Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2022/16 („Čeliković Comerc“ d.o.o. Odžak)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2022/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2022/16, rješavajući apelaciju „Čeliković Comerc“ d.o.o. Odžak, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Čeliković Comerc“ d.o.o. Odžak podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Ps 037838 15 Rev od 8. marta 2016.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

„Čeliković Comerc“ d.o.o. Odžak (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Sanela Gorčić, advokatica iz Sarajeva, podnio je 10. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Ps 037838 15 Rev od 8. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je ništava uknjižba zabilježbe zakonske hipoteke od 26. aprila 2012. godine izvršena na temelju zahtjeva PU FBiH, KPU Orašje od 19. aprila 2012. godine, te rješenja o pokretanju postupka prisilne naplate od 8. decembra 2011. godine i 26. marta 2012. godine u korist Federalnog ministarstva finansija, PU FBiH, KPU Orašje u ,,C“ listu nekretnine označene u zk. ul. broj 74 k.o. SP Odžak broj parcele 894/4 vlasništvo apelanta, te da se naloži Općinskom sudu Orašje, ZK uredu Orašje, da izvrši brisanje zakonske hipoteke od 26. aprila 2012. godine, izvršene na temelju zahtjeva PU FBiH, KPU Orašje od 19. aprila 2012. godine, te rješenja o pokretanju postupka prisilne naplate od 8. decembra 2011. godine i 26. marta 2012. godine u korist Federalnog ministarstva finansija, PU FBiH, KPU Orašje u ,,C“ listu nekretnine označene u zk. ul. broj 74 k.o. SP Odžak broj parcele 894/4 vlasništvo apelanta. Također, odbijen je prijedlog apelanta kao predlagača mjere osiguranja, kojom je tražio da sud donese rješenje kojim se odlaže postupak izvršenja pred Općinskim sudom u Orašju u predmetu broj 25 0 Ip 037373 14 Ip po osnovu zakonske hipoteke od 26. aprila 2012. godine, izvršene na temelju zahtjeva PU FBiH, KPU Orašje od 19. aprila 2012. godine, te rješenja o pokretanju postupka prisilne naplate od 8. decembra 2011. godine i 26. marta 2012. godine u korist Federalnog ministarstva finansija, PU FBiH, KPU Orašje u ,,C“ listu nekretnine označene u zk. ul. broj 74 k.o. SP Odžak broj parcele 894/4 vlasništvo apelanta, a do pravomoćnog okončanja sudskog postupka po tužbi.

U toku postupka je utvrđeno da su u predmetnoj činjeničnoj situaciji kada je zahtjev podnijet nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PU FBiH, pravilno redovni sudovi zaključili da je zahtjev samo greškom naslovljen kao zahtjev za zabilježbu zakonske hipoteke umjesto zahtjev za upis zakonskog založnog prava, da je to zapravo zahtjev za upis zakonskog založnog prava, kakav se zahtjev i mogao podnijeti prema važećim propisima u to vrijeme. Stoga je sud zaključio da tvrdnja da je ovaj dokaz-uvid i čitanje zahtjeva pogrešno cijenjen, te da je time počinjena povreda člana 8. Zakona o parničnom postupku, ne stoji. Osim toga, utvrđeno je da s obzirom da u trenutku podnošenja zahtjeva za upis zabilježbe zakonske hipoteke, kako je zahtjev greškom naslovljen, nije bio na snazi član 50. Zakona o PU FBiH, već članom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PU FBiH, izmijenjen član 50., a prema vremenskom važenju propisa, primjenjuje se onaj propis koji je na primjeni u trenutku kada se događaj na koji se odnosi desio, to se u konkretnoj činjeničnoj situaciji, jedino i mogao primijeniti izmijenjen član 50. navedenog zakona, a ne raniji. Imajući u vidu navedeno, sud je odlučio kao u izreci presude. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pored prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2022/16 („Čeliković Comerc“ d.o.o. Odžak) | Sudska praksa | Aktio