Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4395/13 (A. G.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Šta se smatra imovinom
- Izvršenje
- Kamata
- Troškovi postupka
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4395/13
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4395/13, rješavajući apelaciju Aida Glavovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Aida Glavovića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 070958 13 Pž od 5. augusta 2013. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Aid Glavović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Glavović & Humačkić“ iz Mostara, podnio je 25. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 070958 13 Pž od 5. augusta 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobranilaštva u Mostaru (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) kao zastupnika Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 21. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 9. augusta 2016. godine, Kantonalno javno pravobranilaštvo 22. augusta 2016. godine, a Općinski sud 25. augusta 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 K 054266 09 K od 28. septembra 2009. godine određeno je da se apelantu, kao braniocu po službenoj dužnosti osuđenog Z. L., na ime troškova i nagrade za zastupanje isplati iznos od 3.466,12 KM.
6. Apelant je 14. jula 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažnog Rješenja broj 58 0 K 054266 09 K od 28. septembra 2009. godine, protiv izvršenika, predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika i prijenosom zaplijenjenog iznosa na transakcijski račun apelantovog punomoćnika i to novčanog iznosa od 3.466,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. oktobra 2009. godine do potpune isplate troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o izvršenju pa do isplate i troškova na ime sudske takse.
7. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 070958 10 Ip od 15. augusta 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje.
8. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je izjavio prigovor, a Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 070958 10 Ip od 22. novembra 2012. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika, stavio van snage rješenje o izvršenju i ukinuo provedene radnje u dijelu kojim se određuje izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja u odnosu na troškove izvršnog postupka u iznosu od 280,80 KM, te obustavio postupak izvršenja radi naplate zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga u iznosu od 3.466,12 KM počev od 3. oktobra 2009. godine do isplate. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava osnovan u dijelu u kojem je sud odredio naplatu zakonske zatezne kamate na glavni dug i u odnosu na troškove izvršnog postupka, s obzirom da zakonska zatezna kamata nije dosuđena u izvršnoj ispravi tako da se ne može odrediti naplata zakonske zatezne kamate u izvršnom postupku jer se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave. Također, Općinski sud je istakao da se prigovorom osnovano ističe da su troškovi izvršnog postupka određeni dva puta i to prvi put kada je određeno izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja i drugi put kada su troškovi izvršnog postupka posebno određeni, zbog čega je Općinski sud stavio van snage rješenje o izvršenju i ukinuo provedene radnje u dijelu kojim se određuje izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja u odnosu na troškove izvršnog postupka u iznosu od 280,80 KM.
9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 070958 13 Pž od 5. augusta 2013. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju navedenog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio da apelantu ne pripadaju kamate na iznos dosuđenih troškova u krivičnom postupku. Naime, Kantonalni sud je naveo da izvršna isprava u konkretnom slučaju ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, te da u konkretnom slučaju troškovi dosuđeni u krivičnom postupku za apelanta predstavljaju glavni dug zbog čega se odredba člana 28. Zakona o izvršnom postupku ne može primijeniti. Također, Kantonalni sud je istakao da su u krivičnom postupku stranke bile tužilaštvo i okrivljeni, a u izvršnom postupku stranke su advokat koji je zastupao osuđenog i Kanton koji finansira sud, dakle radi se o sasvim drugim osobama iz dva različita postupka, a na osnovu odredbe člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, advokat ne preuzima bilo kakva prava okrivljenog iz krivičnog postupka, te on u izvršnom postupku nastupa kao samostalna stranka koja traži određeno pravo proisteklo iz radnji koje je preduzeo za okrivljenog u krivičnom postupku. Kantonalni sud je, također, naveo da apelant tačno navodi da je Ustavni sud donio Odluku broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine u kojoj je odlučio na potpuno suprotan način od načina na koji je to učinio prvostepeni sud, ali je istakao da je Ustavni sud donio i Odluku u predmetu AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine u kojoj je u potpuno identičnoj pravnoj stvari odlučio sasvim suprotno od Odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, odnosno na način kako je odlučeno u predmetnom rješenju, a kako su obje odluke obavezujuće, Kantonalni sud je naveo da prihvata stav iz Odluke broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je između ostalog naveo da je postupanje Kantonalnog suda nezakonito i da je tumačenje prava potpuno proizvoljno, s obzirom da troškovi krivičnog postupka ne mogu postati glavni dug samo zato što je o njima odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom kojom je u meritumu odlučeno o krivičnoj stvari. Također, apelant je naveo da je prihvatanjem stava iz Odluke broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine, Kantonalni sud povrijedio i načelo Lex posterior derogat legi priori jer je Ustavni sud svojom kasnijom Odlukom u predmetu broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine, očigledno promijenio svoje pravno stajalište. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu njegovog prava na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri svim navodima iz osporenog rješenja, te smatra da apelantu nije povrijeđeno pravo na imovinu. Kantonalni sud je, također, naveo kako smatra da apelant i njegove kolege advokati vrše zloupotrebu prava jer traže nešto što im ne pripada po izvršnom dokumentu, podnoseći za svako rješenje pojedinačne prijedloge za izvršenje i međusobno se zastupajući kako bi naplatili za svaki prijedlog posebnu naknadu, tako da su u većini slučajeva troškovi izvršnog postupka veći od glavnog duga, odnosno troškova koje su ostvarili zastupanjem okrivljenog u krivičnom postupku.
12. Kantonalno javno pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo kako smatra da apelant podnoseći predmetnu apelaciju pokušava promijeniti stav Ustavnog suda koji je već zauzet u drugim predmetima, odnosno promijeniti smisao člana 28. Zakona o izvršnom postupku, te da shodno navedenom predlaže da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu.
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao kako smatra da postupanjem toga suda nisu povrijeđena prava apelanta u izvršnom postupku.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
Član 16.
Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. [...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja. [...] Član 23.
Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;
Član 24.
Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom.
Član 28.
Naplata zateznih kamata [...] (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 070958 13 Pž od 5. augusta 2013. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom da je navedeno rješenje apelant primio 30. augusta 2013. godine, a da je apelaciju dostavio 25. oktobra 2013. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
k) Pravo na imovinu.
21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
22. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na imovinu odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno konkretno odredbe člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, u slučaju kada je u izvršnom postupku, između ostalog tražena naplata zakonskih zateznih kamata na ime troškova krivičnog postupka koji su određeni posebnim rješenjem.
23. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnoj apelaciji Ustavni sud, prije svega podsjeća da je o identičnim pravnim pitanjima, ranije odlučivao u predmetima broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine i broj AP 1455/13 od 7. jula 2015. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
24. Također, Ustavni sud primjećuje da je prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, u Odluci u predmetu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine između ostalog naveo „…Ustavni sud opaža kako unatoč tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na „glavni dug“ u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj ovršnoj ispravi, te se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članku 28. stavak 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra kako se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene obrane u kaznenoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo „troškova postupka“ iz članka 28. stavak 2. samo zato što je o troškovima kaznenog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, članak 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i ovršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih ovršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka….“. Stoga, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. U kontekstu naprijed navedenog, prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u rješenju koje je osporeno predmetnom apelacijom dao identično pravno obrazloženje kao i u odluci koja je bila predmet osporavanja u predmetu broj AP 3744/09, navodeći da izvršna isprava (rješenje o troškovima krivičnog postupka) ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, te da u konkretnom slučaju troškovi dosuđeni u krivičnom postupku za apelanta predstavljaju glavni dug, zbog čega se odredba člana 28. Zakona o izvršnom postupku ne može primijeniti. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu pitanja da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine iz kojeg proizlazi da odredba člana 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
26. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke naveo kako prihvata stav iz Odluke broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine u kojoj je Ustavni sud u potpuno identičnoj pravnoj stvari odlučio sasvim suprotno od odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine. U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud ukazuje da je ocjenu navedenog pitanja dao u Odluci broj AP 1455/13 od 7. jula 2015. godine, u kojoj je istakao da je u Odluci u predmetu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine „… za razliku od predmeta broj AP 3741/09, ispitao način na koji je Kantonalni sud primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a u kontekstu standarda "prava na imovinu", te slijedom toga donio meritornu odluku povodom predmetnog pravnog pitanja. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ipak našao i ukazao da je Kantonalni sud, pri donošenju osporenog rješenja, proizvoljno primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a te što je pozivanjem na te odredbe onemogućio apelanta da naplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka…“. Prema tome, kod činjenice da je nakon donošenja odluke Ustavnog suda na koju se Kantonalni sud pozvao, donesena Odluka Ustavnog suda AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine u kojoj je Ustavni sud dao meritornu ocjenu spornog pravnog pitanja, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti pozivanje Kantonalnog suda na raniju odluku Ustavnog suda.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, u cilju zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, te na taj način onemogućio apelanta da u skladu s tim odredbama u izvršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove krivičnog postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman