Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3218/16 (R. Z.)
Odluka donesena 19. 08. 2016.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3218/16
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 08. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3218/16, rješavajući zahtjev Radenka Zeljkovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Radenka Zeljkovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Radenko Zeljković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 016070 16 Kž 3 od 21. aprila 2016. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 016070 15 K od 20. novembra 2015. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "prekinuo izdržavanje kazne zatvora" (koja je izrečena apelantu osporenim odlukama), do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 016070 15 K od 20. novembra 2015. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Budući da je apelant presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 9. jula 2012. godine, koja je postala pravosnažna, oglašen krivim za krivično djelo iz člana 385. stav 2. KZ RS u sticaju sa krivičnim djelom iz člana 249. stav 1. KZ RS i da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, Okružni sud je naveo da je tu kaznu zatvora uzeo kao utvrđenu, te da je osudio apelanta na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. decembra 2014. godine pa nadalje.
3. Odlučujući o žalbi apelantovog branioca protiv navedene presude, Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 K 016070 16 Kž 3 od 21. aprila 2016. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i navedenu presudu potvrdio.
4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je 14. jula 2016. godine dobio dijete sa svojom vanbračnom suprugom. U vezi s tim, apelant navodi da je njegov zahtjev za prekid izdržavanja kazne zatvora usmjeren na to da mu se omogući da provodi vrijeme sa svojom porodicom i da pomaže oko staranja za dijete. Takođe, apelant navodi da iz same apelacije proizlazi da osporene odluke sadrže pravne mane koje ih u potpunosti obesnažuju, dok, s druge strane, apelant uslijed tih pravnih mana trpi nenadoknadivu štetu, kao i njegova porodica.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U vezi s apelantovim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 12/10, 117/11 i 98/13; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) reguliše postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora (odredbe čl. 69-72.) i postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (odredbe člana 123.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, a što se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje o zahtjevu za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Dakle, imajući u vidu okolnost da apelant nije pružio dokaze da je koristio mogućnosti koje ima prema odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman