani za prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine; Paksas protiv Litva aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – raspisivanje i održavanje izbora 2016. godine i odbacivanje apelantove žalbe kao nedopuštene podnesene protiv osporene Odluke CIK-a, ne ulazi u domen prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te s obzirom na to ne pokreće ni pitanje prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. S obzirom na navedeno, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Apelant nadalje smatra da su osporenim odlikama povrijeđena njegova prava garantovana čl. 13. i 14. Evropske konvencije, te čl. 3., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i član 7. i 21. Opšte deklaracije o pravima čovjeka (kojim se garantuju jednaka prava na uživanje političkih i građanskih prava, biranja i pristupa javnoj službi i pravo na zabranu diskriminacije). Međutim, Ustavni sud ponovo primjećuje da apelant apelacijom osporava odluku procesnog karaktera kojom je samo utvrđeno da apelant nije ovlašten za podnošenje žalbe protiv odluke CIK, kojom su raspisani izbori za 2016. godinu. Stoga slijedi da osporenim odlukama protiv kojih je apelant podnio apelaciju nije odlučivano o pravima apelanta garantovanim navedenim odredbama iz čega proizlazi da je apelacija u odnosu na navodne povrede ovih prava takođe ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/16 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio