Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-856/14 (M. I.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-856/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 856/14, rješavajući apelaciju Milorada Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 58, člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Ilića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Ilića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 006121 13 Uvp 2 od 5. decembra 2013. godine, Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 006861 13 Uvp od 5. decembra 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 012708 13 U od 29.

decembra 2014. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 22. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud ) zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka (u daljem tekstu: Ministarstvo) koji se vodio kao predmet broj 18.03/3-1-01-3/10 i protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 006121 13 Uvp 2 od 5. decembra 2013. godine i Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 006861 13 Uvp od 5. decembra 2013. godine.

2. U dopuni apelacije od 19. februara 2015. godine apelant je osporio i Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 17. maja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 20. i 25. maja 2016. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

6. Apelant je 15. jula 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u kome se odlučivalo o apelantovom pravu na alternativni smještaj, odnosno u postupku izvršenja Rješenja Ministarstva broj 18.03/3-1-01-3/10 od 2. juna 2010. godine, kojim je apelantu naloženo da u roku od 90 dana od prijema rješenja preda u posjed nekretnine u Šipovu, u Ulici braće Jugovića b.b., koja je zavedena pod brojem AP 2920/11. Odlučujući u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud je na sjednici Vijeća održanoj 5. novembra 2013. godine usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji su vođeni u Okružnom sudu u predmetima broj 11 0 U 006121 11 U i broj 11 0 U 006861 11 U u kojem su donesene presude Okružnog suda broj 11 0 U 006121 11 U od 26. jula 2013. godine i broj 11 0 U 006861 11 U od 12. aprila 2013. godine, te je naloženo Vrhovnom sudu da hitno odluči o zahtjevima za vanredno preispitivanje sudskih odluka, podnesenim protiv presuda Okružnog suda broj 11 0 U 006121 11 U od 26. jula 2013. godine i broj 11 0 U 006861 11 U od 12. aprila 2013. godine.

Tok predmetnog postupka nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 2920/11

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Vrhovni sud, nakon prijema navedene odluke Ustavnog suda po apelantovim zahtjevima za vanredno preispitivanje sudske odluke, donio Presudu broj 11 0 U 006121 13 Uvp 2 od 5. decembra 2013. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006121 13 U2 od 26. jula 2013. godine (navedenom presudom Okružnog suda je uvažena apelantova tužba podnesena protiv akta Ministarstva broj 18.05/2-R 364/10 od 14. decembra 2010. godine, osporeni akt je poništen i obustavljen je postupak izvršenja Rješenja broj 18.05/2-R 364/10 od 14. decembra 2010. godine), te je Vrhovni sud donio i Presudu broj 11 0 U 006861 13 Uvp od 5. decembra 2013. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006861 11 U od 12. aprila 2013. godine, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu štete i naknadu troškova postupka.

8. Ustavni sud zapaža da je, nakon donesenih osporenih odluka Vrhovnog suda, Okružni sud, razmatrajući tužbu u upravnom sporu podnesenu protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 118/13 od 2. augusta 2013. godine koje je doneseno u izvršenju Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006121 13 U 2 od 26. jula 2013. godine, donio Presudu broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. Protiv navedene presude Okružnog suda apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, koji po apelantovom zahtjevu nije donio odluku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na zabranu diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka i povrijeđenih prava, tražio i naknadu nematerijalne i materijalne štete. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo tok predmetnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je po ranije donesenoj odluci Ustavnog suda postupio i da nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji. Vrhovni sud je istakao da predmete rješava prema vremenu podnošenja inicijalnog akta i po prioritetu.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske ” br. 13/02 i 50/10 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 15.

Organ će se starati da neznanje i neukost stranke i drugih učesnika u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

Član 206.

Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr. ) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupka pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen drugi rok.

Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 232.

Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

12. Zakon o upravnim sporovima (“Službeni glasnik Republike Srpske ” br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

Član 52.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu člana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu.

Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku od 7 dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud ce donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud ce ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporene odluke, tj. Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 006121 13 Uvp 2 od 5. decembra 2013. godine, Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 006861 13 Uvp od 5. decembra 2013. godine i Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

16. Ustavni sud zapaža da osporene odluke Vrhovnog suda u predmetnom postupku nisu konačne odluke kojim bi bilo riješeno apelantovo pravno pitanje, već se u njima odlučivalo o apelantovom prijedlogu za vanredno preispitivanje sudske odluke, tj. presuda Okružnog suda broj 11 0 U 006121 13 U2 od 26. jula 2013. godine i broj 11 0 U 006861 11 U od 12. aprila 2013. godine. Ustavni sud zapaža da, nakon što je Vrhovni sud donio odluke kojima je odbio apelantov prijedlog za vanredno preispitivanje navedenih odluka Okružnog suda, Okružni sud je u predmetnom postupku donio novu Presudu broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine, kojom je apelantovu tužbu u upravnom sporu odbacio kao neosnovanu, a protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Odlučivanje Ustavnog suda o osporenim odlukama bi prejudiciralo konačno odlučivanje u predmetnom postupku povodom podnesenog pravnog lijeka.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku

18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da, nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, u apelantovom predmetu nije donesena konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda apelacije preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

24. Nakon što je Ustavni sud ranije donio odluku o dužini trajanja predmetnog postupka u predmetu broj AP 2920/11, to će u odnosu na dužinu trajanja postupka uzeti u obzir samo postupak nakon donošenja odluke Ustavnog suda, tj. nakon 5. novembra 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je duži od dvije i po godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom sporu koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku. S obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku odlučuje o apelantovim imovinskim pravima, tj. njegovom pravu na alternativni smještaj, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, koji svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

27. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova nakon Odluke Ustavnog suda broj AP 2920/11 od 5. novembra 2013. godine, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odmah nakon što je zaprimio navedenu odluku Ustavnog suda u apelantovim predmetima donio odluku kojom je odlučio o podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje navedenih odluka Okružnog suda.

28. Ustavni sud zapaža i da je Okružni sud u razumnom roku, nakon što je Vrhovni sud odlučio o vanrednom pravnom lijeku apelanta, postupajući po apelantovoj tužbi podnesenoj u upravnom sporu protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 118/13 od 2. augusta 2013. godine, koje je doneseno u izvršenju Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006121 13 U 2 od 26. jula 2013. godine, donio Presudu broj 11 0 U 012708 13 U od 29. decembra 2014. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv navedene odluke podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke o kojem Vrhovni sud nije donio odluku.

29. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud već ranije donio odluku o dužini trajanja postupka i da će u odnosu na predmetnu apelaciju razmatrati period nakon donošenja odluke o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 2920/11 od 5. novembra 2013. godine, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud po podnesenim apelantovim pravnim lijekovima u navedenim odlukama donio odluku, da je Okružni sud godinu dana nakon donesenih odluka Vrhovnog suda u apelantovom predmetu donio meritornu odluku kojom je odlučio o apelantovoj tužbi u upravnom sporu, a protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, koji o tome ni nakon jedne godine nije odlučio.

30. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog predmeta, te činjenicu da je Vrhovni sud u predmetnom postupku, nakon donesene odluke Ustavnog suda, odlučio o zahtjevima za vanredno preispitivanje sudske odluke u dva apelantova predmeta, da je Okružni sud, rješavajući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 118/13 od 2. augusta 2013. godine, koje je doneseno u izvršenju Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006121 13 U 2 od 26. jula 2013. godine, donio meritornu odluku protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, tj. u periodu dužem od dvije i po godine apelant je došao do tri sudske odluke u kojima je odlučivano po apelantovoj tužbi u upravnom sporu, odnosno po podnesenim apelantovim pravnim lijekovima, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, nakon donesene Odluke Ustavnog suda broj AP 2920/11, još uvijek nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.

e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer redovni sudovi nisu bili neaktivni u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku.

31. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne i materijalne štete. U skladu sa članom 74. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na navedeno, apelantu u konkretnom slučaju ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

34. Ustavni sud neće posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrani diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka o čemu je Ustavni sud odlučio u dispozitivu odluke.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu u kome su redovni sudovi, nakon donesene Odluke Ustavnog suda broj AP 2920/11, u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka.

36. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-856/14 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio