Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4170/15 (S. M.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4170/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4170/15, rješavajući apelaciju Siniše Marića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Siniše Marića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 Mal 143533 12 Mal.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da Siniši Mariću omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda tako da se tužba u predmetu broj 71 0 Mal 143533 12 Mal uzme u rad i hitno okonča u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Siniši Mariću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pristup sudu, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Siniši Mariću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Siniša Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 9. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Mal 143533 12 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 24. maja 2012. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tužene Branislave Ostojić Ponjarac (u daljnjem tekstu: tužena) radi duga, v. sp. 2.562,50 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetna tužba zaprimljena u rad pod poslovnim brojem 71 0 Mal 143533 12 Mal.
7. Apelant je podnescima od 14. februara, 4. marta, 28. aprila, 22. septembra i 19. decembra 2014. godine i 2. februara 2015. godine urgirao kod Osnovnog suda da zakaže pripremno ročište.
8. Prema stanju u spisu, prvostepeni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog nepostupanja Osnovnog suda po njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je postupanje Osnovnog suda u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku, Ustava BiH, te Evropske konvencije, pa je stoga predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava, te naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča konkretni parnični postupak po njegovoj tužbi. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu RS da mu isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Imajući u vidu da apelant ukazuje da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu u predmetnom postupku nije provedena nijedna procesna radnja, Ustavni sud smatra da apelant zapravo ukazuje na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njegovim građanskim pravima i obavezama.
14. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda koji utvrđuje da Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je Osnovni sud odlučio o njegovoj tužbi od 24. maja 2012. godine, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
20. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu duga, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da procesuira apelantovu tužbu, odnosno da odluči o njegovim pravima i obavezama građanske prirode, zbog čega je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije svakom obezbjeđuje pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zagarantovanog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo „neprihvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu“. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka. Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6 stav 1 Evropske konvencije koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana kada se čita u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna načela: (1) načelo po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudu kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
22. Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju prihvata i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, do dana donošenja ove odluke, nije dostavio odgovor na apelaciju, odnosno nije ponudio razumno opravdanje za vlastiti propust da blagovremeno preduzme procesne radnje povodom apelantove tužbe u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud konstatuje da propust Osnovnog suda da u vremenu dužem od četiri godine preduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja tužbe apelanta rezultira povredom njegovog prava na pristup sudu, te nemogućnošću apelanta da se pred nezavisnim i nepristrasnim zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom građanskom pravu, odnosno obavezi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 994/04 od 13. septembra 2005. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
23. S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije imao efektivno pravo pristupa sudu, pa je propustom Osnovnog suda da blagovremeno procesuira njegovu tužbu u periodu dužem od četiri godine povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
25. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, traje duže od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, treba da se isplati iznos od 600,00 KM.
26. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu imajući u vidu da u periodu dužem od četiri godine Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem procesuiranja tužbe, niti je ponudio bilo kakvo opravdanje za ovaj propust, što predstavlja povredu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman