Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-613/16 (B. B. i drugi)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-613/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 613/16, rješavajući apelaciju Bajre Bibera i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bajre Bibera, Ize Tumbula, Vahide Alić, Zijada Tanovića, Džeme Ploče, Have Karadža, Sabahe Hoso, Salihe Mehić, Senaide Biber, Mirsade Bibić, Raze Praso, Muniba Bibera, Remze Duraka, Elvira Ligate, Ramiza Salčina, Nurke Memića, Samira Salčina, Derviše Čatić, Nafije Hamzić, Dike Bradić, Mubere Racić, Medihe Pehilj, Fatime Muslić, Luce Busić, Hasnije Muslim, Dike Kerken, Esmine Selimović, Zibe Hodžić, Esada Kajtazovića, Pembe Brkanić, Ćamile Đevlan, Hasije Hamza, Alme Buco, Huse Isakovića, Nezira Karkelje, Behke Pamuk, Ševke Pintola, Fate Šorlije, Nefe Karkelja, Osme Karkelje, Hurije Sidran, Ćamile Mujezinović, Mehdina Horozovića, Ejuba Karačića i Mehmeda Meleza podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka u predmetima Općinskog suda u Sarajevu, koji su se vodili pod brojem 65 0 I 220384 04 I i brojem 65 0 I 115459 14 I, a koji se trenutno vode u predmetu broj 65 0 I 220384 04 I.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bajro Biber, Izo Tumbul, Vahida Alić, Zijad Tanović, Džemo Pločo, Hava Karadža, Sabaha Hoso, Saliha Mehić, Senaida Biber, Mirsada Bibić, Raza Praso, Munib Biber, Remzo Durak, Elvir Ligata, Ramiz Salčin, Nurko Memić, Samir Salčin, Derviša Čatić, Nafija Hamzić, Dika Bradić, Mubera Racić, Mediha Pehilj, Fatima Muslić, Luca Busić, Hasnija Muslim, Dika Kerken, Esmina Selimović, Ziba Hodžić, Esad Kajtazović, Pemba Brkanić, Ćamila Đevlan, Hasija Hamza, Alma Buco, Huso Isaković, Nezir Karkelja, Behka Pamuk, Ševko Pintol, Fata Šorlija, Nefa Karkelja, Osmo Karkelja, Hurija Sidran, Ćamila Mujezinović, Mehdin Horozović, Ejub Karačić i Mehmed Melez (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nisu okončani izvršni postupci Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koji su se vodili pod brojem 65 0 I 220384 04 I i brojem 65 0 I 115459 14 I, a koji se trenutno vode u predmetu broj 65 0 I 220384 04 I u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 220384 04 I od 3. decembra 2015. godine o obustavi postupka, a koji se, radi odlučivanja o žalbi, trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 I 220384 16 Gži 2. Apelanti su podneskom od 26. augusta 2016. godine dopunili apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2016. godine, a od Kantonalnog suda 1. aprila 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. marta 2016. godine, a Kantonalni sud 14. aprila 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelanti su 22. juna 2004. godine (u predmetu broj I-3530/04) i 24. septembra 2004. godine (u predmetu broj I-3441/04) Općinskom sudu podnijeli prijedloge za izvršenje na osnovu pravomoćnih i izvršnih presuda Općinskog suda protiv izvršenika UNIS-a „Biokovo“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) kojim su tražili isplatu potraživanja iz radnih odnosa. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 6. jula 2004. godine u predmetu broj I-3530/04, odnosno 15. aprila 2005. godine u predmetu broj I-3441/04, donio rješenja o izvršenju i da su navedeni predmeti naknadno spojeni u jedan predmet, te da su se nastavili voditi pod brojem 65 0 I 115459 04 I.

6. S obzirom na to da Općinski sud nije postupao u izvršnom postupku, apelanti su 8. septembra 2009. godine Ustavnom sudu podnijeli apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2835/09. Odlučujući o navedenoj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2835/09 od 20. decembra 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Kantonalnom sudu u Sarajevu, pred kojim se prema stanju u spisu u trenutku donošenja odluke vodio izvršni postupak radi odlučivanja o žalbi, da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak koji se vodi pred tim sudom pod brojem 65 0 I 115459 12 Gž (stari broj I-3530/04 i broj I-3441/04).

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je, prije donošenja odluke Ustavnog suda, došlo do razdvajanja predmetnih postupaka o čemu Ustavni sud nije bio obaviješten u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, te da je postupak koji se vodio pod brojem I-3441/04 kasnije dobio broj 65 0 I 220384 04 I. U navedenom predmetu Općinski sud je rješenjem od 10. februara 2012. godine usvojio prijedlog apelanata za promjenu predmeta i sredstva izvršenja i izvršenje odredio na nekretninama izvršenika upisanim u zk. uložak broj 631 k.o. Donja Vogošća. Nakon toga, Općinski sud je 29. juna 2012. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika i potvrdio rješenje od 10. februara 2012. godine.

Osporeni postupci a)Postupak u predmetu broj 65 0 I 115459 04 I (raniji broj: I-3530/04)

8. Nakon donošenja odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 115459 12 Gž 2 od 25. jula 2013. godine žalbu apelanata uvažio i ukinuo Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 115459 12 I2 od 16. marta 2013. godine kojim je obustavljeno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj I-3530/04 od 6. jula 2004. godine i Rješenjem o promjeni predmeta i sredstava izvršenja broj I-3530/04 od 31. maja 2007. godine, te predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. Predmetno rješenje je dostavljeno izvršeniku 26. jula 2013. godine, a apelantima 20. augusta 2013. godine.

9. Rješenjem Općinskog suda od 31. januara 2014. godine obustavljen je izvršni postupak u odnosu na tražitelje izvršenja S.B. i S.G.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je zabilježba izvršenja u predmetnom postupku na nekretninama izvršenika ponovno izvršena tokom 2014. godine.

b)Postupak u predmetu broj 65 0 I 220384 04 I (raniji broj: I-3441/04)

11. Apelanti su podneskom od 7. oktobra 2013. godine u predmetu broj 65 0 I 220384 04 I tražili pripajanje predmeta broj 65 0 I 115459 04 I po osnovu pristupanja s obzirom na to da se radi o istim strankama i da je izvršenje predloženo na istim nekretninama na kojima je ranije izvršena zabilježba izvršenja.

12. Općinski sud je dopisom od 29. oktobra 2013. godine obavijestio apelante da iz stanja u spisu proizlazi da je izvršeno brisanje zabilježbe izvršenja u predmetu broj 65 0 I 115459 04 I u kojemu je postupak obustavljen zbog čega nema uvjeta za spajanje predmetnih postupaka po osnovu pristupanja, te je pozvao apelante da uplate predujam troškova vještačenja.

13. Podneskom od 25. marta 2014. godine apelanti su predložili da Općinski sud naloži vještaku da vještačenje provede i na parceli broj 2987/1 koja je upisana u zk.ul. broj 631 k.o. Donja Vogošća, a koja nije bila upisana u taj zemljišnoknjižni uložak u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje.

14. Općinski sud je 1. jula 2014. godine apelantima dostavio nalaz i mišljenje vještaka od 12. maja 2014. godine.

15. Apelanti su podneskom od 21. augusta 2014. godine predložili pristupanje predmetu broj 65 0 I 220384 04 I.

16. Općinski sud je zaključkom od 4. septembra 2014. godine prihvatio pristupanje apelanata iz predmeta broj 65 0 I 115459 04 I 3 u predmet broj 65 0 I 220384 04 I, a rješenjem od 4. septembra 2014. godine Općinski sud je prvo ročište za prodaju nekretnina zakazao za 28. oktobar 2014. godine.

17. Na ročištu od 28. oktobra 2014. godine Općinski sud je konstatirao da nisu ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta za prodaju nekretnina, te je odredio da će se prva prodaja nekretnina održati 18. decembra 2014. godine.

18. Općinski sud je 20. novembra 2014. godine pozvao opunomoćenika apelanata da dostavi punomoć za zastupanje, a opunomoćenica apelanata je podneskom od 17. decembra 2014. godine dostavila punomoć za zastupanje.

19. Općinski sud je 18. decembra 2014. godine održao prvo ročište za prodaju usmenim i javnim nadmetanjem, te je drugo ročište za prodaju zakazao za 29. januar 2015. godine. Na navedenom ročištu Općinski sud je konstatirao da je u predmetni postupak priklopljen predmet broj 65 0 I 466339 14 I u kojem je kao tražitelj izvršenja apelantica Esmina Selimović.

20. Na ročištu od 29. januara 2015. godine Općinski sud je konstatirao da je bezuspješno drugo ročište za prodaju nekretnina.

21. Podneskom od 30. januara 2015. godine apelanti su tražili ispravku rješenja o izvršenju zbog toga što je sud pogrešno naveo imena stranaka.

22. Općinski sud je 16. februara 2015. godine donio rješenje o ispravci, te je zakazao treće ročište za prodaju 15. aprila 2015. godine.

23. Apelanti su podneskom od 14. aprila 2015. godine zatražili ispravku i dopunu rješenja o izvršenju, jer je sud u rješenju o izvršenju propustio navesti nekretninu k.č. broj 2987/1 iako je ta nekretnina bila upisana u zk. uložak broj 631.

24. Na trećem ročištu za prodaju nekretnina od 15. aprila 2015. godine Općinski sud je konstatirao da je pripojen predmet broj 65 0 I 484899 15 I u kojem je tražitelj izvršenja apelant Mehdin Horozović i predmet broj 65 0 I 489128 15 I u kojem je tražitelj izvršenja Hasnija Duraković i drugi apelanti koje zastupa isti opunomoćenik.

25. Nakon provedenog postupka nadmetanja Općinski sud je utvrdio listu od četiri ponuđača za predmetne nekretnine koje je označio kao nekretnine pod tačkom A), koje čine zajedničku građevinsku cjelinu, i nekretnina pod tačkom B), koja predstavlja poslovnu zgradu, te je proglasio da je nekretnina pod tačkom A) prodana „UNIA ESS-u“ d.o.o. Sarajevo za iznos od 702.000,00 KM, a nekretnine pod tačkom B) fizičkom licu I.M. za iznos od 955.000,00 KM.

26. Iz stanja u spisu proizlazi da Općinski sud nije mogao uručiti zaključak o prodaji najpovoljnijim ponuđačima.

27. Općinski sud je adrese ponuđača tražio iz sudskog registra i od MUP-a Kantona Sarajevo, a apelanti podneskom od 13. maja 2015. godine i 7. septembra 2015. godine urgirali su da se ponuđačima zaključak dostavi putem oglasne table.

28. Budući da ni drugi najpovoljniji ponuđači nisu uplatili cijenu, Općinski sud je 21. septembra 2015. godine apelantima kao trećim najpovoljnijim ponuđačima naložio da uplate kupoprodajnu cijenu umanjenu za visinu potraživanja.

29. Apelanti su 8. oktobra 2015. godine obavijestili Općinski sud da odustaju od kupovine nekretnina označenih kao nekretnine A), a ostaju kod ponude za kupovinu nekretnina pod tačkom B) za iznos od 950.000,00 KM, te su tražili da sud utvrdi visinu kamata sa 30. septembrom 2015. godine.

30. Općinski sud je 23. oktobra 2015. godine donio zaključak kojim apelantima ostavlja dodatni rok za uplatu iznosa od 420.310,64 KM na ime razlike kupoprodajne cijene sa napomenom da se ne mogu mijenjati uvjeti prodaje, kako su apelanti predložili podneskom od 9. oktobra 2015. godine.

31. Apelanti su se podneskom od 9. novembra 2015. godine izjasnili na zaključak Općinskog suda pri čemu su naveli da ne mijenjaju uvjete prodaje s obzirom na to da su se opredijelili za kupovinu nekretnina pod tačkom B) u kojoj se radi o hotelu sa zemljištem ispod hotela i zemljištem potrebnim za redovnu upotrebu hotela, te da im sud ne može uskratiti pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata kako je određeno izvršnim naslovom.

32. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 220384 04 I od 3. decembra 2015. godine obustavio izvršni postupak i odredio brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama upisanim u zk.ul. broj 631 k.o. Donja Vogošća. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da prva dva ponuđača sa liste nisu uplatila ponuđenu kupoprodajnu cijenu zbog čega je sud zaključkom od 10. jula i 25. augusta 2015. godine proglasio nevaljanom prodaju nekretnine prvo i drugorangiranom ponuđaču. Također, Općinski sud je naveo da je zaključkom pozvao apelante kao trećerangirane ponuđače da u roku od 15 dana uplate ponuđenu cijenu umanjenu za iznos potraživanja i da je zaključkom od 23. oktobra 2015. godine produžio rok za uplatu iznosa, a imajući u vidu da apelanti kao tražitelji izvršenja nisu položili razliku cijene, Općinski sud je zaključio da je neuspjela prodaja nekretnine.

33. Nezadovoljni navedenim rješenjem, apelanti su izjavili žalbu, a Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 220384 16 Gži2 od 30. maja 2016. godine žalbu apelanata uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

34. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršni postupak u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

35. Iz navoda apelacije proizlazi da apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su naknadno spojeni, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, između ostalog, naveli da je, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2835/09 od 20. decembra 2012. godine, Općinski sud nastavio da krši prava apelanata a predmetni postupci nisu okončani ni nakon više od tri godine. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Općinskom sudu i Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okončaju predmetni postupak, te obaveže Kanton Sarajevo da apelantima naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka u iznosu od po 150,00 KM za svakog apelanta i za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

36. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je izložio tok postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je predmet obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za II kvartal 2016. godine u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta donesenom prema Uputi o rješavanju starih predmeta prema starosti inicijalnog akta VSTVBiH. Također, Kantonalni sud je naveo da, s obzirom na obimnost dokumentacije predmetnog spisa, ne može obavijestiti o datumu zakazivanja sjednice vijeća, ali je predmet uzet u rad kao hitan i odluka će biti donesena u što skorije vrijeme, odnosno do kraja perioda za koji je predviđeno rješavanje predmeta.

37. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u toku izvršnog postupka taj sud odlučio o postavljenim zahtjevima stranaka i učesnika u postupku, donosio odluke o prigovorima, donosio zaključke o upravljanju postupkom, održao tri ročišta za prodaju nekretnine, konstatirao ponude četiri ponuđača za kupovinu i pozvao ih da polože iznos kupoprodajne cijene, nakon čega je donio rješenje o obustavi izvršnog postupka protiv kojega su apelanti izjavili žalbu. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da smatra da su neprihvatljivi navodi apelanata da su taj sud i postupajući sudija svojim ponašanjem utjecali na odugovlačenje postupka i onemogućavanje naplate potraživanja apelanata.

V. Relevantni propisi

38. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Pristupanje izvršenju Član 73. st. 1, 2, 3, i 4.

(1) Nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak.

(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.

(3) Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona.

(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti tražioca izvršenja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.

VI. Dopustivost

39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

41. Budući da navodi iz apelacije u ovom dijelu ukazuju na to da apelanti pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreću pitanje dužine trajanja izvršnih postupaka koji su naknadno pripojeni, a koji su pokrenuti na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

42. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

43. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

44. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

45. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupci, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2835/09 od 20. decembra 2012. godine, nisu okončani u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

47. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su naknadno spojeni po osnovu pristupanja izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

48. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

49. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

50. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je izvršni postupak okončan, odnosno da li je Kantonalni sud odlučio o žalbi protiv rješenja kojim je izvršni postupak obustavljen. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

51. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. U tom pogledu osnovno pravilo je postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana

6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

52. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

53. Iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupaka već donesena konačna i obavezujuća odluka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju, u pogledu dužine trajanja izvršnih postupaka (broj 65 0 I 115459 04 I i broj 65 0 I 220384 04 I) koji su po osnovu pristupanja izvršenju spojeni u predmet broj 65 0 I 220384 04 I, razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 2835/09, dakle, od 20. decembra 2012. godine do dana donošenja ove odluke, tj. period koji traje nešto duže od tri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

54. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnim postupcima koje su apelanti pokrenuli radi izvršenja pravomoćnih i izvršnih presuda kojima je izvršenik obavezan da im na ime potraživanja iz radnih odnosa isplati određene novčane iznose. Ustavni sud, također, zapaža da je izvršenje na nekretninama izvršenika predložilo 45 tražitelja izvršenja i da je naknadno izvršeno pripajanje predmeta pristupanjem izvršenju. Stoga, Ustavni smatra da se predmetni izvršni postupci mogu smatrati složenim.

55. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupaka. Naprotiv, apelanti su aktivno učestvovali u predmetnom postupku i Općinskom sudu predlagali poduzimanje radnji kako bi se njihova potraživanja naplatila. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupci imaju za apelante, Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak vodi radi isplate potraživanja na ime potraživanja iz radnih odnosa, pa se može zaključiti da su postupci od značaja za apelante.

56. S druge strane, u vezi sa postupanjem redovnih sudova, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajina, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

57. S tim u vezi, ocjenjujući postupanje redovnih sudova nakon donošenja odluke Ustavnog suda do trenutka pripajanja navedenih predmeta uslijed pristupanja izvršenju, Ustavni sud primjećuje da je u predmetu broj 65 0 I 115459 14 I Kantonalni sud u razumnom roku rješenjem od 25. jula 2013. godine žalbu apelanata uvažio, prvostepeno rješenje od 16. marta 2013. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud dalje zapaža da je u ponovljenom postupku Općinski sud rješenjem od 31. januara 2014. godine obustavio izvršni postupak u odnosu na tražitelje izvršenja S.B. i S.G., kao i da je tokom 2014. godine ponovno izvršio zabilježbu izvršenja u zemljišnim knjigama. S druge strane, u odnosu na postupak u predmetu broj 65 0 I 220384 04 I, Ustavni sud zapaža da su apelanti, nakon donošenja odluke Ustavnog suda, podneskom od 7. oktobra 2013. godine tražili spajanje predmeta broj 65 0 I 220384 04 I i broj 65 0 I 115459 04 I po osnovu pristupanja izvršenju, te da je Općinski sud u relativno kratkom roku od 29. oktobra 2013. godine apelante obavijestio da nisu ispunjeni uvjeti za spajanje predmetnih postupaka po osnovu pristupanja, te je pozvao apelante da uplate predujam troškova vještačenja. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud 1. jula 2014. godine apelantima dostavio nalaz i mišljenje vještaka od 12. maja 2014. godine, nakon čega su apelanti podneskom od 21. augusta 2014. godine predložili pristupanje predmetu broj 65 0 I 220384 04 I, što je Općinski sud zaključkom od 4. septembra 2014. godine odredio, a zatim zakazao prvo ročište za prodaju nekretnina za 28. oktobar 2014. godine.

58. U vezi sa postupanjem Općinskog suda nakon pripajanja navedenih predmeta po osnovu pristupanja izvršenju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnim rokovima zakazivao i održao ročišta za prodaju nekretnine (18. decembra 2014. godine, 29. januara 2015. godine i 15. aprila 2015. godine), donio rješenje o ispravci rješenja o izvršenju (16. februara 2015. godine), izvršio pripajanje predmeta broj 65 0 I 466339 14 I, broj 65 0 I 484899 15 I i broj 65 0 I 489128 15 I i nakon provedenog postupka nadmetanja na trećem ročištu utvrdio listu od četiri ponuđača za predmetne nekretnine. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u daljem toku postupka zaključkom od 10. jula i 25. augusta 2015. godine proglasio nevaljanom prodaju nekretnine prvo i drugorangiranom ponuđaču, te zaključkom pozvao apelante, kao trećerangirane ponuđače da u roku od 15 dana uplate ponuđenu cijenu umanjenu za iznos potraživanja, a zatim zaključkom od 23. oktobra 2015. godine produžio rok za uplatu cijene. S obzirom na to da apelanti kao tražitelji izvršenja nisu položili određenu kupoprodajnu cijenu, Općinski sud je rješenjem od 3. decembra 2015. godine obustavio izvršni postupak, koje je rješenjem Kantonalnog suda od 30. maja 2016. godine ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnim izvršnim postupcima koji su trenutno pripojeni kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o prijedlozima apelanata pri čemu nije imao značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da je sud vodio postupke tako da se njihov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okončaju. Također, Ustavni su nije mogao zaključiti da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanata, odluku donio u roku koji nije razuman. Prema tome, Ustavni sud suprotno navodima iz apelacije, na osnovu izloženog činjeničnog stanja smatra da je dužini trajanja predmetnih postupaka koji su trenutno pripojeni u najvećoj mjeri doprinijela njihova očigledna složenost, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupci nisu okončani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nalazi da se navedeni period trajanja izvršnih postupaka nakon donošenja odluke Ustavnog suda ne može staviti na teret redovnim sudovima.

59. Stoga, imajući u vidu da se radi o složenim postupcima koji nisu okončani zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da su Općinski i Kantonalni sud bezrazložno odugovlačili postupak, Ustavni sud nalazi da, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka nakon donošenja Odluke broj AP 2835/09 od 20. decembra 2012. godine, nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

60. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da se ti navodi temelje na navodima o dužini trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete

61. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje zahtjeva apelanata za naknadu nematerijalne štete.

VIII. Zaključak

62. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupci, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatraju hitnim, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2835/09 od 20. decembra 2012. godine, nisu okončani više od tri godine, jer su složenost pitanja i objektivne okolnosti u tim postupcima presudno utjecale na njihovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili izvršne postupke.

63. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

64. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-613/16 (B. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio