Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3109/16 (M. N. iz Čapljine)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3109/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3109/16, rješavajući apelaciju Miljenka Nogolice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miljenka Nogolice podnesena protiv obavijesti Suda Bosne i Hercegovine broj S 1 2 K 021173 16 od 30. juna 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miljenko Nogolica iz Čapljine (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara podnio je 19. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S 1 2 K 021173 16 od 30. juna 2016. godine.
2. Pred Sudom BiH u toku je krivični postupak protiv apelanta kao optuženog zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 173. stav 1. tač. c), e) i f) KZBiH u vezi sa članom 180. st. 1, 21. i 29. KZ BiH.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine o kontroli mjera zabrane utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdaju postojanje mjera zabrane napuštanja boravišta iz člana 126. stav 1. ZKP BiH, mjera zabrane putovanja iz člana 126. stav 2. ZKP BiH, zabrana sastajanja s određenim osobama iz člana 126. stav 1. tačka c) ZKP BiH, zabrana sastajanja sa svjedocima Tužilaštva BiH približavanje istima na udaljenosti ispod 100 metara kao i zabrana međusobnog kontaktiranja i sastajanja sa saoptuženim u istom predmetu.
4. Apelant u apelaciji navodi da protiv rješenja broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine nije podnio žalbu, ali da je na statusnoj konferenciji održanoj 30. juna 2016. godine braniteljica apelanta istakla da je apelantu kao optuženom neophodno omogućiti odlazak na liječenje u Republiku Hrvatsku s obzirom da je zdravstveni osiguranik i primalac penzije u Republici Hrvatskoj i predložila ukidanje, odnosno ublažavanje mjere zabrane putovanja i napuštanja boravišta u općini Čapljina.
5. Sud BiH je putem obavijesti broj S 1 2 K 021173 16 30. juna 2016. godine obavijestio apelanta da prijedlog njegove braniteljice za ublažavanje mjera zabrane nije opravdan s obzirom da iz sadržaja prijedloga ne proizlaze nove činjenice i dokazi koji bi mogli dovesti do drugačije odluke Suda, a da su razlozi koji govore o potrebi egzistiranja mjera zabrane putovanja i napuštanja boravišta obrazloženi u rješenju Suda BiH o kontroli mjera zabrane S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine. Sud nije našao opravdanim, da postojeće mjere zabrane određene rješenjem Suda od 7. juna 2016. godine treba ukinuti ili izmijeniti.
6. Apelant je takođe zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Sudu BiH da apelantu dopusti odlazak na teritoriju Republike Hrvatske (Metković) radi korištenja usluga zdravstvene zaštite u terminu i trajanju prema prethodnim dogovorima sa apelantom ili njegovim braniteljem do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
7. Apelant smatra da mu je osporenom obavješću povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava BiH i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana II/3) a) Ustava BiH i člana 2. Evropske konvencije i prava iz člana II/3 b) Ustava BiH i člana 3. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine o kontroli mjera zabrane utvrđeno je da za apelanta i dalje postoje okolnosti koje opravdaju postojanje mjera zabrane napuštanja boravišta iz člana 126. stav 1. ZKP BiH, mjera zabrane putovanja iz člana 126. stav 2.
ZKP BiH.
11. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji osporava obavijest Suda BiH broj S 1 2 K 021173 16 30. juna 2016. godine kojom je apelant obaviješten da sud prijedlog za ublažavanje mjera zabrane ne nalazi opravdanim te da i dalje postoje razlozi za trajanje mjera zabrane određenih rješenjem Suda BiH od 7. juna 2016. godine.
12. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da su mu zbog egzistiranja mjera zabrane putovanja i napuštanja boravišta određenih rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine, odnosno nemogućnosti korištenja zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava BiH i člana 6. Evropske konvencije, prava iz člana II/3) a) Ustava BiH, prava iz člana 2. Evropske konvencije i prava iz člana II/3b) Ustava BiH i člana 3. Evropske konvencije.
13. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je na prijedlog braniteljice apelanta za ublažavanje mjera zabrane iznesen na statusnoj konferenciji osporenu obavijest donijelo isto, vanraspravno vijeće Suda BiH koje je donijelo prvostepeno rješenje Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine kojim su određene mjere zabrane, a koje je sadržavalo pouku o pravnom lijeku da protiv rešenja Suda BiH može podnijeti žalbu. Ustavni sud također zapaža da je apelant propustio da protiv rješenja Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine podnese žalbu Apelacionom vijeću i ishodi donošenje konačne drugostepene odluke.
14. S obzirom na obavezu iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova propisanih zakonom utvrđenu Pravilima Ustavnog suda, u konkretnom slučaju se apelant propuštanjem da podnese žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH protiv rješenja Suda BiH broj S1 1 K 021173 16 Kv 2 od 7. juna 2016. godine lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, čime je onemogućio Ustavni sud da meritorno ispita njegove navode o kršenju ustavnih prava.
15. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3) tačka (m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman