Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-726/16 (N. M.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-726/16
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 726/16, rješavajući apelaciju Neđe Mišeljića , na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Neđe Mišeljića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 173699 13 Rs od 10. aprila 2015. godine i Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine, koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Mišeljića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 173699 13 Rs od 10.
aprila 2015. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Neđo Mišeljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 12. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda redovnih sudova i zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem su donesene Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Rs 173699 13 Rs od 10. aprila 2015. godine i Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine, a koji se nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 22. marta 2016. godine, a od Vrhovnog suda 12. aprila 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 19. aprila 2016. godine, Okružni sud 4. aprila 2016. godine, a Osnovni sud 24. marta 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je 31. jula 2013. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske - Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa.
6. Osnovni sud je rješenjem od 22. avgusta 2013. godine i rješenjima donesenim na ročištima od 15. jula 2014. godine i 22. septembra 2014. godine tužbu vraćao apelantu radi ispravke i dopune.
7. Apelant je podneskom od 30. septembra 2014. godine konačno opredijelio tužbeni zahtjev.
8. Osnovni sud je tokom prvostepenog postupka održao ročišta 15. jula 2014. godine, 22. septembra 2014. godine, 31. oktobra 2014. godine, 2. decembra 2014. godine, 22. decembra 2014. godine i 11. marta 2015. godine na kojima su sprovedeni dokazi uvid i čitanje materijalne dokumentacije, saslušanje apelanta u svojstvu parnične stranke i saslušanje svjedoka.
9. Apelant je, prema stanju spisa, Osnovnom sudu dostavio podneske od 13. novembra 2014. godine, 2. decembra 2014. godine, 3. decembra 2014. godine, 23. decembra 2014. godine, što je uzrokovalo odlaganje ročišta s obzirom na to da je bilo neophodno da se tuženoj omogući upoznavanje sa apelantovim podnescima.
10. Osnovni sud je Presudom broj 71 0 Rs 173699 13 Rs od 10. aprila 2015. godine odbio u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev i obavezao apelanta da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka.
11. Nezadovoljan navedenom presudom, apelant je 25. maja 2015. godine izjavio žalbu a Okružni sud je spis predmeta zaprimio 31. jula 2015. godine.
12. Okružni sud je Presudom broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine po službenoj dužnosti ukinuo prvostepenu presudu i apelantovu tužbu odbacio kao nedozvoljenu u odbijajućem dijelu prvostepene odluke o tužbenom zahtjevu apelanta za poništenje rješenja o raspoređivanju na radno mjesto, poništenje rješenja kojim je apelantu izrečena disciplinska mjera i u odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu neisplaćenih plata, otpremnine, poreza i doprinosa. U preostalom odbijajućem dijelu apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
13. Apelant je protiv drugostepene presude 3. februara 2016. godine izjavio reviziju, a Vrhovni sud je predmet zaprimio 8. aprila 2016. godine.
14. Prema stanju u spisu, Vrhovni sud nije donio odluku o izjavljenoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka i osporenim presudama, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da su presude redovnih sudova donesene uz kršenje odredbi Zakona o parničnom postupku a na koje je apelant ukazao tokom postupka, a koji argumenti nisu uvaženi, kao i da je presuda drugostepenog suda donesena uz nepoštivanje člana 8 Zakona o parničnom postupku u pogledu ocjene dokaza. Takođe, apelant je naveo da je pred prvostepenim sudom održano šest ročišta bez ikakve potrebe, da su ročišta nepotrebno odlagana, te da je Osnovni sud nalaganjem nepotrebnog uređenja tužbe odugovlačio predmetni parnični postupak. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je apelantov predmet zaprimio 8. aprila 2016. godine, a da je postupajući sudija u predmetnoj pravnoj stvari, pored apelantovog predmeta, zadužen sa još 191 predmetom od kojih je velika većina prema datumu prijema inicijalnog akta daleko starija od apelantovog. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud smatra da predmetna apelacija nije osnovana, te da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
17. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku s obzirom na to da je prvostepeni spis sa apelantovom žalbom dostavljen Okružnom sudu 31. jula 2015. godine a drugostepena odluka je donesena 18. decembra 2015. godine. S obzirom na navedeno, Okružni sud je predložio da Ustavni sud apelaciju odbaci kao nedopuštenu, odnosno da je odbije kao neosnovanu.
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te je naveo da je taj sud preduzimao procesna ovlašćenja prema Zakonu o parničnom postupku, te da je postupak okončan u razumnom roku, zbog čega smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava navedenih u apelaciji.
V. Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
a)Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant osporava Presudu Okružnog suda broj 71 0 Rs 173699 15 Rsž od 18. decembra 2015. godine i Presudu Osnovnog suda broj 71 0 Rs 173699 13 Rs od 10. aprila 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
23. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan.
24. U konkretnom slučaju parnični postupak o predmetu apelacije je, nakon što je apelant izjavio reviziju, u toku, a apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je Vrhovni sud donio odluku o reviziji.
25. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava, u skladu sa pozitivnim propisima, jeste iscrpljivanje svih mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.
26. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u tom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom vanrednom pravnom sredstvu. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) Ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Dopustivost u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku
28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
31. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 31. jula 2013. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je nešto više od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da se, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja su redovni sudovi trebali riješiti i dokaze koje su sproveli, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
37. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvostepenu presudu od 10. aprila 2015. godine donio nakon proteka jedne godine i devet mjeseci od podnošenja tužbe (31. jula 2013. godine). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u relativno kratkom roku nakon podnošenja tužbe uzeo apelantov predmet u rad i da je rješenjem od 22. avgusta 2013. godine apelantu tužbu vratio radi ispravke i dopune, kao i da je rješenjima koja su donesena tokom pripremnog ročišta od 15. jula i 22. septembra 2014. godine apelantu nalagao ispravku i dopunu tužbe. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant tužbeni zahtjev konačno opredijelio 30. septembra 2014. godine, nakon čega je Osnovni sud u razumnim vremenskim razmacima održao veći broj ročišta (31. oktobra 2014. godine, 2. decembra 2014. godine, 22. decembra 2014. godine i 11. marta 2015. godine) i donio prvostepenu presudu 10. aprila 2015. godine. Takođe, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da je apelant Osnovnom sudu dostavio podneske od 13. novembra 2014. godine, 2. decembra 2014. godine, 3. decembra 2014. godine, 23. decembra 2014. godine, koji su uzrokovali odlaganje ročišta s obzirom na to da je bilo neophodno da se tuženoj omogući upoznavanje sa apelantovim podnescima, iz čega proizilazi da su neosnovani apelantovi navodi da je odlaganjem ročišta Osnovni sud doprinio dužini predmetnog parničnog postupka. S druge strane, u vezi s postupanjem Okružnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet dostavljen Okružnom sudu 31. jula 2015. godine i da je taj sud u relativno kratkom roku, nakon proteka približno pet mjeseci, donio drugostepenu presudu od 18. decembra 2015. godine, kao i da se navedeni predmet od 8. aprila 2016. godine nalazi u radu kod Vrhovnog suda, dakle, nešto više od četiri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da su redovni sudovi u periodu od nešto više od dvije godine donijeli odluke na dvije instance i da se navedeni predmet nalazi u radu kod Vrhovog suda više od četiri mjeseca, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su redovni sudovi svojim postupanjem bezrazložno odugovlačili predmetni postupak koji se prema zakonu smatra hitnim.
38. S druge strane, u pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da je apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka s obzirom na to da je tužbeni zahtjev konačno opredijelio 30. septembra 2014. godine, odnosno nakon proteka više od godinu dana od podnošenja tužbe, kao i da je dostavljanjem podnesaka uzrokovao odlaganje ročišta.
39. Stoga, imajući u vidu postupanje redovnih sudova, te apelantov doprinos dužini postupka, Ustavni sud, na osnovu navedenog, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak koji se smatra hitnim, pored doprinosa apelanta dužini trajanja postupka, traje nešto više od tri godine a ne postoje okolnosti koje ukazuju da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupak.
41. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman