Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4594/13 (L. K.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalid
  • Apelacija preuranjena
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4594/13

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4594/13, rješavajući apelaciju Ljubinka Kneževića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav 3 tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Ljubinka Kneževića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanta na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Okružnim sudom u Banjaluci i Osnovnim sudom u Banjaluci koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 053952 14 Rev od 4. septembra 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ljubinku Kneževiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Ljubinku Kneževiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubinka Kneževića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 053952 13 Gž od 29. avgusta 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 053952 08 P od 30. juna 2009. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je u vrijeme podnošenja bila preuranjena iz razloga što je apelant apelacijom osporio presudu drugostepenog suda, ali nije osporio i kasnije donesenu presudu revizionog suda koja je u konkretnom slučaju konačna i protiv koje se apelacija može podnijeti.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljubinko Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 053952 13 Gž od 29. avgusta 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 053952 08 P od 30. juna 2009. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka u ovom predmetu, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 053952 14 Rev od 4. septembra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. novembra 2014. godine, Okružni sud 19. januara 2015. godine, a Osnovni sud 10. decembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 19. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete. U tužbi je navedeno da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske ranjen 16. februara 1992. godine na izvršenju borbenog zadatka i da mu je rješenjem Opštinskog sekretarijata za pitanja boraca i žrtava rata Opštine Laktaši od 10. oktobra 1994. godine priznato svojstvo ratnog vojnog invalida III grupe sa 90% invaliditeta. S obzirom da tužena odbija da mu mirnim putem isplati naknadu štete, apelant je preciziranim tužbenim zahtjevom tražio da se tuženu obaveže da mu na ime pretrpljenih i budućih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 70%, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naruženosti isplati iznose bliže označene u tužbi, te naknadi materijalnu štetu u vidu naknade za liječenje u banji počevši od 29. juna 1999. godine kao dana podnošenja tužbe pa nadalje iznos od 400, 00 KM godišnje i unaprijed, najkasnije svakog 15. januara u godini i to sa zakonskom zateznom kamatom počevši od istog dana do isplate, s tim da dospjele obroke plati odjednom, kao i troškove postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana donošenja presude pa do isplate.

6. Tužena je 6. februara 2009. godine Osnovnom sudu dostavila odgovor na tužbu.

7. Osnovni sud je u ovom predmetu održao pripremno ročište 31. marta 2009. godine. Ročište za glavnu raspravu održano je 6. maja 2009. godine.

8. Osnovni sud je presudu izradio dana 30. juna 2009. godine i apelantu je dostavio 31. jula 2009. godine, a tuženoj 7. jula 2009. godine.

9. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 053952 08 P od 30. juna 2009. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev pa je obavezana tužena da apelantu za pretrpljene i buduće duševne bolove, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naruženosti isplati iznose označene u presudi, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Istom je presudom odbijen dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio naknadu nematerijalne štete za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog 70% umanjenja opšte životne aktivnosti koji predstavlja razliku između zahtijevanog iznosa i dosuđenih iznosa; odbijen je i zahtjev za dosuđenje zakonske zatezne kamate za naknadu nematerijalne štete počev od 16. februara 1992. godine kao dana nastanka štetnog događaja pa do 30. juna 2009. godine; odbijen je i dio tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete za liječenje u banji počev od 29. juna 1999. godine kao dana podnošenja tužbe pa nadalje iznos od 400,00 KM godišnje i unaprijed najkasnije svakog 15. januara u godini i to sa zakonskom zateznom kamatom počev od istog dana do isplate, s tim da dospjele obroke plati odjednom, kao i troškove postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana donošenja presude pa do isplate.

10. Protiv prvostepene presude žalbe su podnijeli apelant i tužena, apelant 28. avgusta 2009. godine, a tužena 22. jula 2009. godine. Postupajuća sudija je 26. oktobra 2009. godine izdala naredbu da se žalbe dostave na odgovor.

11. Apelant je 30. januara, 28. avgusta, 30. oktobra, 29. novembra 2012. godine i 20. februara 2013. godine dostavljao urgencije Okružnom sudu u kojima je tražio da se predmet uzme u rad, i da se apelanta obavijesti kada će predmet biti uzet u rad i kada će biti donesena odluka o žalbama.

12. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je prvostepeni sud spis Okružnom sudu dostavio 15. aprila 2013. godine.

13. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 053952 13 Gž od 29. avgusta 2013. godine odbio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu. Istom je presudom odbijena žalba tužene i prvostepena presuda je u usvajujućem dijelu potvrđena. Apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka je odbijen.

14. Apelant je 9. oktobra 2013. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv drugostepene presude. Dopis, uz dostavu revizije na odgovor, zastupnik tužene je zaprimio 28. oktobra 2013. godine

15. Postupajuća sudija je 25. novembra 2013. godine izdala naredbu za otpremu spisa Vrhovnom sudu.

16. Vrhovni sud je 4. septembra 2014. godine donio odluku kojom je revizija odbijena, nakon čega je spis vraćen Osnovnom sudu i potom arhiviran.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u smislu nepravilne primjene materijalnog prava i dužine trajanja predmetnog postupka, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenili materijalno pravo na način da su mu dosudili manje naknade na ime nematerijalne štete. Osim toga, apelant je naveo da se konkretan predmet ne može svrstati u složen predmet, pa je nejasno zašto je sudovima trebalo 15 godina da ga riješe. Zbog takvog trajanja postupka apelant je pretrpio nematerijalnu štetu pa traži od Ustavnog suda da mu dosudi iznos od 3.000,00 KM i troškove sastava apelacije u iznosu od 1.755,00 KM.

b)Odgovor na apelaciju

18. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje kod razloga koji su dati u obrazloženju osporene odluke. Vrhovni sud smatra da kod donošenja osporene odluke nije došlo do povrede prava na pravičan postupak i povrede apelantove imovine, jer je pobijana presuda, suprotno apelantovim navodima, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje (od prvostepenog suda) donesena pravilnom primjenom materijalnog prava

– odredbe člana 200 ZOO-a, uz ocjenu svih okolnosti konkretnog slučaja. U pogledu navoda koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Vrhovni sud je istakao da se predmeti u Vrhovnom sudu rješavaju prema starosti inicijalnog akta. U konkretnom slučaju predmet je na odlučivanje po reviziji u Vrhovnom sudu primljen 24. januara 2014. godine, a odluka je donesena 4. septembra 2014. godine, dakle u razumnom roku. Konačno, Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije.

19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u pogledu apelantovih navoda o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava smatra da ti navodi nisu osnovani i u potpunosti ostaje kod razloga koje je dao u obrazloženju presude. U pogledu apelantovih navoda o dužini trajanja postupka, Okružni sud je naveo da mu je Osnovni sud spis na odlučivanje o žalbama dostavio 15. aprila 2013. godine, kao i da je predmet uzet u rad u trećem kvartalu godine, u skladu sa planom rješavanja starih predmeta, pa je odluka donesena 29. avgusta 2013. godine. Na osnovu navedenog Okružni sud smatra da nije povrijedio apelantovo pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju kratko opisao tok postupka što odgovara činjenicama iznesenim u ovoj odluci. Osim toga, u odgovoru je navedeno da „iz istorijata spisa je očigledno da su radnje preduzimane kontinuirano, bez nepotrebnih odlaganja i da Sud smatra da nije povrijedio apelantova prava koja navodi u apelaciji i predlaže da se apelacija apelanta odbije.“

V.Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na osporene presude

24. Apelant osporava Presudu Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 053952 13 Gž od 29. avgusta 2013. godine i Presudu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 053952 08 P od 30. juna 2009. godine, tvrdeći da mu je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

25. Prilikom ispitivanja ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. 1 i 3 tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 st. 1 i 3 tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 053952 13 Gž od 29. avgusta 2013. godine. Međutim, apelant je protiv navedene drugostepene presude 9. oktobra 2013. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je povodom izjavljene revizije donio presudu 4. septembra 2014. godine, kojom je reviziju odbio. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda, koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.

28. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 32 Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Takođe, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na pravično suđenje, izuzev navoda o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni o navodnim povredama prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da apelant navode o povredi ovih prava nije doveo u kontekst sa, u međuvremenu donesenom, presudom Vrhovnog suda kojom je predmetni postupak okončan, pa su ti navodi u vrijeme podnošenja apelacije u odnosu na tadašnje stanje postupka bili preuranjeni (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1007/08 od 8. decembra 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 47/11).

29. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav 3 tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“

30. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog organa, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantni principi

35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, Aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo podnošenjem tužbe 19. juna 1999. godine i da je okončan presudom Vrhovnog suda od 4. septembra 2014. godine. Međutim, u konkretnom slučaju apelant nije osporavao dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, već izričito dužinu trajanja postupka pred Okružnim i Osnovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 31 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka do donošenja presude Okružnog suda od 29. avgusta 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od nešto više od 14 godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo razmotriti.

38. Ustavni sud je iz odgovora Osnovnog suda utvrdio da je prva aktivnost koja je preduzeta nakon što je tužba poslana na odgovor (datum nije naveden), zakazivanje pripremnog ročišta 31. marta 2009. godine, dakle nakon više od devet godina nakon što je tužba podnesena. Nakon toga, sud je u prihvatljivom roku održao ročište za glavnu raspravu i donio presudu. Nakon što su apelant i tužena podnijeli žalbe 22. jula, odnosno 28. avgusta 2009. godine, Osnovni sud je spis Okružnom sudu dostavio tek 15. aprila 2013. godine – dakle nakon tri godine i sedam mjeseci. Nakon toga, Okružni sud je odluku o žalbama donio u vrlo primjerenom roku od nešto više od četiri mjeseca. Vrhovni sud je odluku o reviziji donio u roku od manje od osam mjeseci od prijema spisa.

39. Ustavni sud, iz navedenog, zapaža izrazite periode neaktivnosti Osnovnog suda. U potpunosti je neprihvatljivo razvlačenje postupka u prvoj fazi kada je Osnovnom sudu trebalo više od devet godina da zakaže pripremno ročište. O ovoj fazi postupka Osnovni sud nije dao ikakvo obrazloženje, niti ponudio razloge za takvu dužinu trajanja postupka. Osim toga, Osnovni sud nije ponudio obrazloženje ni o tome zašto mu je trebalo tri godine i sedam mjeseci da dostavi spis Okružnom sudu na odlučivanje po žalbi.

40. Ustavni sud na osnovu stanja u spisu, niti iz odgovora redovnih sudova nije mogao da utvrdi da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupaka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su redovni sudovi na to ukazali. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja i da su apelantovi navodi osnovani.

41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i da se ovakva dužina trajanja postupka može staviti na teret Osnovnom sudu.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju da odredi naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

43. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 14 godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

44. U odnosu na apelantov zahtjev da mu Ustavni sud odredi naknadu troškova sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravila Ustavnog suda ne predviđaju mogućnost određivanja troškova sastava apelacije, tako da je apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava apelacije neosnovan.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao 14 godina i to zbog neprihvatljive potpune neaktivnosti Osnovnog suda, a pri tome Osnovni sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu trajanja postupka.

46. Na osnovu člana 18 stav 3 tačka l) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4594/13 (L. K.) | Sudska praksa | Aktio