Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4924/15 (D.J. i D.M.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 138
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4924/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4924/15, rješavajući apelaciju D. J. i D. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija D. J. i D. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 091007 14 I od 7. marta 2014. godine i broj 58 0 Rs 090996 14 I od 27. marta 2014. godine.
Ova odluka se dostavlja Gradu Mostaru da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. D. J. i D. M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Šemsa Droce, advokatica iz Mostara, podnijeli su 6. novembra 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 091007 14 I od 7. marta 2014. godine i broj 58 0 Rs 090996 14 I od 27. marta 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. aprila 2016. godine da dostavi odgovore na apelacije.
3. Općinski sud je 21. aprila i 11. maja 2016. godine dostavio odgovore na apelacije.
4. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4924/15 i AP 4925/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4924/15.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 12. februara 2014. godine Općinskom sudu podnijeli prijedloge za izvršenje protiv Grada Mostara radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, a na osnovu pravomoćnih rješenja Općinskog suda broj 58 0 Rs 091007 11 od 19. novembra 2013. godine i broj 58 0 Rs 090996 11 Rs od 2. februara 2014. godine (ispravljenim rješenjem isti broj od 14. februara 2014. godine). Apelanti su predložili da se izvršenje provede pljenidbom i prenosom novčanih sredstava s bankovnog računa izvršenika koji se vodi u Raiffeisen Bank d.d. BiH Mostar (u daljnjem tekstu: Banka).
7. Općinski sud je, postupajući povodom prijedloga apelanata za izvršenje, donio rješenja broj 58 0 I 091007 14 I od 7. marta 2014. godine i broj 58 0 Rs 090996 14 I od 27. marta 2014. godine kojima je odredio predložena izvršenja. Navedena rješenja su postala pravomoćna 26. marta i 10. aprila 2014. godine, te su dostavljena banci na provođenje 7. i 22. aprila 2014. godine.
8. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Banka svojim dopisom od 28. aprila 2014. godine obavijestila Općinski sud da je postupila po navedenim rješenjima na način da je obavijestila izvršenika o prispijeću predmetnih rješenja, te zatražila osiguranje potrebnih sredstava za izvršenje istih na određenoj poziciji budžeta, te da nije u mogućnosti izvršiti navedena rješenja do dobivanja obavijesti o izdvajanju potrebnih sredstava na određenoj poziciji budžeta, a sve u skladu sa čl. 138, st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12, u daljem tekstu: ZIP).
9. Također, iz odgovora na apelacije proizlazi da su apelanti 13. maja 2015. godine izvijestili sud da povlače prijedloge za izvršenje u dijelu glavnog duga, budući da je izvršenik izmirio svoja dugovanja 12. maja 2015. godine, dok su ostali kod prijedloga za izvršenje zakonskih zateznih kamata i troškova izvršnog postupka.
10. Općinski sud je 14. januara i 15. aprila 2016. godine donio rješenja o djelimičnoj obustavi predmetnih izvršnih postupaka, u skladu sa prijedlozima apelanata.
11. Iz odgovora na apelaciju broj AP 4925/15, proizlazi da je izvršenik 26. januara 2016. godine podnio žalbu na navedeno rješenje o djelimičnoj obustavi postupka, te je sud žalbu dostavio apelantu na odgovor, nakon čega je predmet upućen Kantonalnom sudu u Mostaru.
12. Prema stanju spisa rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da im je u predmetnim izvršnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su ukratko naveli hronologije predmetnih postupaka istakavši da su rješenjima Općinskog suda od 7. i 27. marta 2014. godine dopuštena predložena izvršenja, ali da ona nisu provedena. Osim navedenog, apelanti su naveli da od suda nisu zaprimili bilo kakvu odluku kojom se ograničava provođenje rješenja o izvršenju, niti imaju mogućnost da preduzmu bilo kakve pravne radnje protiv Općinskog suda ili izvršenikovog dužnika (Banke), te da je očito da predmetna rješenja o izvršenju nisu provedena zbog primjene člana 138. ZIP-a (greškom upisan član 118. ZIP-a). Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje pošto je navedenim zakonom stavljen „pretjeran teret na apelanta“, čime se ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelacije, utvrdi povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te da im dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 600,00 KM koju trpe zbog dugog trajanja predmetnih postupaka.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovorima na apelacije Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnih izvršnih postupaka, koja je u skladu s dostavljenim podacima navedena u činjeničnom stanju. Osim toga, Općinski sud je istakao da njegovim „postupanjem nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, nego upravo da su ispoštovana sva procesna jamstva za sve stranke u postupku. Dostavom izvršnog i pravomoćnog rješenja o izvršenju banci, sud je proveo izvršnu radnju, te također obustavio djelomično izvršni postupak u skladu sa prijedlogom [apelanata], međutim sud ne može utjecati na redoslijed izvršenja potraživanja u budžetu Grada Mostara, o čemu je i izvijestio [apelanate].“
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelomično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije stjecanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138.
[…] (4) Izvršenje na teret budžeta grada i općine sredstava provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršenju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
16. U Odluci o izvršenju budžeta Grada Mostara za 2015. godinu („Službeni glasnik Grada Mostara“ broj 4/15) relevantne odredbe glase:
Član 8.
Prioriteti za financiranje proračunskih izdataka utvrđuju se slijedećim redom: 1. plaćanje kamata i otplate po osnovu vanjskog duga, 2. isplate plaća, naknada i transfera nižim potrošačkim jedinicama za plaće i materijalne troškove, 3. plaćanje sudskih izvršnih naloga i vansudskih nagodbi sa uposlenicima, […] VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Grada Mostara – razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4121/13 od 17. septembra 2014. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te da je navedenom odlukom usvojena apelacija apelanata koji su, kao u predmetnom slučaju, podnijeli apelacije zbog nemogućnosti da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžetskih sredstava Grada Mostara. Navedena odluka dostavljena je izvršeniku, tj. Gradu Mostaru da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u razumnome roku.
18. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4121/13 od 17. septembra 2014. godine u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
19. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi navedeni u citiranoj Odluci broj AP 4121/13 u cijelosti odnose i na ove predmete, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
20. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
21. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu i što je izdat nalog Gradu Mostaru da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Grada Mostara naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Ostali navodi
23. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o povredi drugih elemenata prava na pravično suđenje.
VII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnih sudskih naslova, moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku.
25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman