Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1051/15 (M. O. i drugi)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1051/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-1051/15, rješavajući apelacije Mehmedalije Omerovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mehmedalija Omerović protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 27 0 P 000103 14 Rev 2 od 23. decembra 2014.

godine;

Hasib Buljubašić protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 112881 14 Rsž od 21. oktobra 2014. godine;

Predrag Vujadinović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 1 P 000181 15 Rev od 27. oktobra 2015. godine;

Zvonko Kompari protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 I 532096 15 Rev od 12. januara 2016. godine;

G.L. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 P 019078 14 Rev od 16. februar 2016. godine;

Muharem Begić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 437872 16 Rev od 19. aprila 2016. godine;

Petko Ćosić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 Rs 015834 14 Rev od 9. februara 2016. godine;

Halima Sušić, Amir Sušić i Samir Sušić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 005197 14 Uvp od 14. januara 2016. godine;

Rajko Gajić protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 0269867 15 Rev od 19. maja 2016. godine;

Ibrahim Jemenidžić i Indira Jemenidžić protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Rev od 4. jula 2016. godine;

zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelacijama ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-1051/15

1. Mehmedalija Omerović iz Gračanice (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 27 0 P 000103 14 Rev 2 od 23. decembra 2014. godine kojim je apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 000103 089 Gž od 19. avgusta 2011. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 000103 089 Gž od 19. avgusta 2011. godine

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 1. decembra 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 000103 089 Gž od 19. avgusta 2011. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 27. februara 2014. godine donio grupnu odluku o dopustivosti broj AP 553/11 u okviru koje je apelaciju AP 4592/11 podnesenu 1. decembra 2011. godine protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 000103 089 Gž od 19. avgusta 2011. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-3408/15

3. Hasib Buljubašić iz Lukavca (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 112881 14 Rsž od 21. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Rs 112881 12 Rs od 27. maja 2014. godine kojim je apelantova tužba da se ponište kao nezakonite Odluka direktora d.d. Fabrika Cementa Lukavac o uspostavljanju radno-pravnog statusa u svojstvu zaposlenika na čekanju posla broj OPKP-HN/OŠ 11-30 od 23. prosinca 2002. godine i Odluka tužene o prestanku radnog odnosa zaposlenika na čekanju posla broj OPKP-HN/OŠ 11-30 od 23. prosinca 2002. godine odbačena kao nedopuštena, jer se radi o pravosnažno presuđenoj stvari.

4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 7. jula 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 15. aprila 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 3152/14 kojom je apelaciju podnesenu 7. jula 2014. godine protiv rješenja Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Rs 112881 12 Rs od 27. maja 2014. godine odbacio kao ratione materiae, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena jer se radilo o istom pitanju o kojem je već pravosnažno presuđeno, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje AP-937/16

5. Predrag Vujadinović iz Beograda, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara podnio je 26. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 I P 000181 15 Rev od 27. oktobra 2015. godine kojim je apelantova revizija protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 00081 15 Gž 2 od 10. juna 2015. godine odbačena kao nedopuštena pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 00081 15 Gž 2 od 10. juna 2015. godine.

6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 21. avgusta 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 00081 15 Gž 2 od 10. juna 2015. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 16. marta 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 3165/15 u okviru koje je apelaciju broj AP 4008/15 podnesenu 21. avgusta 2015. godine protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 00081 15 Gž 2 od 10. juna 2015. godine odbacio kao prima facie neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-1411/16

7. Zvonko Kompari iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Srđan Petrić, advokat iz Zenice podnio je 29. marta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 I 532096 15 Rev od 12. januara 2016. godine kojim je apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 010374 10 Gž od 29. maja 2015. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu.

8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 22. oktobra 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 010374 10 Gž od 29. maja 2015. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 8. decembra 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 664/14 u okviru koje je apelaciju AP 4716/15 podnesenu 22. oktobra 2015. godine protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 010374 10 Gž od 29. maja 2015. godine odbacio kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje apelacije, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-1651/16

9. G. L. iz Posušja (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mario Buntić, advokat iz Posušja podnio je 11. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 P 019078 14 Rev od 16. februara 2016. godine kojim je apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 019708 13 Gž od 22. oktobra 2013. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 019708 13 Gž od 22. oktobra 2013. godine.

10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 21. novembra 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 019708 13 Gž od 22. oktobra 2013. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 17. septembra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 4750/13 kojom je apelaciju podnesenu 21. novembra 2013. godine protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 019708 13 Gž od 22. oktobra 2013. godine odbačena kao prima facie neosnovana, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-1870/16

11. Muharem Begić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 26. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog sud Federacije BiH broj 65 0 Rs 437872 16 Rev od 19. aprila 2016. godine kojim je apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0Rs 437872 15 Rsž od 17. marta 2015. godine odbačena kao nedopuštena.

12. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 23. marta 2015. godine podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0Rs 437872 15 Rsž od 17. marta 2015. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud ja na sjednici 24. aprila 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 5690/14 u okviru koje je apelaciju broj AP 1321/15 podnesenu 23. marta 2015. godine protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 437872 15 Rsž od 17. marta 2015. godine kojim je žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 437872 14 Rs, od 5. decembra 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja odbijen kao neosnovan jer nisu ispunjeni kumulativni zakonski uslovi iz člana 269. Zakona o parničnom postupku odbacio kao ratione materiae inkompatibilnu sa Ustavom BiH, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-1929/16

13. Petko Ćosić iz Istočnog Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala podnio je 27. aprila 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 Rs 015834 14 Rev od 9. februara 2016. godine kojom je apelantova revizija protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 015834 13 Rsž od 8. aprila 2014. godine odbijena kao neosnovana i drugostepena presuda potvrđena.

14. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 4. jula 2014. godine podnio apelaciju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 015834 13 Rsž od 8. aprila 2014. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 17. juna 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 3126/14 kojom je apelaciju podnesenu 4. jula 2014. godine protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Rs 015834 13 Rsž od 8. aprila 2014. godine odbacio kao prima facie neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 2286/16

15. Halima Sušić, Amir Sušić i Samir Sušć (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 31. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 005197 14 Uvp od 14. januara 2016. godine, kojom je odbijena kao neosnovan zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 005197 13 Uvl od 1. novembra 2013. godine kojom je tužba apelanata radi ponavljanja upravnog postupka odbijena kao neosnovana i drugostepena presuda potvrđena.

16. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 13. aprila 2016. godine podnijeli apelaciju koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 12. maja 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 1026/13 u okviru koje je apelaciju AP 1716/16 podnesenu 13. aprila 2016. godine protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 005197 14 Uvp od 14. januara 2016. godine odbacio ratione materiae inkompatibilnu sa Ustavom BiH, jer se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 3078/16

17. Rajko Gajić iz Donjeg Vakufa (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 0269867 15 Rev od 19. maja 2016. godine kojim je apelantova revizija protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 026867 13 Gž od 16. juna 2014. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav

1. Pravila Ustavnog suda presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 026867 13 Gž od 16. juna 2014. godine.

18. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 5. avgusta 2014. godine podnio apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 026867 13 Gž od 16. juna 2014. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 19. marta 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 4103/13 u okviru koje je apelaciju broj AP 3639/13 podnesenu 5. avgusta 2014. godine protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 026867 13 Gž od 16. juna 2014. godine odbacio kao prima facie neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje AP 3200/16

19. Ibrahim Jemenidžić i Indira Jemenidžić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog podnijeli su 25. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Rev od 4. jula 2016. godine kojim je revizija apelanata protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Gž 3 od 1. marta 2016. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Gž 3 od 1. marta 2016. godine.

20. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 25. marta 2016. godine podnijeli apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Gž 3 od 1. marta 2016. godine koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 20. jula 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 1557/15 u okviru koje je apelaciju AP 1393/16 podnesenu 25. marta 2016. godine protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 P 001907 16 Gž 3 od 1. marta 2016. godine odbacio kao prima facie neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju pod brojem AP 1051/15.

Apelacioni navodi

22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1051/15 (M. O. i drugi) | Sudska praksa | Aktio