Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-279/15 (H. F.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Naknada
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-279/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-279/15, rješavajući apelacije Hazeme Fačić, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Hazema Fačić protiv:
-rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 070293 14 Gž od 11. decembra 2014. godine, -rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 070293 15 Rev od 10. marta 2015. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-279/15 i AP-1560/15
1. Hazema Fačić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčkog, koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijela je 17. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 070293 14 Gž od 11. decembra 2014. godine. Apelantica je 1. aprila 2015. godine podnijela novu apelaciju (AP-1560/15) protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 070293 15 Rev od 10. marta 2015. godine. U predmetnoj pravnoj stvari, radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, konačna odluka je presuda Apelacionog suda od 10. marta 2015. godine, kojom je odbijena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Apelacionog suda od 11. decembra 2014. godine. Tim rješenjem je apelantova žalba odbijena i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 27. maja 2014. godine kojim je apelantici, kao ranijoj vlasnici, određena naknada za nekretnine eksproprisane djelimičnim rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinskopravne poslove od 18.septembra 2012. godine u određenom novčanom iznosu, sve pobliže precizirano u dispozitivu prvostepenog rješenja.
2. U svom obrazloženju rješenja (od 10. marta 2015. godine), između ostalog, Apelacioni sud navodi da je predmet odlučivanja, u predmetnoj vanparničnoj stvari, određivanje naknade za eksproprisano poljoprivredno zemljište i voćne zasade izuzete djelimičnim rješenjem, za izgradnju obilaznice oko Brčkog. Dalje se navodi, da kako stranke (Brčko distrikt BiH kao predlagač i apelantica kao protivnik predlagača) nisu postigle sporazum o novčanom iznosu predmetne naknade, pa je prvostepenom sudu dostavljen spis radi određivanja naknade, koji je utvrdio vrijednost eksproprisanih nepokretnosti i to predmetnog zemljišta na osnovu procjene Komisije za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH, te za voćne zasade putem vještaka poljoprivredne struke, te je na osnovu navedenog određena predmetna naknada apelantici. Također se navodi, da se nije mogla prihvatiti procjena tržišne vrijednost eksproprisanog zemljišta utvrđena od strane vještaka Z.B., budući da je za procjenu tržišne vrijednosti izuzetog zemljišta odlučan status zemljišta koje ima u vrijeme izuzimanja, dok je navedeni vještak kod utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina vršio poređenje sa nekretninama koje se nalaze u drugoj katastarskoj općini, formirajući je i sa cijenom za poslovni prostor, te sa zemljištem koje se nalazi uz magistralni put, dok se predmetno zemljište nalazi u kompleksu poljoprivrednog zemljišta. Apelacioni sud, u konačnoj odluci, konstatuje da obzirom da je predmetno zemljište eksproprisano kao poljoprivredno, pa Apelacioni sud smatra da su redovni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su naknadu za izuzete nekretnine odredili po kriterijima za poljoprivredno zemljište, jer je nesporno da je predmetno zemljište po kulturi njiva. Apelacioni sud, također, ističe da je odredba člana 34. Zakona o eksproprijaciji Brčko distrikta BiH, određeno da se naknada za eksproprisanu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma, pa kako je u vrijeme eksproprijacije predmetno zemljište po kulturi poljoprivredno, Apelacioni sud konstatuje, da je u smislu navedene zakonske odredbe pravilno određena naknada za zemljište po kriterijima za poljoprivredno zemljište, odnosno da nije od značaja u koju svrhu je to zemljište eksproprisano, kada se naknada određuje u visini tržišne vrijednosti zemljišta u vrijeme određivanja te naknade. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-279/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelantice.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman